![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Burma8.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Prije nekoliko mjeseci posjetio sam Mijanmar (Burmu) i imao prilike upoznati tu vrlo interesantnu i dosad prili\u010dno izoliranu zemlju. Pri tome sam se detaljnije upoznao i s pri\u010dom o Aung San Suu Kyi i ostao posve fasciniran time koliko je predanosti, upornosti i \u017ertve ona bila spremna pru\u017eiti i podnijeti za svoju zemlju i narod u njoj.<\/p>\n
Nedavni izbor novoga pape, pri \u010demu je potpuno nenadano argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran za poglavara Katoli\u010dke crkve, uzeo ime papa Franjo te potom iznenadio i odu\u0161evio cijeli svijet svojom skromno\u0161\u0107u, jednostavno\u0161\u0107u i posve\u0107enosti pravoj svrsi svoga poziva, drugi je doga\u0111aj koji me nadahnuo da napi\u0161em ovaj tekst.<\/p>\n
Naposljetku, kao tre\u0107i izvor inspiracije poslu\u017eila mi je nedavno pro\u010ditana knjiga mo\u017eda i najutjecajnijeg poslovnog autora dana\u0161njice Jima Collinsa pod nazivom Veli\u010dina kao izbor<\/em>, u kojoj pi\u0161e koliko su veli\u010dina i uspjeh stvar izbora, a koliko sre\u0107e i okolnosti. Upravo primjeri Aung San Suu Kyi i pape Franje potvr\u0111uju njegova razmi\u0161ljanja i teze, a u ovome \u0107u tekstu poku\u0161ati objasniti za\u0161to tako mislim te za\u0161to te primjere nalazim toliko fascinantnim, pogotovo u dana\u0161nje doba.<\/p>\n Za Aung San Suu Kyi prvi sam put \u010duo prije nekoliko godina putem medija, ali iskreno govore\u0107i nisam pretjerano obra\u0107ao pa\u017enju na tu pri\u010du, vjerojatno zato \u0161to mi je Burma djelovala toliko daleko da se jednostavno nisam zainteresirao za nju. \u010cak ni kada su U2 prije nekoliko godina na svom koncertu u Zagrebu aktivno promovirali nju i njezinu borbu te joj tako pru\u017eali potporu upoznaju\u0107i \u0161iru javnost s \u010dinjenicom da se ve\u0107 dugi niz godina nalazi u ku\u0107nom pritvoru. Vjerojatno su mnogi ljudi diljem svijeta tako do\u017eivljavali i na\u0161 rat u Hrvatskoj prije dvadesetak godina \u2013 kao dalek i nerelevantan za njih.<\/p>\n Tek posjetom Burmi i upoznavanjem te fascinantne zemlje mogao sam u potpunosti do\u017eivjeti i pri\u010du o Aung San Suu Kyi te u punom smislu shvatiti koliko je ta pri\u010da posebna i predstavlja svjedo\u010danstvo jedne ljudske veli\u010dine.<\/p>\n Kada sam se prije nekoliko mjeseci odlu\u010dio zaputiti u Burmu, iskreno govore\u0107i, nisam znao \u0161to tamo mogu o\u010dekivati te koliko je uop\u0107e sigurno tamo i\u0107i. Ne\u0161to prije moga polaska, mediji su izvje\u0161tavali o oru\u017eanim etni\u010dkim sukobima na sjeveru te zemlje, a dva dana prije polijetanja \u010duo sam da se tamo sru\u0161io avion pri slijetanju. Ipak sam oti\u0161ao. I svakako nisam po\u017ealio.<\/p>\n Burma je prili\u010dno velika zemlja, pogotovo ako je usporedimo s Hrvatskom. U njoj \u017eivi oko 56 mil. ljudi, najve\u0107i glavni je grad Yangon (prije se zvao Rangoon), a 6 mil. stanovnika, drugi grad po veli\u010dini Mandalay s 2 mil. stanovnika, glavni grad je od 2005. godine Naypyidaw s oko 1 mil. stanovnika (tre\u0107i po veli\u010dini). Burma je \u010duvena u svijetu po nekoliko stvari. Prije svega tu je pagoda Shwedagon koja se smatra jednim od svjetskih \u010duda \u2013 stara je \u010dak 2600 godina, najstarija na svijetu i 97 metara visoka. Izgra\u0111ena je tijekom Budina \u017eivota, originalno je bila visoka 20 m, ali je nekoliko puta dogra\u0111ivana i danas predstavlja izuzetan prizor, osobito pri svanu\u0107u i sumraku \u2013 jer je no\u0107u osvijetljena. Nadalje, u Burmi se nalazi drevni grad po imenu Bagan (negda\u0161nji Pagan) s preko 4000 pagoda na jednome mjestu, u kojem je na vrhuncu civilizacije prema procjenama \u017eivjelo oko 80 000 ljudi i koji pomalo podsje\u0107a na fenomenalni Angkor u Kambod\u017ei, iako je mo\u017eda pone\u0161to manje misti\u010dan. Pagoda ina\u010de predstavlja generalni naziv za budisti\u010dko sveti\u0161te te mo\u017ee biti hram (koji ima unutarnje prostorije i sveti\u0161te) ili stupa (\u010dvrsta struktura koja se sastoji samo od vanjskih povr\u0161ina). Sve najva\u017enije pagode u Baganu osvijetljene su nekoliko sati nakon \u0161to padne mrak te tada djeluju vrlo impozantno \u2013 osobito najpoznatije: pagoda (stupa) Shwezigon i hram Ananda. Ve\u0107ina vas vjerojatno je \u010dula za pjesmu Put za Mandalay<\/em>. Rije\u010d je o poznatoj pjesmi britanskog pjesnika koja pjeva o nostalgiji britanskog vojnika za egzotikom Burme. Uglazbio ju je nedavno i Robbie Williams te je potom postala svjetski glazbeni hit. Burmu je svojevremeno promovirao i George Orwell napisav\u0161i roman Burmanski dani<\/em>\u00a0\u2013 koji predstavlja pri\u010du o razlikama izme\u0111u burmanske naivnosti i britanske prora\u010dunatosti.<\/p>\n Do\u0161av\u0161i tamo, jedna od enigmi koju sam zaista htio rije\u0161iti jest pitanje za\u0161to je zapravo Burma promijenila ime u Mjanmar (1988. godine) kad je ime Burma bilo svjetski poznato \u2013 za\u0161to se to zapravo dogodilo? Pitao sam puno ljudi, nitko mi nije znao re\u0107i. Je li to zato \u0161to ime Burma podsje\u0107a na Britance? Ali opet, Burmansko Kraljevstvo tako se zvalo i 1828. \u2013 1878., tj. prije dolaska Britanaca, dakle to ne mo\u017ee biti glavni razlog. Jesu li razlog mo\u017eda zbog multietni\u010dki problemi? Istina, Burmanci \u010dine oko 70 % stanovni\u0161tva Mjanmara i ima etni\u010dkih sukoba, ali naziv dr\u017eave zasigurno to ne\u0107e promijeniti. Vodi\u010d mi je zadnji dan na putu prema zra\u010dnoj luci (vjerojatno kada se uvjerio da zaista odlazim i da to ne\u0107u prenijeti nikome dalje, \u010dega se ranije bojao) ispri\u010dao pri\u010du koja djeluje toliko smije\u0161no i trivijalno da bi mogla biti istinita (kako to obi\u010dno biva u \u017eivotu). Naime, njegov je brat me\u0111u skupinom najutjecajnijih i najcjenjenijih astrologa u zemlji i zna koliko supruge vojne vrhu\u0161ke sna\u017eno vjeruju u astrologiju, pa naravno i njihovi mu\u017eevi u to zdu\u0161no vjeruju (kako i to obi\u010dno biva u \u017eivotu J). Kad su upitali astrologe kako da dugo zadr\u017ee vlast, savjetovali su im da promijene ime zemlje, \u0161to su oni na koncu i u\u010dinili!!! Nevjerojatno, ali zvu\u010di mogu\u0107e! A nisam \u010duo ni jedno drugo obja\u0161njenje koje bi zvu\u010dalo logi\u010dnije. Vodi\u010d mi je jo\u0161 pokazao da su \u010dak i nov\u010danice Mjanmara takve da primjerice lav na njima simbolizira vojnu vrhu\u0161ku, a postolje Aung San Suu Kyi izgleda kao da lav (vojni vrh) gazi nju. To tako\u0111er ilustrira koliko je praznovjerje prisutno i ra\u0161ireno u Burmi, \u010dak i u vladaju\u0107im krugovima. Suu Kyi uglavnom koristi termin Burma, pa \u0107u tako i ja uglavnom koristiti to ime u ovom tekstu.<\/p>\n Osim praznovjerjem, Burmanci su poprili\u010dno opsjednuti zlatom pa se tako na svim pagodama i unutar svih hramova mo\u017ee na\u0107i obilje zlatne boje. Tako\u0111er se mo\u017ee prona\u0107i nevjerojatan broj statua Buda na svim sveti\u0161tima i hramovima pa tako neki Burmu nazivaju zemljom Buda ili zemljom zlatnih Buda. Zemlja se upravo po\u010dela otvarati, pogotovo nakon posjeta ameri\u010dkog predsjednika Obame pro\u0161le godine. Rezultat je vi\u0161estruko vi\u0161e turista (pogotovo iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva) te sna\u017eniji ulazak i investicije multinacionalnih kompanija (koji su vidljivi i po detaljima poput reklamnih spotova Nivee i Clean&Cleara koji su se vrtjeli na aerodromu te \u010dinjenice da je Nivea bila jedan od glavnih sponzora gradskog novogodi\u0161njeg partija u Yangonu).<\/p>\n Burma je stekla neovisnost 1947. godine, tj. netom nakon Drugog svjetskog rata i upravo je ta pri\u010da o isho\u0111enju neovisnosti tijesno povezana sa Suu Kyi ili, jo\u0161 preciznije, s njezinim ocem Aung Sanom, kojeg mnogi Burmanci nazivaju i ocem domovine te koji je dao svoj \u017eivot za samostalnost te zemlje.<\/p>\n Aung San ro\u0111en je 1915. godine kao najmla\u0111i od \u0161estero djece u skromnoj, ali uglednoj i cijenjenoj obitelji, u Natmauku \u2013 manjem gradu sredi\u0161nje Burme. Kao student aktivno se politi\u010dki anga\u017eirao pa je tako ve\u0107 s 20 godina postao jedan od zapa\u017eenih studentskih vo\u0111a, a 1938. godine postao je predsjednik Sveburmanske studentske unije aktivno se zala\u017eu\u0107i za nezavisnost Burme od Velike Britanije. Diplomirav\u0161i pravo te iste godine napu\u0161ta sveu\u010dili\u0161te i pridru\u017euje se politi\u010dkoj stranci koja je sna\u017eno proklamirala nacionalne interese i neovisnost Burme.<\/p>\n Nakon dvije godine aktivnog i zapa\u017eenog djelovanja u vrhu te stranke, 1940. godine inicirao je kontakt prema Japancima (imaju\u0107i u vidu da su Japan i Engleska bili na suprotnim stranama u Dugom svjetskom ratu) \u017eele\u0107i prona\u0107i saveznika koji mu mo\u017ee pomo\u0107i u ostvarenju \u017eivotnog cilja \u2013 neovisne Burme. Nakon \u0161to su Japanci ponudili pomo\u0107 u osloba\u0111anju Burme te pri tome dogovorili da ne\u0107e stajati na putu progla\u0161enju neovisnosti Burme nakon toga, Aung San vratio se u Burmu 1941. godine i potom sa sobom poveo u Japan tridesetak istomi\u0161ljenika koji su od Japanaca dobili trening iz vojnih vje\u0161tina.<\/p>\n Tako je formirana tzv. Armija za neovisnost Burme, koja je skupa s Japancima zauzela prijestolnicu Rangoon do o\u017eujka 1942. godine. Odmah po zauzimanju Burme postalo je jasno da se Japanci ne\u0107e dr\u017eati dogovora o davanju neovisnosti Burmancima te da je rije\u010d samo o novoj okupaciji, ovoga puta japanskoj. Premda su Aung San i nekoliko njegovih kolega dobili visoke funkcije unutar novoosnovanih politi\u010dkih i vojnih tijela Burme, prava je vlast ipak bila koncentrirana u rukama japanske vojske.<\/p>\n Tijekom sljede\u0107ih triju godina inicirani su ponovo kontakti s predstavnicima Velike Britanije te je 1944. godine osnovana Antifa\u0161isti\u010dka organizacija Burme (AFO) \u2013 sve, naravno, uz sna\u017enu inicijativu i uklju\u010denost Aung Sana. Koncem 1942. godine Aung San vjen\u010dao se s Daw Kon Kyi koju je upoznao za vrijeme boravka u rangoonskoj bolnici tijekom te godine, gdje je ona radila kao vi\u0161a medicinska sestra. Suu Kyi njihovo je dijete (zajedno s jo\u0161 dva njezina brata) i ro\u0111ena je 1945. godine.<\/p>\n Burmanski ustanak protiv Japanaca po\u010deo je u o\u017eujku 1945. godine te su u lipnju te iste godine predstavnici burmanske armije (pod vodstvom Aung Sana) i predstavnici savezni\u010dkih snaga slomili otpor japanskih vojnih snaga u Burmi. Naredne dvije godine Aung San posvetio je pregovorima s Britancima ne bi li ishodio potpunu neovisnost Burme. Burma je postala neovisna 4. 1. 1948. godine, ali to Aung San na\u017ealost nije do\u017eivio jer je ubijen 19. 7. 1947. godine, zajedno s jo\u0161 \u0161est \u010dlanova u\u017eeg kabineta. Ubojstvo je naru\u010dio njegov politi\u010dki oponent \u2013 biv\u0161i premijer Burme u predratno vrijeme, koji je \u017eelio na taj na\u010din prisvojiti vlast (no budu\u0107i da je naknadno uhva\u0107en i smaknut, u tome nije uspio). Tako je \u017eivot Aung Sana okon\u010dan s 32 godine, a u tako kratkom, ali burnom \u017eivotu postigao je status nacionalnog heroja i oca burmanske nacije.<\/p>\n Aung San Suu Kyi, dakle, k\u0107i je Aung Sana, nacionalnog heroja Burme, ro\u0111ena 19. 6. 1945. godine \u2013 dvije godine prije ubojstva oca. Ime joj je izvedenica od imena njezina oca (Aung San), majke (Kyi) i bake (Suu).\u00a0Suu Kyi prvih je petnaest godina \u017eivjela i \u0161kolovala se u Burmi, a potom je svoje \u0161kolovanje nastavila u Indiji i u Velikoj Britaniji gdje je 1967. godine diplomirala na St. Hugh Collegeu na Oxfordu, na kojem je studirala politiku, filozofiju i ekonomiju. Do 1988. godine Suu Kyi nije se ni na koji na\u010din bavila burmanskom politikom te je uglavnom \u017eivjela izvan Burme \u2013 s manje ili vi\u0161e u\u010destalim posjetima svojoj domovini.<\/p>\n Bez obzira na to, negdje duboko u sebi uvijek je znala da \u0107e se jednog dana politi\u010dki aktivirati i tome najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da je prije vjen\u010danja s Michaelom Arisom (britanskim znanstvenikom specijaliziranim za tibetanske i himalajske studije), svom budu\u0107em suprugu tijekom osam mjeseci napisala 187 pisama iz New Yorka u Butan (gdje je Aris tada bio stacioniran) u kojima je izra\u017eavala brigu da bi njezina obitelj i ljudi iz Burme mogli krivo protuma\u010diti njihovo vjen\u010danje kao manjak predanosti njima. U pismima je tako\u0111er stalno podsje\u0107ala da bi jednom mogao do\u0107i dan da se ona vrati u Burmu bude li je narod Burme trebao i da bi u tom slu\u010daju \u017eeljela da mo\u017ee ra\u010dunati na njegovo razumijevanje i potporu. \u0160esnaest godina nakon toga, to je vrijeme do\u0161lo i to potpuno nenadano i neplanski \u2013 kako to obi\u010dno biva u \u017eivotu.<\/p>\n Suu Kyi 1988. godine vratila se u Burmu njegovati te\u0161ko bolesnu majku. Upravo su te godine zapo\u010dele demonstracije protiv totalitarnog vojnog re\u017eima u Burmi, a sredinom 1988. godine odr\u017eala je i \u010duveni govor ispred pagode Shwedagon u Rangoonu koji je zacementirao njezin status budu\u0107eg nacionalnog politi\u010dkog lidera. Nakon smrti majke krajem 1988. godine, Suu Kyi ostala je u Burmi s obzirom na to da je vladaju\u0107a vojna hunta intenzivirala represivne mjere protiv svih koji su zagovarali bilo kakav oblik demokracije te s obzirom na to da je sve ve\u0107i broj ljudi apelirao na njezin aktivni anga\u017eman na politi\u010dkom planu i u borbi za demokraciju i slobodu ljudi u Burmi.<\/p>\n Boje\u0107i se njezina rastu\u0107eg utjecaja i podr\u0161ke \u0161irokog sloja ljudi, vojna ju je hunta sredinom 1989. godine stavila u ku\u0107ni pritvor. Taj je ku\u0107ni pritvor s kra\u0107im prekidima potrajao vi\u0161e od 20 godina! Premda je 1990. godine vojni re\u017eim dopustio izbore, uvjeren u pobjedu, Nacionalna liga za demokraciju \u2013 politi\u010dka stranka koju je podr\u017eavala Suu Kyi (kojoj \u010dak nije dopu\u0161teno da formalno bude na listi), osvojila je preko 80 % glasova. Bez obzira na to, vojna hunta nikad nije dopustila preuzimanje vlasti i priznavanje rezultata izbora te je stanje vojne diktature potrajalo sve do danas. Vojni re\u017eim vi\u0161e je puta nudio Suu Kyi da otputuje svome suprugu i sinovima u Veliku Britaniju, ali je ona to stalno odbijala znaju\u0107i da se, ako to napravi, vi\u0161e nikad ne\u0107e mo\u0107i vratiti u Burmu jer joj vojna hunta to zasigurno vi\u0161e ne bi dopustila.<\/p>\n Upravo u tome le\u017ei njezina veli\u010dina i snaga. Budu\u0107i da je imala mu\u017ea Britanca i vrlo uglednu profesionalnu i akademsku karijeru, Suu Kyi mogla je u svakom trenutku napustiti Burmu te se vratiti svojoj obitelji, karijeri i \u017eivotu u sre\u0111enoj i razvijenoj zemlji poput Velike Britanije. Umjesto toga, ona je izabrala \u017ertvu i preko dvadeset godina ku\u0107nog pritvora u Burmi kako time ne bi izdala svoju borbu za demokraciju i bolji \u017eivot ljudi u Burmi. Uistinu fascinantan primjer kakav se rijetko mo\u017ee prona\u0107i! Njezina veli\u010dina i borba priznata je 1991. godine kada je dobila Nobelovu nagradu za mir, za\u00a0svoju nenasilnu borbu u prilog\u00a0demokraciji\u00a0i\u00a0ljudskim pravima. Nagradu su u njezino ime primili njezini sinovi, a nov\u010danu nagradu u iznosu od 1,3 milijuna\u00a0dolara\u00a0namijenila je razvoju\u00a0zdravstva\u00a0i\u00a0obrazovanja\u00a0stanovnika Mjanmara.<\/p>\n Tu\u017ena je \u010dinjenica da nije bila u mogu\u0107nosti vidjeti svog supruga zadnje \u010detiri godine njegova \u017eivota \u2013 Michael Aris zadnji je put posjetio Suu Kyi u Burmi 1995. godine, a od raka je preminuo 1999. godine (godinu dana nakon \u0161to mu je bolest dijagnosticirana i bez dopu\u0161tenje burmanskog re\u017eima da po zadnji put posjeti i vidi Suu Kyi). Imaju\u0107i u vidu to da je Suu Kyi imala mogu\u0107nost izbora relativno lagodnog i bezbri\u017enog \u017eivota u Velikoj Britaniji, SAD-u ili bilo kojoj razvijenoj zemlji (s obzirom na svoje obrazovanje, profesionalno iskustvo i britansko dr\u017eavljanstvo), \u010dinjenica da je izabrala osobnu \u017ertvu i prakti\u010dki fanati\u010dnu predanost borbi za demokraciju u Burmi, jo\u0161 je sna\u017enija. Stoga bi njezinu \u017eivotnu pri\u010du i borbu okarakterizirao \u010dak fascinantnijom od primjerice Mendeline. Iz ku\u0107nog je pritvora Suu Kyi kona\u010dno pu\u0161tena 13. 11. 2010., a idu\u0107eg je dana objavila da \u0107e sura\u0111ivati s mjanmarskom vojnom huntom u svrhu ukidanja sankcija njezinoj zemlji. Na izborima 2012. godine je u\u0161la i u burmanski parlament. Mnogi Burmanci govore i o\u010dekuju da bi na izborima 2015. godine Suu Kyi trebala kona\u010dno postati i predsjednicom te putem demokratskih izbora kona\u010dno preuzeti vlast u Burmi od vojne hunte.<\/p>\n \u010covjek se mo\u017ee zapitati je li tolika fanati\u010dna predanost i upornost Suu Kyi mo\u017eda rezultat njezine velike \u017eelje za slavom i besmrtno\u0161\u0107u te je li to svojevrsna sebi\u010dnost prema njezinoj obitelji ili je to pak nevjerojatna \u017ertva za op\u0107e dobro. Na svakome je da sam procijeni i zauzme stajali\u0161te, ali bez takvih ljudi svijet bi zasigurno bio gori nego \u0161to to danas jest. Suu Kyi definitivno je postala ikona i u kontaktu s Burmancima nemogu\u0107e je ne primijetiti izrazito divljenje i po\u0161tovanje koje gaje prema njoj. Planetarno poznata irska rock-grupa\u00a0U2\u00a0posvetila joj je pjesmu Walk On<\/em>, a na popisu \u201e50 heroja dana\u0161njice\u201c britanskog \u010dasopisa New Statement<\/em>\u00a0Suu Kyi zauzela je prvo mjesto.<\/p>\n Drugi primjer koji \u017eelim spomenuti i koji ima odre\u0111ene dodirne to\u010dke s pri\u010dom Suu Kyi, ali na jedan potpuno drugi na\u010din, primjer je Jorgea Marija Bergoglia ili novoizabranog pape Franje.<\/p>\n Od samog trenutka izbora za papu, po\u010dev\u0161i od izbora imena Franjo (mnoge je dosta iznenadila odluka da papa isusovac uzme ime franjeva\u010dkog svetca), novi je papa zaprepastio i pozitivno fascinirao cijeli svijet daju\u0107i mu mnogo \u0161to na razmi\u0161ljanje. Prije svega, njegov je izbor do\u0161ao kao prili\u010dno veliko iznena\u0111enje, jer se uo\u010di samog izbora nije nalazio u u\u017eem krugu kandidata za novog papu. Tim vi\u0161e \u0161to se u pro\u0161lom izboru za papu jest nalazio u u\u017eem krugu kandidata, a pravilo je dosad uvijek bilo da neizabrani kandidati nikad ne bivaju izabrani na sljede\u0107im izborima. Tako\u0111er, ve\u0107ina je o\u010dekivala izbor mla\u0111eg pape koji bi svojom energijom mogao revitalizirati Katoli\u010dku crkvu nakon niza afera s pedofilijom te nakon ipak blje\u0111eg mandata Benedikta XVI. u odnosu na neizmjerno karizmati\u010dnog Ivana Pavla II.<\/p>\n li novi papa je od samog trenutka izbora, svojim pona\u0161anjem demonstrirao da je bio predodre\u0111en da bude u suprotnosti sa svim uobi\u010dajenim pravilima i normama. Pri prvom pojavljivanju na balkonu Trga sv. Petra za vrijeme progla\u0161enja novog pape nije \u017eelio nositi crveni ogrta\u010d s krznenim rubom niti zlatni kri\u017e i prsten, ve\u0107 je umjesto toga ostavio svoj skromni \u017eeljezni kri\u017e i prsten. Nakon toga odbio je vo\u017enju velikom crnom papinskom limuzinom i umjesto toga izabrao da \u0107e se voziti autobusom zajedno sa svim kardinalima, kako je to \u010dinio i dotad. Sljede\u0107eg dana pri dr\u017eanju mise tako\u0111er nije stavio skupocjenu mitru izvezenu zlatom, ve\u0107 je nosio obi\u010dnu platnenu mitru te je odlu\u010dio ne obazirati se na pripremljeni govor, nego je propovijedao spontano i iz srca. Potom je sve ostavio u \u010dudu do\u0161av\u0161i u dom za sve\u0107enike u kojem je odsjeo do izbora, pokupiv\u0161i sam svoj kov\u010deg i osobne stvari te inzistiraju\u0107i da plati ra\u010dun rekav\u0161i pri tome da kao papa mora dati adekvatan primjer drugima. Nakon toga protokolu je priop\u0107io da je odlu\u010dio odsjedati u puno skromnijoj rezidenciji nego \u0161to je to do tada bilo uobi\u010dajeno za papu.<\/p>\n Jorge Mario Bergoglio izabrao je papinsko ime Franjo po \u010duvenu svetcu za\u0161titniku siroma\u0161nih \u2013 Franji Asi\u0161kom te je ujedno prvi papa koji je izabrao to ime. Da njegovi potezi nakon izbora za papu koji su ostavili u \u010dudu cijeli vatikanski protokol nisu samo stvar trenutka ili osobnog marketinga, govori to da svi oni koji su ga imali prilike upoznati za vrijeme dok je bio kardinal u Buenos Airesu (i prije toga), jedinstveno svjedo\u010de o njegovoj jednostavnosti i poniznosti. Dok je bio kardinal u Buenos Airesu, \u017eivio je u omanjoj i skromnoj rezidenciji i bez osobnog tajnika te se uvijek sna\u017eno zauzimao za nemo\u0107ne i siroma\u0161ne kritiziraju\u0107i konzumerizam i sebi\u010dnost imu\u0107nih.<\/p>\n Postav\u0161i papa, svojim je potezima samo potvrdio da ga taj izbor nije ni malo promijenio te da se ne kani pona\u0161ati konformisti\u010dki i u skladu s protokolom (ako se to kosi s njegovim osobnim vrijednostima) \u2013 bez obzira na to \u0161to je to bilo uobi\u010dajeno kod njegovih prethodnika. Fascinantan je detalj da je nekoliko sati nakon izbora papa Franjo osobno telefonirao prijateljima u Rimu i Buenos Airesu te je tako\u0111er nazvao i prodava\u010da novina blizu katedrale u Buenos Airesu da mu se zahvali na dugogodi\u0161njem dostavljanju novina i otka\u017ee pretplatu na dnevne novine za budu\u0107e razdoblje. \u010covjek je bio u \u0161oku isprva ne vjeruju\u0107i da ga papa osobno zove nekoliko sati nakon izbora da otka\u017ee pretplatu za novine, ve\u0107 je mislio da se netko \u0161ali s njim. Taj detalj pokazuje da je njegova bri\u017enost za bli\u017enje zaista istinska te da uistinu \u017eivi ono \u0161to i propovijeda. Jorge Mario Bergoglio na poziciji kardinala te potom pape mogao je zasigurno izabrati puno lagodniji i rasko\u0161niji \u017eivot, ali je umjesto toga izabrao skroman i jednostavan \u017eivot \u2013 uz puno discipline i odricanje od vlastita konformizma.<\/p>\n Zajedni\u010dka crta Suu Kyi i papi Franji nedvojbeno je ljudska veli\u010dina, predanost i spremnost na \u017ertvu (bilo zbog politi\u010dkih ili duhovnih uvjerenja) te istinska briga za dobro ljudi \u2013 osobito onih najugro\u017eenijih.<\/p>\n U dana\u0161nje doba materijalizma, konzumerizma i prije svega velike sebi\u010dnosti pojedinaca, oni se isti\u010du kao svijetli primjeri za sve nas. Ljudi su danas vjerojatno sebi\u010dniji i egoisti\u010dniji nego \u0161to su ikad bili te su njihova djela uglavnom motivirana vlastitim konformizmom (pri tome ne mogu re\u0107i da se osobno \u010desto ne nalazim u takvom obrascu pona\u0161anja). Posve\u0107enost osobnoj karijeri i uspjehu daleko su dominantniji od posve\u0107ivanja obitelji ili unapre\u0111enju dru\u0161tva \u2013 bez obzira o kojem njegovu aspektu govorili. Ljudi sve vi\u0161e ne \u017eele ve\u0107e obitelji (ili ih uop\u0107e ne \u017eele) kako se zbog njih ne bi trebali odricati karijere i materijalisti\u010dkih aspekata kvalitete \u017eivota.<\/p>\n Anga\u017eman za op\u0107e dobro isto je tako prili\u010dno rijetka stvar te se \u010desto svodi na to da ljudi koji su se materijalno situirali na taj na\u010din \u201ekupuju\u201c svoju savjest da bi se osje\u0107ali bolje jer u poznijim godinama postaju sve svjesniji svoje smrtnosti. Nikako time ne \u017eelim umanjiti svijetle primjere poput Warrena Buffetta ili Billa Gatesa koji prakti\u010dki cijelo svoje bogatstvo daruju u dobrotvorne svrhe i to na organiziran, promi\u0161ljen i smislen na\u010din, ali smatram da se oni ipak ni u kojem slu\u010daju ne mogu uspore\u0111ivati s primjerima Suu Kyi ili pape Franje jer kod njih ne mo\u017eemo govoriti o osobnoj \u017ertvi, ve\u0107 vi\u0161e o savjesnom djelovanju koje se po\u010delo prakticirati tek u odre\u0111enoj kasnijoj fazi \u017eivota.<\/p>\n Dru\u0161tvo izobilja i ogromna mogu\u0107nost izbora s kojom se ljudi danas suo\u010davaju sve vi\u0161e ote\u017eava pojedincu da se odrekne blagodati koje suvremeno dru\u0161tvo pru\u017ea te da se posveti nekom vi\u0161em dobru \u2013 neovisno o tome kakvo ono bilo, veliko ili malo. Za to je potreban izniman karakter i veli\u010dina koju Suu Kyi i papa Franjo zasigurno posjeduju. Puno je lak\u0161e i\u0107i putem konformizma i linijom manjeg otpora \u2013 \u010dega smo svi danas svakodnevno svjedoci, kako na poslu, tako i u prakti\u010dki svim aspektima na\u0161eg \u017eivota.<\/p>\n Jim Collins, jedan od najutjecajnijih autora dana\u0161njice iz podru\u010dja poslovanja i liderstva, pro\u0161le je godine napisao sjajnu knjigu Veli\u010dina kao izbor<\/em>\u00a0u kojoj je analizirao izuzetne lidere iz podru\u010dja biznisa, ali i iz drugih podru\u010dja \u017eivota poput sporta i sli\u010dno. Jedno od klju\u010dnih pitanja na koje je \u017eelio odgovoriti tom knjigom kojoj su prethodila dugogodi\u0161nja istra\u017eivanja, jest koliko su veli\u010dina te izvanredni rezultati (pojedinaca i kompanija) stvar sre\u0107e, a koliko stvar izbora. Nakon istra\u017eivanja temeljen na nizu usporednih primjera kompanija koje su bile izlo\u017eene vrlo sli\u010dnom broju sretnih i nesretnih okolnosti, autor je donio zaklju\u010dak da vanjske okolnosti nisu presudne, ve\u0107 je presudan vlastiti izbor za ustrajnost, discipliniranost i predanost cilju. Kao plasti\u010dni primjer iznio je i povijesno poznatu utrku za Ju\u017eni pol u kojoj je u potpuno istim uvjetima norve\u0161ki istra\u017eiva\u010d Roald Amundsen pobijedio britanskog istra\u017eiva\u010da Roberta Falcona Scotta (koji je pri tome nastradao, kao i cijeli njegov tim) \u2013 upravo zbog bolje pripremljenosti, discipliniranosti i fanati\u010dne brige za svaki detalj ekspedicije. Da smo sami odgovorni za vlastite neuspjehe, zasigurno nam nije lako prihvatiti jer je za to uvijek najlak\u0161e okrivljavati nesre\u0107u ili nesretne okolnosti.<\/p>\n Urezala mi se \u017eivo u sje\u0107anje Collinsova pri\u010da (koju sam imao prilike \u010duti pri njegovu nastupu na konferenciji u New Yorku) o njegovu susretu s Peterom Druckerom, tvorcem suvremenog menad\u017ementa i vjerojatno najutjecajnijim poslovnim autorom ikada. Collins mu je prezentirao svoje ideje i radove, na \u0161to je Drucker mudro kimao glavom, pa\u017eljivo slu\u0161ao te mu potom strpljivo i smireno izlo\u017eio svoja vi\u0111enja i stajali\u0161ta o izlo\u017eenomu. Pri rastanku mu je rekao da nije dvojbeno da \u0107e Collins biti uspje\u0161an profesor, autor i predava\u010d, ali da ono \u0161to je daleko te\u017ee posti\u0107i i \u010demu treba stremiti jest to da svoj \u017eivot i rad u\u010dini korisnima onima kojima je namijenjen. Na koncu mu je prakti\u010dki rekao: \u201eIdi i u\u010dini sebe korisnim!\u201c Vjerojatno je, izme\u0111u ostaloga, upravo taj susret sna\u017eno motivirao Collinsa da tako dobro, studiozno i strastveno prou\u010dava izvrsne kompanije i ljude koji ih vode \u2013 da bi time bio u mogu\u0107nosti ljudima dati konkretne i korisne savjete kako posti\u0107i veli\u010dinu i izvrsnost u onome \u010dime se bave.<\/p>\n Svi mi razli\u010dito definiramo pojam uspjeha u \u017eivotu i ne\u010dije veli\u010dine. Tako\u0111er bih \u017eelio napomenuti da smatram da veli\u010dina \u010dovjeka ni u kojemu slu\u010daju ne mora biti proporcionalna s veli\u010dinom i grandiozno\u0161\u0107u cilja koji si on sam zacrta. Osobno sam upoznao iznimno velike ljude vrijedne divljenja i po\u0161tovanja, koji su svoj \u017eivot posvetili njegovanju bolesnih \u010dlanova obitelji ili drugih dragih im ljudi. A opet postoje i ljudi koji rukovode velikim sustavima te imaju utjecaj na \u017eivote velikog broja ljudi, ali imaju vrlo upitne ljudske i moralne osobine \u2013 daleko od toga da bi ih se moglo nazvati velikim. Kad se spoji jedno i drugo \u2013 izuzetna ljudskost i \u017ertva te cilj kojemu je pojedinac potpuno predan (a koji ima dubok utjecaj na pobolj\u0161anje \u017eivota \u0161irokog broja ljudi), onda dobivamo primjere poput Suu Kyi i pape Franje, koji su uistinu tako rijetki i nadahnjuju\u0107i.<\/p>\n Izazov koji je pred njima dvoma i koji ih tek \u010deka jest kakvi \u0107e se pokazati u upravljanju sustavima koje vode ili \u0107e ih tek voditi (koliko sam shvatio od lokalnog stanovni\u0161tva, o\u010dekuje se da bi Suu Kyi trebala postati predsjednicom Burme 2015. godine). Nedvojbena je njihova izuzetna sposobnost pru\u017eanja primjera i inspiracije \u0161irokom broju ljudi. Nedvojbena je i njihova bezrezervna i iskrena predanost ciljevima koje proklamiraju (demokratske slobode u Burmi i duhovnost katolika, uz \u017eelju kod oboje da se prije svega pomogne najsiroma\u0161nijima i najugro\u017eenijima).<\/p>\n Njihov \u0107e se ukupni doprinos ipak na koncu mjeriti po tome koliko \u0107e uspjeti u svojim nakanama da pobolj\u0161a \u017eivot ljudi u Burmi uz primjenu istinske demokracije, odnosno vrati u Katoli\u010dku crkvu istinsku i duboko ukorijenjenu dimenziju skromnosti i humanosti svojom velikom posve\u0107enosti pomaganju najsiroma\u0161nijima i najnemo\u0107nijima. Oboje ih \u010deka velik zadatak, a njihov karakter i veli\u010dina koje su dosad kontinuirano i konstantno pokazivali, trebali bi rezultirati izuzetnim liderstvom i u kona\u010dnici rezultatima koje pri\u017eeljkuju te za koje su se gotovo cijele svoje \u017eivote predano borili.<\/p>\n Na svima nama ostalima ostaje da nas ovakvi primjeri nadahnjuju i potaknu da budemo manje sebi\u010dni, a vi\u0161e velikodu\u0161ni te da svojim djelima svakodnevno, pa makar i malim i sitnim gestama, doprinesemo op\u0107em dobru. Pri tome ako i nismo u mogu\u0107nosti pozitivno utjecati na \u017eivote \u0161irokog broja ljudi poput Suu Kyi i pape Franje, zasigurno mo\u017eemo barem ne\u0161to u\u010diniti da pobolj\u0161amo \u017eivote ljudi koji nas okru\u017euju \u2013 svatko na svoj na\u010din koji mu je najprirodniji i najprimjereniji. Ono \u0161to je sigurno i zajam\u010deno, jest da \u0107emo se tako zasigurno bolje osje\u0107ati znaju\u0107i da smo dar \u017eivota iskoristili ne samo da pobolj\u0161amo svoj \u017eivot (gledaju\u0107i pri tome samo svoje osobne i materijalne interese) nego da svojim djelovanjem pozitivno dirnemo i \u017eivote drugih te tako doprinesemo da ovaj svijet bude bolje mjesto za sve nas. Samo \u0107emo tako prona\u0107i svoj unutarnji mir da, kako to ka\u017ee ve\u0107 spomenuta pjesma grupe U2 posve\u0107ena Aung San Suu Kyi (Walk on<\/u><\/em><\/a>), uzdignute glave kora\u010damo dalje kroz \u017eivot, pa makar i patuljastim koracima naspram tih divova \u010diji \u017eivotni putevi toliko ispunjavaju divljenjem i inspiriraju nas da budemo bolji ljudi.<\/p>\n Josip Muller, 18. 5. 2013.<\/p>\n <\/p>\n Napomena iz 2019: Budu\u0107nost je pokazala da Aung Suu Kyi nije bila u stanju odr\u017eati svoju veli\u010dinu dok je papa Franjo to itakako uspio. Jo\u0161 jedan dokaz da je nemogu\u0107e predvidjeti budu\u0107e pona\u0161anje na temelju pro\u0161loga, bez obzira koliko oko uzorno i veli\u010danstveno bilo. <\/i><\/em><\/p>",
"protected": false
},
"excerpt": {
"rendered": " Prije nekoliko mjeseci posjetio sam Mijanmar (Burmu) i imao prilike upoznati tu vrlo interesantnu i dosad prili\u010dno izoliranu zemlju. Pri tome sam se detaljnije upoznao i s pri\u010dom o Aung San Suu Kyi i ostao posve fasciniran time koliko je predanosti, upornosti i \u017ertve ona bila spremna pru\u017eiti i podnijeti za svoju zemlju i narod […]<\/p>",
"protected": false
},
"author": 1,
"featured_media": 1741,
"comment_status": "open",
"ping_status": "open",
"sticky": false,
"template": "",
"format": "standard",
"meta": [],
"categories": [
1
],
"tags": [],
"_links": {
"self": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/903"
}
],
"collection": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"
}
],
"about": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"
}
],
"author": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"
}
],
"replies": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=903"
}
],
"version-history": [
{
"count": 9,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/903\/revisions"
}
],
"predecessor-version": [
{
"id": 1943,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/903\/revisions\/1943"
}
],
"wp:featuredmedia": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1741"
}
],
"wp:attachment": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=903"
}
],
"wp:term": [
{
"taxonomy": "category",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=903"
},
{
"taxonomy": "post_tag",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=903"
}
],
"curies": [
{
"name": "wp",
"href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}",
"templated": true
}
]
}
}![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/burma-2-1024x493.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Great-by-Choice4.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Great-by-Choice5.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Great-by-Choice6.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Great-by-Choice7.jpg\")
<\/p>\n