![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/biftek-2.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u0160to \u010dini savr\u0161eni biftek? Je li to njegova meko\u0107a, so\u010dnost ili okus te \u0161to je od toga najva\u017enije? Kolika je va\u017enost umaka i vina koje ide uza nj? I za\u0161to kvaliteta bifteka toliko varira diljem svijeta?<\/p>\n
S tom mi\u0161lju u glavi i \u017eeljom da prona\u0111em svoj savr\u0161eni biftek, zaputio sam se u Buenos Aires \u2013 glavni grad najpoznatije \u201ezemlje bifteka\u201c na svijetu \u2013 Argentine. Buenos Aires posjetio sam ve\u0107 dva puta kombiniraju\u0107i tada taj posjet s drugim ju\u017enoameri\u010dkim destinacijama, ali nikad s ovako jasnim ciljem i nakanom da se primarno posvetim njegovu gastronomskom aspektu i u\u017eivam u \u010duvenim argentinskim parillama<\/em>\u00a0i obilnim koli\u010dinama mesa koje nude.<\/p>\n Imaju\u0107i u glavi neke favorite s prethodnih posjeta, \u017eelio sam biti objektivan koliko je god to mogu\u0107e i otvorena uma suo\u010diti restorane za koje dobijem najbolje preporuke lokalaca i usporediti njihove najbolje mesne specijalitete. Znao sam unaprijed da me \u010deka te\u017eak zadatak usporedbe izuzetno kvalitetnih bifteka, ali isto tako i da trebam pre\u017eivjeti gotovo tjedan dana izlaganja golemim koli\u010dinama mesa koje su ovdje uobi\u010dajene u normalnim porcijama (uobi\u010dajene su porcije od 400 g do 1 kg). Te\u017eak je to bio zadatak, ali hrabro sam prionuo provesti ga u djelo i odlu\u010dio da \u0107u se hrabro suo\u010diti sa svim te\u0161ko\u0107ama na koje nai\u0111em na putu.<\/p>\n Zapo\u010deo sam s pobjednikom na prethodnim posjetima \u2013 restoranom La Estancia na Lavalle ulici (pje\u0161a\u010dka zona) koji me je prije nekoliko godina jednostavno odu\u0161evio svojim \u010duvenim chorizo<\/em>\u00a0biftekom. Taj restoran ina\u010de nije vrlo visoko rangiran na internetskim forumima (poput Trip Advisera), ali mi ga je preporu\u010dio vodi\u010d kada sam prvi put bio u Buenos Airesu i bila je to \u201eljubav na prvi pogled\u201c. Sletjev\u0161i u Buenos Aires, s nestrpljenjem sam prvu ve\u010der odmah pohrlio u La Estanciju provjeriti je li biftek jo\u0161 uvijek onako dobar kakvog pamtim. Naru\u010dio sam samo bife de chorizo<\/em>\u00a0(400 g), iako sam pro\u0161li put naru\u010dio i lomo<\/em>\u00a0i chorizo<\/em>\u00a0te imao prilike probati obje vrste bifteka \u2013 zaklju\u010dio sam da je u La Estanciji biftek chorizo<\/em>\u00a0ipak daleko najbolji izbor. Beef chorizo<\/em>\u00a0na engleski se prevodi kao sirloin<\/em>\u00a0ili po na\u0161ki ramstek, a lomo<\/em>\u00a0kao beef tenderloin<\/em>\u00a0ili biftek (jo\u0161 to\u010dnije, june\u0107a odnosno gove\u0111a pisanica). Stoga bi zapravo ispravniji naslov ovoga teksta trebao glasiti \u201eU potrazi za savr\u0161enim odreskom\u201c (bilo da je rije\u010d o bifteku ili ramsteku), ali budu\u0107i da je u svakodnevnoj komunikaciji kod nas uobi\u010dajeno koristiti rije\u010d biftek za sve vrste odrezaka, tako sam se i ja na nekim mjestima u tekstu poslu\u017eio tom \u201elai\u010dkom\u201c terminologijom. Razlika izme\u0111u loma<\/em>\u00a0i choriza<\/em>\u00a0o\u010dituje se u tome da je lomo<\/em>\u00a0ne\u0161to mek\u0161i, ali zato chorizo<\/em>\u00a0ima vi\u0161e okusa u sebi pa je \u010desto vrlo te\u0161ko re\u0107i \u0161to je bolje naru\u010diti te je moj zaklju\u010dak da odluka treba ovisiti o tome za \u0161to se restoran specijalizirao, tj. \u0161to mu je specijalitet.<\/p>\n Dakle, naru\u010dio sam srednje pe\u010den bife de chorizo<\/em>\u00a0(kako ina\u010de uvijek naru\u010dujem odreske), a s njim pomfrit, salatu od raj\u010dica s lukom te neminovan i nezaobilazan u Argentini \u2013 \u010duveni umak chimichurri<\/em>. Izabrao sam vino Felipe Rutini iz 2006., najkvalitetniji blend poznate vinarije Rutini koji u sebi sadr\u017ei cabernet sauvignon (50 %), merlot (40 %), malbec (7 %) i syrah (3 %) te koji je karakteristi\u010dan po sna\u017eno izra\u017eenom okusu \u010dokolade. Nakon nekih pola sata nestrpljiva i\u0161\u010dekivanja, kona\u010dno je stigao \u017eeljno i\u0161\u010dekivan chorizo<\/em>\u00a0sa svim prilozima. Ve\u0107 mi je prvi zalogaj pokazao da nisam uzalud doputovao u Buenos Aires i da je ovaj biftek jo\u0161 uvijek dobar kao u mojem sje\u0107anju. Nevjerojatna meko\u0107a i potpuna odsutnost \u017eilavosti, koja se uglavnom barem malo osjeti u chorizo<\/em>\u00a0biftecima u drugim restoranima, ono je \u0161to ga \u010dini toliko so\u010dnim i ukusnim. Umak chimichurri<\/em>\u00a0sa svojim savr\u0161eno izbalansiranim poluljutkastim okusom dao mu je jo\u0161 dodatnu dimenziju i u\u010dinio ga nevjerojatno ukusnim. Prilozi su, moram priznati, ovoga puta ipak bili ne\u0161to lo\u0161iji nego \u0161to ih se sje\u0107am od prije nekoliko godina, ali kako je ramstek bio u potpunom fokusu, cjelokupan gastronomski u\u017eitak ipak nije bio naru\u0161en. Felipe Rutini 2006. blend pokazao se kao odli\u010dna pratnja cijeloj ovoj gastronomskoj pri\u010di s dovoljnom koli\u010dinom kompleksnosti i zaokru\u017eenosti, punim bukeom i okusom koji ostaje u ustima i 30 sekunda nakon gutljaja vina. Mala bi zamjerka mo\u017eda bila pomalo nedovoljna rafiniranost i elegancija kakvu bi \u010dovjek o\u010dekivao od vina ovoga kalibra, ali ta mala doza \u201esirovosti\u201c (kakva primjerice karakterizira i na\u0161e plavce) s druge mu strane daje i posebnu dra\u017e, osobito uz jelo kakav je vrhunski ramstek.<\/p>\n Ono \u0161to je posebnost na\u010dina poslu\u017eivanja mesa u La Estanciji jest to da se ono slu\u017ei na metalnom, grijanom podlo\u0161ku pa je meso zagrijano u svakom trenutku dok ga jedete. Dakle, i prvi i zadnji zalogaj gotovo su jednako topli i so\u010dni i to je ne\u0161to \u0161to meni daje dodatnu dra\u017e i kvalitetu. Neki ne vole takav na\u010din poslu\u017eivanja jer smatraju da se tako meso mo\u017ee prepe\u0107i te da se time \u201eubija okus\u201c, ali s obzirom na to da je rije\u010d o zaista vrlo maloj i kontroliranoj vatrici koja zagrijava metalni poslu\u017eavnik, ja se s tim nikako ne bih slo\u017eio i to je ne\u0161to zahvaljuju\u0107i \u010demu La Estancia dobiva dodatne bodove u odnosu na sve ostale restorane koje sam do sada posjetio u Argentini \u2013 koji meso ne poslu\u017euju na takav na\u010din. La Estancia ina\u010de ima dugu tradiciju (od 1962.) i to se mo\u017ee vidjeti kako u pripremi mesa, tako i u specifi\u010dnu na\u010dinu njegova poslu\u017eivanja. Zanimljivo je da na internetskim forumima, kao \u0161to sam ve\u0107 spomenuo, La Estanciju posjetitelji ne smje\u0161taju osobito visoko. Ali isto je tako interesantno da se mo\u017ee pro\u010ditati da je nekoliko ljudi spomenulo da im je to daleko najdra\u017ei restoran, gdje se godinama i desetlje\u0107ima vra\u0107aju posje\u0107uju\u0107i Buenos Aires. La Estanciju posje\u0107uju podjednako lokalni gosti i turisti, a interijer je tradicionalan \u2013 dakle, jedna klasi\u010dna, malo bolje ure\u0111ena argentinska parilla<\/em>, \u0161to je logi\u010dno s obzirom na to da privla\u010di i turiste. Cijene su pristojne i umjerene \u2013 primjerice, beef de chorizo<\/em>\u00a0ko\u0161tao je oko 70 argentinskih dolara, \u0161to bi bilo 85 \u2013 90 kn.<\/p>\n Sve u svemu, La Estancia je u potpuno ispunila moja o\u010dekivanja i nakon ove fenomenalne ve\u010dere bio sam jo\u0161 zadovoljniji \u010dinjenicom da sam ipak potegnuo nekih 11 000 km do Buenos Airesa da bih u\u017eivao u ovim gastronomskim izazovima \u2013 koji su tek zapo\u010deli.<\/p>\n Sljede\u0107i sam se dan odlu\u010dio posjetiti \u010duveni restoranu La Cabrera u Palermo Hollywoodu \u2013 jednoj od najljep\u0161ih i naj\u017eivljih \u010detvrti u Buenos Airesu. La Cabrera je restoran u potpunosti orijentiran na turiste koji ga \u010desto kombiniraju sa \u0161etnjom do Plaza Serana, trga na\u010di\u010dkanog kafi\u0107ima i barovima gdje Argentinci svih generacija rado izlaze i dru\u017ee se uz pi\u0107e i razgovor. La Cabrera mi je otprije ostao u jako dobru sje\u0107anju, no u mrtvoj trci s La Estancijom ipak je (u fotofini\u0161u) zauzeo drugo mjesto. Ono \u0161to sam tako\u0111er jasno zapamtio i \u0161to se potvrdilo i ovoga puta, jest da je karakteristika La Cabrere da bez obzira na to \u0161to ranije nazovete i telefonski rezervirati stol, svejedno \u010dekate vani ispred restorana da vas pozovu, zajedno s ostalim ljudima koji se nalaze u istoj situaciji. To \u010dekanje uglavnom traje 15 \u2013 30 minuta, a budu\u0107i da sam stigao u 20 h. kad se restoran tek otvorio za ve\u010deru, primijetio sam da su mogli slobodno pustiti ljude unutra, ali to nisu u\u010dinili nego su tek tada postavljali stolove. Ima ta pri\u010da neku svoju posebnu dra\u017e: vani je lijepo vrijeme (ne znam prakticiraju li to i za ru\u017ena vremena) i prije ve\u010dere upustite se u konverzaciju s interesantnim ljudima iz cijelog svijeta koji su u Buenos Airesu odlu\u010dili nai\u0107i upravo ovamo. Time se pomalo stvara i atmosfera ekskluzivnosti (kakvu, primjerice, znaju prividno podizati po klubovima u New Yorku ili Londonu umjetno formiraju\u0107i redove da bi se stvarala fama oko ulaska u klub). Kad vas u kona\u010dnici prozovu, sretni ste \u0161to kona\u010dno ulazite unutra, a mala ljutnja zbog \u010dekanja nestaje kad u\u0111ete u izvrsno ure\u0111en interijer koji odi\u0161e originalno\u0161\u0107u te vas uz to do\u010dekaju i ljubazno pozdrave vrlo profesionalni konobari koji ipak ne\u0161to slabije vladaju engleskim jezikom (dodu\u0161e, bolje nego u La Estanciji gdje svaki peti konobar govori ne\u0161to engleskog, ako i toliko).<\/p>\n Jelovnik nudi dosta razli\u010ditih vrsta mesa s velikim naglaskom na odreske, naravno, a ovaj sam se put okura\u017eio, ohrabren uspje\u0161no svladanim zadatkom prvoga dana, i naru\u010dio veliku porciju odreska chorizo<\/em>, koja dolazi u impresivnih 800 g! Ipak, kad je golema koli\u010dina mesa stavljena preda me, shvatio sam da \u0107e borba biti \u017eestoka i neizvjesna, ali sam odlu\u010dio dati sve od sebe da na kraju ipak pobijedim i uspje\u0161no svladam zadatak i toga dana. Prezentacija mesa upravo je savr\u0161ena, prilozi tako\u0111er izvrsni, a uz naru\u010dene standardne dodatke uz odrezak (umak\u00a0chimichurri<\/em>, pomfrit i salata od raj\u010dica s lukom) do\u0161ao je niz popratnih umaka i priloga \u010dijih se imena i ne sje\u0107am (niti sam ih probao, da budem iskren). Za vino sam se ovog puta odlu\u010dio i\u0107i na Altimus vino iz 2008. godine \u2013 blend sa Salte sa\u010dinjen od \u010dak pet raznih vrsta vina, a to su: malbec, cabernet sauvignon, tannat, syrah i bonarda.\u00a0Salta je ina\u010de podru\u010dje u Argentini izuzetno pogodno za uzgoj vina. S njega dolaze neka fenomenalna vina poput Yochochuje \u2013 jednog od meni omiljenih argentinskih vina, izuzetno sna\u017enog malbeca (16 % alkohola) koji je nastao suradnjom lokalne vinarije s jednim od vode\u0107ih svjetskih enologa Michellom Rolandom (koji je nedavno po\u010deo sura\u0111ivati i s vinarijom Saint Hills iz Hrvatske te je na temelju te suradnje do\u0161lo do stvaranja izvrsnog vina pod nazivom Dinga\u010d Saint Hills).<\/p>\n Kad sam ku\u0161ao prvi zalogaj, iznenadio sam se \u0161to meso ipak nije onoliko mekano koliko sam o\u010dekivao te \u0161to ipak ima nekih tragova \u017eilavosti u njemu. Da se razumijemo \u2013 govorim o nijansama te je to meso jo\u0161 uvijek znatno bolje od bilo kojeg bifteka koji sam probao u Hrvatskoj, ali ipak, u usporedbi s La Estancijom razlika je bila drasti\u010dna, iako je prezentacija mesa u La Cabreri i sama atmosfera restorana daleko bolja i kvalitetnija. Ali budu\u0107i da ja daleko vi\u0161e cijenim sadr\u017eaj od forme, moram priznati da sam se u La Cabreri ipak nemalo neugodno iznenadio kvalitetom mesa koje sam ku\u0161ao, koje je bilo znatno lo\u0161ije nego \u0161to mi je ostalo u sje\u0107anju. Mo\u017ee biti da sam pro\u0161li put naru\u010dio lomo<\/em>\u00a0ili ne\u0161to drugo i da je to bilo bolje, ali bio sam eksplicitno pitao konobara \u0161to preporu\u010duje kao najbolje meso ku\u0107e \u2013 na \u0161to je on sa sigurno\u0161\u0107u ustvrdio: \u201eBife de Chorizo senor!\u201c Prilozi su, moram priznati, bili i bolji nego u La Estanciji, a vino koje sam pio bilo je vrlo interesantno i vo\u0107no sa sna\u017enom komponentom soli\/minerala u sebi koja je integrirana u sam okus vina na vrlo uspje\u0161an i izbalansiran na\u010din. Ba\u0161 kao i ostala vina sa Salte, Altimus je sna\u017eno vino (oko 14 % alkohola), s izra\u017eenom \u201edubinom\u201c okusa u sebi i odli\u010dno se sla\u017ee s odreskom. Bez obzira na razo\u010daranje nastalo zbog golemih o\u010dekivanja, nakon bespo\u0161tedne borbe do zadnje kapi krvi (komada bifteka, tj. kapi vina), uspio sam savladati svih 800 g i uzdignute glave oti\u0107i s bojnog polja. Biftek je u La Cabreri ko\u0161tao oko 200 kn, ali ne zaboravimo koliko je te\u017eio. Ono \u0161to je jo\u0161 vrijedno spomenuti u ovome restoranu jest njihov prili\u010dno pristojan \u010dokoladni sufle koji sam uzeo za desert bez obzira na maloprija\u0161nju borbu s 800 g\u00a0mesa.<\/p>\n Pred kraj ve\u010dere imao sam prilike vidjeti jo\u0161 malo vrlo kvalitetnog marketinga restorana na djelu. \u010covjek odjeven u kostim simpati\u010dne krave i\u0161ao je od stola do stola, dru\u017eio se i fotografirao s gostima koji su uglavnom bili odu\u0161evljeni te se slikali na vi\u0161e na\u010dina kako bi se poslije mogli pohvaliti takvim fotografijama svojim prijateljima i poznanicima. Ina\u010de, La Cabrera je restoran koji posluje na dvjema lokacijama, me\u0111usobno udaljenim svega stotinjak metara i koje imaju vrlo sli\u010dno ure\u0111en interijer te istu ponudu i kvalitetu jela u ponudi (ne\u0161to kao \u017deljo 1 i \u017deljo 2 na Ba\u0161\u010dar\u0161iji J).<\/p>\n La Cabrera je tako bila drugi restoran koji sam odlu\u010dio ponoviti zbog vrlo pozitivnih iskustava otprije, a za ostatak natjecanja odlu\u010dio sam izabrati potpuno nove restorane ne bih li u njima potencijalno nai\u0161ao na bolji biftek nego u La Estanciji.<\/p>\n Nakon potpuno turisti\u010dke pri\u010de koju sam nai\u0161ao u La Cabreri, sljede\u0107eg sam dana odlu\u010dio svoju potragu nastaviti u posve drugom smjeru te potra\u017eiti potpuno lokalnu pri\u010du. Dakle, cilj je bio saznati koja je parilla<\/em>\u00a0omiljena mje\u0161tanima i gdje se mo\u017ee pojesti tradicionalno spremljen biftek kakav lokalci preferiraju.<\/p>\n Nakon konzultacija s recepcijom hotela i nekim mje\u0161tanima koje sam upoznao u prva dva dana, do\u0161ao sam do svog tre\u0107eg kandidata za titulu restorana sa savr\u0161enim biftekom. Restoran se zvao Parilla Pena i re\u010deno mi je da tu gotovo isklju\u010divo dolazi lokalno stanovni\u0161tvo i da je meso vrlo kvalitetno. S velikim nestrpljenjem i i\u0161\u010dekivanjem uputio sam se na ve\u010deru u spomenuti restoran (da usput spomenem, tih sam dana ru\u010dkove u potpunosti eliminirao kako bih mogao izdr\u017eati obilne ve\u010dere). Da bih u\u010dinio pri\u010du jo\u0161 autenti\u010dnijom, prethodno sam kupio vino u du\u0107anu s vinima pored hotela, s idejom da ih zamolim da otvore vino koje sam donio te da mi za to naplate uslugu otvaranja (tzv. corkage fee<\/em>). To je ina\u010de vrlo pro\u0161irena koncepcija u Australiji, a u Argentini mo\u017ee pro\u0107i ako ne govorimo o presti\u017enim restoranima s ekstenzivnim vinskim kartama koji stoga koncentriraju na vina velik dio svoje zarade.<\/p>\n Odlu\u010dio sam se na Vino de Davalos vinarije Tacul, koje mi je toplo preporu\u010dio vlasnik jednog od presti\u017enijih dobavlja\u010da vina u Buenos Airesu (0800 Vino), s kojim sam dan prije razgovarao \u00a0raspravljao o tome koja bi vina iz Argentine preporu\u010dio kao najbolja i najinteresantnija. Vino de Davalos opet je izuzetno sna\u017eno vino (16,9 % alkohola) i zanimalo me svakako \u0161to mogu o\u010dekivati od tako sna\u017enog vina koje je produkt kvalitetne i inovativne vinarije iz Salte.<\/p>\n Sam pogled s vrata restorana Parilla Pena odmah govori da je to mjesto gdje jedu doma\u0107i gosti. Unutra\u0161njost je bila prili\u010dno bazi\u010dna i neugledna i mora se priznati da me podsjetila na restorane u Boraji kod \u0160ibenika koji se u potpunosti fokusiraju na ponudu mlade janjetine (Boraja, Tomislav), ali vrhunske kvalitete. U\u0161av\u0161i, prvo sam pitao mogu li otvoriti vino koje sam donio, na \u0161to su mi odmah rekli: \u201eMa mo\u017ee, nema problema\u201c (ili mi se barem tako \u010dinilo s obzirom na to da tamo ba\u0161 nitko nije pri\u010dao engleski, osim mo\u017eda par osnovnih rije\u010di). Ovaj sam put i\u0161ao na sigurno i naru\u010dio sam odreske lomo<\/em>\u00a0i chorizo<\/em>\u00a0(svaki od po 400 g). Konobar me u nevjerici gledao i govorio da je to \u201emucho mesa\u201c, ali ja sam sa sigurno\u0161\u0107u odmahivao rukom i samouvjereno inzistirao na \u201edvostrukom izazovu\u201c. Prilozi su bili uobi\u010dajeni, a vino je ve\u0107 bilo otvoreno i \u010dekalo je dolazak bifteka da ih malo zalije nakon ku\u0161anja.<\/p>\n I onda su stigla dva ove\u0107a odreska i i\u0161\u010dekivanju je bio kraj. Prvo sam ku\u0161ao bife de chorizo<\/em>. Okus je bio solidan, ali je meko\u0107a bila daleko od one u La Estanciji te \u010dak ne\u0161to lo\u0161ija od one u La Cabreri. Ali onda sam probao bife de lomo<\/em>\u00a0i ostao paf! To je definitivno bio najbolji i najmek\u0161i lomo<\/em>\u00a0koji sam ikada ku\u0161ao! Izuzetno mekan i so\u010dan, okusa mo\u017eda mrvicu manje dojmljivog od onog iz La Estancije, no ipak je bolja rije\u010d druk\u010dijeg<\/em>\u00a0nego lo\u0161ijeg<\/em>. A meko\u0107a fenomenalna \u2013 daleko mek\u0161i od bilo kojeg bifteka (loma<\/em>\u00a0ili choriza<\/em>) koji sam do sada probao i bez ikakvih tragova \u017eilavosti u mesu. Prava mesna simfonija!<\/p>\n Prilozi su bili pristojni, s tim da je chimichurri<\/em>\u00a0mo\u017eda ipak bio previ\u0161e intenzivan. Vino de Davalos bilo je iznena\u0111uju\u0107e pitko (i vo\u0107no) s obzirom na visok postotak alkohola u sebi, ali me izuzetno iznenadio nedostatak naknadnog okusa (tzv. after taste<\/em>) nakon ispijanja. Nakon par sekunda okus bi se potpuno izgubio iz usta \u0161to ipak nije odlika ve\u0107ine vrhunskih vina. Tek sam dan poslije u razgovoru sa spomenutim vinskim stru\u010dnjakom koji mi je preporu\u010dio ovo vino saznao da je problem bio u tome \u0161to to vino zahtijeva ne samo dekantiranje ve\u0107 se \u010dak preporu\u010da otvoriti ga 24 sata prije pijenja jer zbog sna\u017ene koncentracije treba puno vremena da \u201eprodi\u0161e\u201c na odgovaraju\u0107i na\u010din. Kad sam mu rekao da sam vino ku\u0161ao bez dekantiranja i neposredno nakon otvaranja, ustvrdio je s gnu\u0161anjem da je to zlo\u010din prema tom vinu i da ga ne mogu suditi ako ga nisam prethodno doveo u optimalno stanje za ku\u0161anje. Bilo kako bilo, meni je vino predstavljalo vrlo pristojnu kombinaciju uz biftek, samo da je jo\u0161 imalo dugotrajniji buke i okus, tada bi gastronomski do\u017eivljaj bio savr\u0161en.<\/p>\n Kao \u0161to rekoh, bife de lomo<\/em>\u00a0bio je fenomenalne teksture i meko\u0107e pa ne moram ni isticati da sam ga u potpunosti \u201esmazao\u201c sa zadovoljstvom. Ovaj sam put ipak ostavio petinu choriza<\/em>\u00a0nepojedena jer sam zaista bio ve\u0107 pomalo zasi\u0107en nakon tre\u0107eg dana gurmanskog maratona. Napustio sam Parilla Penu s velikim smije\u0161kom i spoznajom na ovakvim neuglednim mjestima \u010dovjek mo\u017ee na\u0107i najkvalitetniju hranu ako zna kamo treba i\u0107i. Ne moram ni re\u0107i da su cijene bile pristupa\u010dne (ne\u0161to malo ispod razine La Estancije), a za otvaranje boce vina \u010dak mi nisu ni\u0161ta naplatili, tako da me je cijeli obrok, s dva golema i izvrsna bifteka i svim popratnim prilozima, do\u0161ao nepunih 250 kn. To ja zovem pravom vrijedno\u0161\u0107u za novac.<\/p>\n Budu\u0107i da su mi usta bila puna okusa chimichirrija<\/em>, nakon tri dana iscrpljivanja odlu\u010dio sam uzeti dan pauze od bifteka i chimichirrija<\/em>\u00a0da bih kasnije mogao objektivno procijeniti ostale kandidate te ponude bifteka i ramsteka u sljede\u0107im restoranima koje sam planirao posjetiti. Odlu\u010dio sam stoga oti\u0107i u restoran Aldo\u2019s \u010diji je vlasnik vrhunski sommelier koji predstavlja izuzetno interesantnu koncepciju. Naime, fokus je tog restorana na vinu, a hrana je ne\u0161to \u0161to birate tra\u017ee\u0107i \u0161to najbolje pristaje uz odabrano vino. U ponudi imaju preko 500 razli\u010ditih vrsta vina, a ono \u0161to cijelu pri\u010du \u010dini dodatno zanimljivom jest \u010dinjenica da se u restoranu sva vina nude po maloprodajnim cijenama! Dakle, kao kad ih kupujete u supermarketu ili du\u0107anu s vinima. Interijer je izuzetno moderan i \u0161ik s laganom glazbom u pozadini te \u010dini da se \u010dovjek zaista osje\u0107a ugodno. Vina su izlo\u017eena na policama svuda okolo, a interesantno je da ih birate s iPad ure\u0111aja, s kojeg na jednostavan na\u010din mo\u017eete brzo i efikasno pro\u0107i kroz cjelokupnu ponudu vina i to na bilo kojem od ponu\u0111enih pet svjetskih jezika (engleskom, \u0161panjolskom, talijanskom, francuskom i njema\u010dkom). Kad nai\u0111ete na vino koje vam je interesantno, ponu\u0111ena vam je njegova specifikacija i detaljan opis pa mo\u017eete vidjeti zanima li vas zaista to vino.<\/p>\n Nakon razgovora s vlasnikom restorana koji je zaista vrhunski poznavatelj vina i koji me je usput odveo u posebnu ostavu s vinima gdje su bili izlo\u017eeni najzanimljiviji primjerci, odlu\u010dio sam se uzeti Archeval Ferrer Malbec 2009 Finca Altamira \u2013 koje je \u010duveni Robert Parker ocijenio s visokih 99 bodova (od maksimalnih 100)! Time je to vino postalo najvi\u0161e ocijenjenim ju\u017enoameri\u010dkim vinom ikada, \u0161to je dotad bilo vino Cobos Unico iz 2006. godine koje je Parker ocijenio s 96 bodova. To je hvalevrijedno postignu\u0107e znaju\u0107i da je Archeval Ferrer vinarija osnovana tek 1998. godine. Interesantno je spomenuti da sam prije ne\u0161to vi\u0161e od dvije godine, kada sam bio u posjetu Mendozi, bio odu\u0161evljen spomenutim Cobosom Unicom iz 2006. godine (koji je mje\u0161avina cabernet sauvignona sa 63 % i malbeca s 37 %), koji sam imao priliku probati u regional tasting<\/em>\u00a0baru u Mendozi i koji je odskakao za klasu od svih ostalih vina koje sam tamo degustirao \u2013 bez obzira na to \u0161to su i ostala vina koja sam tamo ku\u0161ao bila vrhunska. Vinarija Cobos poznata je po svojoj suradnji s \u010duvenim svjetskim enologom Paulom Hobbsom koji je zasigurno znatno doprinio da bi se do\u0161lo do vina kao \u0161to je Cobos Unico. Tek sada, dvije i pol godine nakon tog posjeta, saznao sam da je vino koje sam tada probao bilo izuzetno visoko ocijenjeno (o\u010dito s pravom) i da bi bilo daleko mudrije da primjerak koji sam tada kupio nije bio jedini te da ga nisam ve\u0107 popio do sada. Naime, tako visoko ocijenjena vina dobivaju svake godine minimalno 10 \u2013 15 % na vrijednosti, a da ne govorim o tome da su ljubitelji i kolekcionari katkad spremni za njih platiti znatno vi\u0161u cijenu od tr\u017ei\u0161ne. To je pogotovo logi\u010dno imaju\u0107i u vidu da se to vino (Cobos 2006) ne mo\u017ee vi\u0161e nigdje nabaviti po du\u0107anima s vinima u Buenos Airesu te da su mi tri sommeliera potvrdila da je to najbolje vino koje su u \u017eivotu ku\u0161ali i da je Cobos iz sljede\u0107ih godina i dalje vrhunsko i fenomenalno vino, ali da to nije ista pri\u010da kao berba iz 2006. godine.<\/p>\n Tim sam vi\u0161e bio odu\u0161evljen \u0161to opet pri dolasku u Argentinu imam priliku ku\u0161ati vino kojem je Robert Parker dodijelio 99 bodova. Samo radi usporedbe, ni jedno hrvatsko vino do sada nije dobilo vi\u0161e od 90 bodova od Parkera. Pri tome valja napomenuti da ocjenjivanje vina nikad nije potpuno objektivno i Parkera su ponekad optu\u017eivali da naginje previ\u0161e intenzivnim i bogatim vinima s izra\u017eenim aromama i bukeom te da to znatno vi\u0161e vrednuje od elegancije i zaokru\u017eenosti okusa (\u0161to karakterizira brojna francuska vina). Osobno mi prili\u010dno odgovara stil vina koja Parker cijeni, stoga ja nemam nikakvih primjedbi na njegovo ocjenjivanje (iako \u0107e ovaj posjet pokazati da nam se ukusi ne poklapaju u potpunosti).<\/p>\n Za razliku od Cobosa koji je blend s visokim postotkom alkohola (16 %), izuzetne balansiranosti, zaokru\u017eenosti i sna\u017enog after tastea<\/em>, Archeval Ferrer Finca Altamira Malbec ipak je druk\u010dije vino. Ono je prije svega 100 % malbec s ne\u0161to ni\u017eim postotkom alkohola (14 %) i visoko izra\u017eenom kiselosti koja mu daje \u201enabijenost\u201c i eleganciju te izuzetan osje\u0107aj \u201edubine\u201c pri ku\u0161anju. Odmah sam bio upozoren na \u010dinjenicu da ovo vino u tom trenutku jo\u0161 nije optimalno za ku\u0161anje. Za razliku od Cobosa koji uspijeva posti\u0107i da za tri godine njegova vina ve\u0107 ispoljavaju prili\u010dnu zrelost (bez obzira na to \u0161to su i ona optimalna za ku\u0161anje za desetak godina, a nikako se ne preporu\u010da prije pet godina), Archeval Ferrer vina trebaju najmanje pet godina da bi iskazala svoj pravi potencijal i karakter. Zanimljivo je spomenuti da je ta interesantna i inovativna vinarija izbacila u 2009. godini tri razli\u010dita malbeca (Finca Altamira, Finca Bella Vista i Finca Mirador), koja reprezentiraju tri razli\u010dita terroira (podru\u010dja) na kojima su vina nastala. Altamiru je pritom Parker ocijenio s 99 bodova, Bella Vistu s 98, a Mirador, koliko sam shvatio, nije ni bio ocijenjen. Vlasnik Aldo\u2019sa tako\u0111er mi je rekao da se na slijepom ku\u0161anju jako te\u0161ko mo\u017ee primijetiti razlika izme\u0111u tih triju vina, no izgleda da je to Robert Parker sa svojim savr\u0161enim osjetilom okusa ipak uspio.<\/p>\n Uz Altamiru sam naru\u010dio osso buco<\/em>\u00a0koji je jako dobro funkcionirao u kombinaciji s vinom, a ugodno je iznena\u0111enje bilo to \u0161to su za desert imali vrlo pristojan \u010dokoladni sufle, koji je u kombinaciji s Altamirom koja se ve\u0107 opustila nakon sat i pol u dekantatoru, proizveo svojevrsno vrlo lijepo finale cjelokupnog gastronomskog do\u017eivljaja te ve\u010deri.<\/p>\n Za stolom do mene sjedio je par iz Kalifornije, gdje se Phil, \u010duv\u0161i moj razgovor s vlasnikom oko vina, uklju\u010dio u raspravu jer se on u Kaliforniji bavi upravo prodajom i zastupanjem vina iz tog dijela SAD-a. Sve u svemu, bila je to enolo\u0161ki vrlo zanimljiva i bogata ve\u010der u kojoj sam se ipak malo odmorio od bifteka s chimichurrijem<\/em>\u00a0i uhvatio predah za zadnja dva dana potrage za savr\u0161enim biftekom, koja su me \u010dekala. Phil mi je toplo preporu\u010dio kobe tenderloin steak<\/em>\u00a0u restoranu Cabana Las Lilas koji je jeo ve\u010der prije, rekav\u0161i da je jedan od najboljih koje je ku\u0161ao u \u017eivotu. Tako\u0111er je spomenuo da ostale vrste bifteka koje je dru\u0161tvo tamo jelo nisu bile toliko impresivne, ali da je kobe<\/em>\u00a0ne\u0161to \u0161to se mora probati. Cabana Las Lilas i ina\u010de je bio jedan od kandidata restorana koje sam htio posjetiti pa kad sam dobio potvrdu onoga \u0161to su mi ve\u0107 rekli na recepciji hotela (da je to vjerojatno najekskluzivniji i najbolji restoran za bifteke u Buenos Airesu), nije bilo druge nego probati njihov najbolji biftek.<\/p>\n Cabana Las Lilas restoran je smje\u0161ten u dijelu Buenos Airesa koji se zove Puerto Madero, nalazi se uz rijeku gdje je niz skladi\u0161ta prije kori\u0161tenih u lu\u010dke svrhe prenamijenjen u impresivan niz restorana; svi su oblo\u017eeni crvenom ciglom i izvana vrlo efektno izgledaju te su smje\u0161teni uz promenadu koja tako\u0111er pru\u017ea mogu\u0107nost vrlo lijepe \u0161etnje prije ili poslije ve\u010dere. Uzev\u0161i stol na terasi s izvrsnim pogledom na dojmljivi bijeli tzv. \u201e\u017denski most\u201c (koji dominira Puerto Maderom i daje mu posebnu dra\u017e s obzirom da je dizajnerski zaista neobi\u010dno osmi\u0161ljen), bio sam spreman na nove gastronomske izazove.<\/p>\n Naru\u010dio sam, naravno, preporu\u010deni biftek kobe tenderloin<\/em>, koji je bio astronomski skup u odnosu na sve ostale bifteke koje sam do tada probao u Buenos Airesu (oko 500 kn), ali ako ga usporedimo s cijenom koji se ina\u010de napla\u010duje za kobe<\/em>\u00a0bifteke po restoranima koji ga nude u svjetskim metropolama i nije toliko skup \u2013 dapa\u010de. Samo ime kobe<\/em>\u00a0potje\u010de od istoimene pokrajine Kobe u Japanu i ozna\u010dava specijalan na\u010din pripreme koji producira meso najvi\u0161e mogu\u0107e meko\u0107e i kvalitete. Kad sam bio u Japanu prije gotovo \u010detiri godine, imao sam priliku probati originalni kobe steak<\/em>\u00a0koji se tamo slu\u017ei u minijaturnim porcijama i po zaista astronomskim cijenama (ako se dobro sje\u0107am, 200 g ko\u0161talo je vi\u0161e od 100 EUR). Postoji pri\u010da za koju ne znam koliko je istinita, a koliko je marketin\u0161ki trik, da se kobe steak<\/em>\u00a0u Japanu radi tako da se kravama pu\u0161ta opu\u0161taju\u0107a klasi\u010dna glazba poput Mozartove kako bi bile potpuno opu\u0161tene cijelo vrijeme (\u010dak i pri klanju) i da bi time njihovo meso bilo \u0161to mek\u0161e. Tako\u0111er se limitira njihov kontakt sa zemljom (vje\u0161anjem na kuke ili na \u0161to ve\u0107) da se ne bi razja\u010dali mi\u0161i\u0107i, ve\u0107 da bi meko\u0107a mesa bila savr\u0161ena. Ne ulaze\u0107i u moralne aspekte dolaska do kobe steakova<\/em>, \u0161to se gastronomije ti\u010de \u2013 oni svakako predstavljaju vrhunac ponude kvalitetnog mesa (\u0161to im i sama cijena potvr\u0111uje).<\/p>\n Bilo mi je zaista interesantno vidjeti kao izgleda kobe<\/em>\u00a0odrezak u jednom od ponajboljih argentinskih restorana te ga usporediti sa standardnim argentinskim odrescima chorizo<\/em>\u00a0i lomo<\/em>\u00a0s jedne strane te s klasi\u010dnim japanskim kobe<\/em>\u00a0steakom<\/em>\u00a0s druge strane. Nakon pregledavanja jedne od najimpresivnijih vinskih karta koje sam ikada imao priliku vidjeti odlu\u010dio sam se za Val De Flores 2004 \u2013 vino iz Mendoze koje potpisuje ve\u0107 prethodno spomenuti Michel Roland i koje je Parkeru ocijenio s 92 boda (\u0161to sam tek poslije saznao). Vrlo pitak i izbalansiran malbec u kojemu, kako mu i samo ime ka\u017ee, prevladavaju cvjetne note, zaista je specifi\u010dno i interesantno vino, vrlo osebujna i jedinstvena karaktera (kompleksnost mu je bli\u017ea cuveeima nego malbecu). U njemu se jasno mogao i\u0161\u010ditati Rolandov potpis, kao uostalom i u svim njegovim vinima na kojima je radio u vinarijama diljem svijeta (vi\u0161e od 30 vinarija u zemljama poput Francuske, Argentine, Ju\u017enoafri\u010dke Republike, Bugarske, Hrvatske itd.).<\/p>\n Kobe<\/em>\u00a0je kona\u010dno stigao sa svim svojim prilozima. Prvi pogled odmah je otkrio specifi\u010dnost pripreme koja je vi\u0161e nalikovala klasi\u010dnim argentinskim biftecima nego klasi\u010dnim kobe<\/em>\u00a0biftecima koji uglavnom dolaze u tanko isje\u010denim plo\u0161kama. Nakon prvog sam zalogaja uvidio interesantnu specifi\u010dnost ovog bifteka, a to je da je okus samog bifteka bio toliko intenzivan i interesantan da zaista nisam osje\u0107ao nikakvu potrebu za\u010diniti ga umakom (chimichurrijem<\/em>). Rekoh sam sebi, krenut \u0107u ga jesti bez ikakva umaka pa \u0107u, kad osjetim potrebu da ga za\u010dinim, to i u\u010diniti. I na koncu sam do samog kraja pojeo biftek bez ikakva umaka samo ga kombiniraju\u0107i s pomfritom, raj\u010dicama i toplim kruhom (focacciom) kojeg sam dodatno naru\u010dio. Sve je zajedno odli\u010dno funkcioniralo, pogotovo u kombinaciji s \u201eraspjevanim\u201c Rolandovim vinom koje mo\u017eda nije imalo dubinu i ozbiljnost kakvu je imalo dan prije ku\u0161ano vino Archeval Ferrer Finca Alta Mira, ali je imalo izuzetnu pitkost i sna\u017ean after taste<\/em>\u00a0te je u kombinaciji s vrhunskim biftekom stvorilo izuzetnu gastro-enolo\u0161ku pri\u010du. Na koncu je jo\u0161 za desert jo\u0161 stigao i relativno solidan \u010dokoladni sufle i to je zaklju\u010dilo ovaj vrhunski gastronomski do\u017eivljaj predzadnje ve\u010deri.<\/p>\n Za zadnji sam dan ostavio poznati restoran La Brigadu, tradicionalni restoran u \u010detvrti San Telmo u Buenos Airesu, poznat po tome \u0161to konobari pred vama re\u017eu bifteke \u017elicom i time dokazuju njihovu meko\u0107u. Iako je rije\u010d o tradicionalnoj argentinskoj parilli<\/em>, ovaj restoran danas uglavnom ugo\u0161\u0107uje turiste jer se proslavio kvalitetom mesa koje nudi te se nalazi u vrlo \u017eivopisnoj i turistima zanimljivoj \u010detvrti u kojoj niz restorana nudi tango show, a tu su i milonge<\/em>\u00a0u kojima mje\u0161tani ple\u0161u tango i u\u017eivaju u njegovim \u010darima. Sama unutra\u0161njost restorana odi\u0161e velikom tradicijom, ali prilago\u0111enom u svrhu pru\u017eanja turistima autenti\u010dna do\u017eivljaja na interesantan i \u017eivopisan na\u010din.<\/p>\n Budu\u0107i da je bila rije\u010d o zadnjem danu i skorom polasku na put natrag, nisam dvojio: naru\u010dio sam i bife de lomo <\/em>i bife de chorizo<\/em>\u00a0(dakle, 2 x 400 g bifteka) i nestrpljivo \u010dekao odreske koji se re\u017eu \u017elicama \u2013 da vidim i probam kako to \u010dudo izgleda. Prilozi su bili standardni, a za vinsku pratnju izabrao sam fenomenalni malbec Judas iz 2008. godine koji je ve\u0107 na prvi gutljaj pokazao izuzetne karakteristike \u2013 vrlo ukusno i odmjereno barikiran, nevjerojatno zreo za vino staro manje od \u010detiri godine te izuzetno visoke kompleksnosti i naknadnog okusa koji se u ustima zadr\u017eavao i znatno preko 30 sekunda. Zaista impresivno i vi\u0161e nego dovoljno da ga svakako svrstam me\u0111u top 10 vina koje sam ikada probao i da ustvrdim da je to drugo najbolje argentinsko vino koje sam ikada ku\u0161ao (po mom sudu i ukusu) \u2013 nakon ve\u0107 spomenutog Cobos Unica iz 2006.<\/p>\n A onda su stigli odresci. Krenuo sam hrabro u njihovu dezintegraciju i otkrio da je uistinu rije\u010d o vrhunskoj kvaliteti mesa kod oba \u2013 i choriza<\/em>\u00a0i loma<\/em>. \u017dilavosti zaista nije bilo ni u tragovima (\u0161to je uostalom i omogu\u0107ilo konobaru da ih razre\u017ee \u017elicom pred mojim o\u010dima), ali smatram da je meko\u0107a bife de loma<\/em>\u00a0u Parilla Peni ipak bila ne\u0161to bolja (uz okus koji je tu negdje), a da je okus choriza<\/em>\u00a0u La Estanciji ipak ne\u0161to so\u010dniji i zamamniji. Prilozi su bili jako dobro pripremljeni, pomfrit hrskav, raj\u010dice lagano i primjereno za\u010dinjene te su uz to i\u0161li i topli medaljoni od kruha koji su cijelu pri\u010du jako dobro zaokru\u017eivali. Sve je to za\u010dinio vrhunski malbec koji je s vremenom jo\u0161 dodatno otpu\u0161tao svoj okus i otkrivao istan\u010dane tanine te koji je u kombinaciji s ovakvim vrhunskim odrescima i nezaobilaznim chimichurrijem<\/em>, upotpunio ovu pravu gastro-enolo\u0161ku poslasticu. Uf, kakav do\u017eivljaj!<\/p>\n Za desert nisam ni pitao da \u201ene kvarim\u201c zadnje dojmove prije polaska iz Buenos Airesa. Zadnji okus u ustima mora biti vrhunski biftek s chimichurrijem<\/em>\u00a0u pratnji vrhunskog malbeca! Kakvo finale \u2013 zaista zaokru\u017euje \u0161est dana u Buenos Airesu na najbolji mogu\u0107i na\u010din.<\/p>\n Pa \u0161to je onda na koncu zaklju\u010dak i rezultat cijele potrage za savr\u0161enim biftekom? Koju bih od spomenutih gastronomskih poslastica izdvojio kao najdojmljiviju? Tko je pobjednik cijele ove turneje?<\/p>\n Te\u0161ko je re\u0107i. Jo\u0161 uvijek mislim da je bife de chorizo<\/em>\u00a0najbolji u La Estanciji jer je najso\u010dniji, najmek\u0161i i najukusniji od svih chorizo<\/em>\u00a0odrezaka koje sam probao. Najdojmljiviji bife de lomo<\/em>\u00a0ostao mi je onaj iz Parilla Pene jer je tamo njegova meko\u0107a i so\u010dnost dovedena do vrhunca. Kobe steak<\/em>\u00a0iz Cabana Las Lilasa zaista je poseban i sama \u010dinjenica da je toliko ukusan sam za sebe da ne trebate nikakav popratni umak uz njega, najbolje govori za sebe. A La Brigadina izuzetna kvaliteta i konzistentnost obaju odrezaka (lomo<\/em>\u00a0i chorizo<\/em>), uz izvrsnu vinsku kartu restorana, odli\u010dnu atmosferu i uslugu, svakako je ne\u0161to \u0161to ne preporu\u010dam propustiti. \u0160to od svega toga izabrati, ovisi o osobnim afinitetima.<\/p>\n Savr\u0161enstvo je u kona\u010dnici ipak subjektivna kategorija i svi ga vidimo razli\u010dito. To otkrivaju i internetski forumi, prema kojima je jasno vidljivo da su neki restorani za jedne najbolji na svijetu, a za druge veliko razo\u010daranje. Dok su neki koncentrirani na kvalitetu mesa (poput mene), drugi se fokusiraju na uslugu, tre\u0107i na atmosferu, \u010detvrti na cijenu (vrijednost za novac), a neki pak na \u0161irinu vinske karte, mogu\u0107nost da impresioniraju bolju polovicu ili va\u017ene klijente. Sve to ovisi i o raspolo\u017eenju u kojem se \u010dovjek nalazi, koje u svakom slu\u010daju mo\u017ee popraviti ili pokvariti cijeli gastronomski do\u017eivljaj.<\/p>\n Ja na koncu cijele ove gastro-enolo\u0161ke ekspedicije mogu re\u0107i da sam proveo savr\u0161en i nezaboravan tjedan u Buenos Airesu i da preporu\u010dam velikim ljubiteljima vrhunskih bifteka i vina (koji si to mogu priu\u0161titi \u2013 vremenski i financijski) da iskoriste prvu priliku i krenu u Buenos Aires u potragu za svojim savr\u0161enim biftekom i vinom koje ga najbolje prati. Ako sam im pri tome ne\u0161to pomogao svojim iskustvima i iznesenim gastro-enolo\u0161kim pri\u010dama \u2013 bit \u0107e mi izuzetno drago, kao i \u010duti njihova iskustva i sud o tome \u0161to je za njih najbolji biftek u Buenos Airesu i za\u0161to.<\/p>\n Unaprijed im \u017eelim sre\u0107u u potrazi i prije svega dobar tek!<\/p>\n Josip Muller, 9. 4. 2012.<\/p>",
"protected": false
},
"excerpt": {
"rendered": " \u0160to \u010dini savr\u0161eni biftek? Je li to njegova meko\u0107a, so\u010dnost ili okus te \u0161to je od toga najva\u017enije? Kolika je va\u017enost umaka i vina koje ide uza nj? I za\u0161to kvaliteta bifteka toliko varira diljem svijeta? S tom mi\u0161lju u glavi i \u017eeljom da prona\u0111em svoj savr\u0161eni biftek, zaputio sam se u Buenos Aires \u2013 […]<\/p>",
"protected": false
},
"author": 1,
"featured_media": 1759,
"comment_status": "open",
"ping_status": "open",
"sticky": false,
"template": "",
"format": "standard",
"meta": [],
"categories": [
1
],
"tags": [],
"_links": {
"self": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/886"
}
],
"collection": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"
}
],
"about": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"
}
],
"author": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"
}
],
"replies": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=886"
}
],
"version-history": [
{
"count": 7,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/886\/revisions"
}
],
"predecessor-version": [
{
"id": 1916,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/886\/revisions\/1916"
}
],
"wp:featuredmedia": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1759"
}
],
"wp:attachment": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=886"
}
],
"wp:term": [
{
"taxonomy": "category",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=886"
},
{
"taxonomy": "post_tag",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=886"
}
],
"curies": [
{
"name": "wp",
"href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}",
"templated": true
}
]
}
}![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/BIFTEK5.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/biftek-8.png\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/biftek-10.png\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/biftek11.png\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/biftek14.png\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/BIFTEK11-1.png\")
<\/p>\n