{
    "id": 859,
    "date": "2021-03-17T11:26:31",
    "date_gmt": "2021-03-17T11:26:31",
    "guid": {
        "rendered": "http:\/\/muller.test\/?p=859"
    },
    "modified": "2021-05-06T16:12:17",
    "modified_gmt": "2021-05-06T16:12:17",
    "slug": "o-prihvacanju-i-iniciranju-promjena-pozitivnom-stavu-i-uspjehu",
    "status": "publish",
    "type": "post",
    "link": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/eseji\/o-prihvacanju-i-iniciranju-promjena-pozitivnom-stavu-i-uspjehu\/",
    "title": {
        "rendered": "O prihva\u0107anju (i iniciranju) promjena,  pozitivnom stavu i uspjehu"
    },
    "content": {
        "rendered": "<blockquote cite=\"#\">\n<p class=\"uk-margin-small-bottom\">Jedino \u0161to je stalno jest promjena<\/p>\n<footer><cite>Heraklo<\/cite><\/footer>\n<\/blockquote>\n<footer><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignnone size-full wp-image-2037 uk-align-center\" src=\"https:\/\/josipmuller.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change2.jpeg\" alt=\"\" width=\"880\" height=\"586\" srcset=\"https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change2.jpeg 880w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change2-300x200.jpeg 300w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change2-768x511.jpeg 768w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change2-16x12.jpeg 16w\" sizes=\"(max-width: 880px) 100vw, 880px\" \/><\/footer>\n<footer>Imao sam tu sre\u0107u i zadovoljstvo da ve\u0107 osmi put poha\u0111am World Business Forum u New Yorku. Rije\u010d je o jednoj od najve\u0107ih i najzanimljivijih poslovnih konferencija na svijetu, na kojoj su prezenteri neki od vode\u0107ih ljudi iz svijeta biznisa, politike, ekonomije i dru\u0161tva op\u0107enito. Tako sam dosad imao prilike u\u017eivo \u010duti razmi\u0161ljanja ljudi kao \u0161to su Jack Welch (vi\u0161e puta), Richard Branson, Alan Greenspan, Bill Clinton, Tony Blair, Colin Powell, Kofi Anan, James Cameron, Gari Kasparov, Jim Collins, Malcom Gladwell, kao i brojnih drugih autora svjetski utjecajnih knjiga, CEO-a najve\u0107ih kompanija na svijetu te ljudi koji su krojili svjetsku politiku i dru\u0161tvo kakvim ga danas znamo. Smatram da mi je to vrlo interesantno iskustvo pomoglo da zna\u010dajno pro\u0161irim horizonte svoje spoznaje o tome kako (poslovni) svijet funkcionira na globalnoj razini te kako razmi\u0161ljaju ljudi \u010dije su odluke i djela u dobroj mjeri oblikovala svijet kakav danas poznajemo.Ove godine je, kao i uvijek, skup govornika bio impresivan. Bili su tu Malcom Gladwell (autor svjetskih uspje\u0161nica kao \u0161to su \u201eTo\u010dka preokreta\u201c, \u201eOutliers\u201c i \u201eDavid i Golijat\u201c), sir Ken Robinson (utjecajni TED govornik i autor hit-knjiga \u201eElement\u201c i \u201eIzvan na\u0161ih umova\u201c), Ben Bernanke (biv\u0161i \u010delnik FED-a i \u010dovjek \u010dije su odluke bile klju\u010dne u obuzdavanju ekonomske krize 2008. godine), Philippe Stark (jedan od najutjecajnijih svjetskih dizajnera u posljednjih 30-ak godina), Peter Diamandis (pokreta\u010d Sveu\u010dili\u0161ta Singularity i X-Prizea) te brojni drugi. Tema foruma bila je \u201eProvokatori \u2013 oni koji provociraju <em>status quo<\/em>\u201c, a ono po \u010demu se razlikovao od svih dosada\u0161njih foruma jest da je od strane svih govornika poslana vrlo jasna i konzistentna poruka o tome da je vrijeme stabilnosti u poslovanju pro\u0161lost, da je danas jedino stalno u poslovnom svijetu (i svijetu uop\u0107e) promjena te da je jedino razumno u takvu okru\u017eju i\u0107i ususret promjenama te se mijenjati prije nego \u0161to nas promjena pogodi na bolan na\u010din i uz te\u0161ke posljedice. Dakle, sve ono \u0161to se u Hrvatskoj konstantno negira te zbog \u010dega upravo i postajemo europski rekorderi u kontinuirano negativnoj BDP progresiji jer ve\u0107 12 uzastopnih kvartala bilje\u017eimo negativan rast BDP-a u odnosu na prethodne periode pro\u0161lih godina.Serijski i futuristi\u010dki orijentiran poduzetnik Peter Diamandis, primjerice, iznio je procjenu da 40 % najvrednijih kompanija na svijetu (Fortune 500 kompanija) vjerojatno ne\u0107e postojati za 10 godina. Vi\u0161e je govornika iznijelo pou\u010dan primjer Kodaka koji je upravo tih dana prolazio postupak bankrota i nestajanja, a prije nekoliko desetlje\u0107a bio je kompanija koja je <em>de facto<\/em>\u00a0udarila temelje suvremenoj fotografskoj industriji. Danas kada ljudi fotografiraju vi\u0161e nego ikada i kada je <em>selfie<\/em> svakog i svagdje dio globalne kulture, Kodak je u postupku nestajanja jer se nije na vrijeme prilagodio promjenama. Mo\u017eda jo\u0161 drasti\u010dniji primjer od toga jest Nokia koja je jo\u0161 ne tako davne 2007. godine imala oko 50 % tr\u017ei\u0161ta mobilnih telefona, potom je taj udio do kraja 2012. godine pao na manje od 3 %, a danas, nakon \u0161to je kompaniju kupio Microsoft prije otprilike 6 mjeseci, brend Nokije nalazi se pred potpunim ga\u0161enjem, tj. nestajanjem.Malcom Gladwell ispri\u010dao je pri\u010du o, kako je rekao, jednom od svojih junaka \u2013 Malcomu McLeanu, za kojeg smatra da je udario temelje dana\u0161njoj globalizaciji (iako rijetki ljudi znaju za to, a donedavno ni ja nisam bio me\u0111u njima). Ina\u010de, Malcom (MC) inovirao je na\u010din kontejnerskog prijevoza brodom i uz potpunu rekonstrukciju tog procesa uspio radikalno sru\u0161iti cijenu transporta tereta brodom s tada\u0161njih 5,86 USD po toni na oko 16 centi po toni (36 puta ni\u017ea cijena!!!). Ta se inovacija, tj. potpuni rein\u017eenjering cjelokupnog poslovnog procesa brodskog prijevoza tereta, temeljila na standardizaciji dimenzija kontejnera, inoviranju materijala od kojih su kontejneri na\u010dinjeni te cjelokupnog procesa kojim se manipuliralo u tada\u0161njim lukama. Bez te inovacije (koja je do tada bila nepojmljiva i koja je dovela do radikalnih u\u0161teda), cijeli dana\u0161nji svijet ne bi mogao izgledati kako danas izgleda. Rast Kine temelji se na kontejnerskom slanju dobara morskim putem, kao i cjelokupna postavka dana\u0161nje globalizacije proizvodnje. Interesantno je da su kompanije koje su se do tada bavile lu\u010dkim utovarom dobara i lu\u010dki sindikati gledali Malcoma kao \u201elu\u0111aka\u201c kad im je obja\u0161njavao \u0161to \u017eeli u\u010diniti.Naime, velik udio u tro\u0161kovima transporta do tada je odlazio upravo na utovar i istovar dobara (znatno vise nego sam transport brodom) te je Malcomova inovacija upravo eliminirala velik dio tog tro\u0161ka i otvorila vrata masovnom i efikasnom prijevozu dobara diljem svijeta. Sve odreda kompanije koje su se tada u Americi bavile lu\u010dkim transportom (i koje su u to vrijeme bile vrlo velike i respektabilne kompanije), danas vi\u0161e ne postoje. Upravo zato \u0161to su se odbile mijenjati i prilago\u0111avati kad je to trebalo. Naravno, i velik broj lu\u010dkih poslova vi\u0161e ne postoji u onolikoj mjeri u kojoj su prije postojali u prija\u0161njem radno, vremenski i kapitalno intenzivnom procesu utovara i istovara robe. Ali zato je proizvodnja mogla prosperirati diljem svijeta i ljudi su mogli jeftinije do\u0107i do roba i dobara svagdje po cijeloj zemaljskoj kugli. Me\u0111unarodni mornari\u010dki muzej (International Meritime Hall of Fame) proglasio je Malcoma McLeana \u010dovjekom stolje\u0107a.<\/footer>\n<footer><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignnone size-full wp-image-2013 uk-align-center\" src=\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change3.jpg\" alt=\"\" width=\"516\" height=\"515\" srcset=\"https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change3.jpg 516w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change3-300x300.jpg 300w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change3-150x150.jpg 150w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change3-12x12.jpg 12w\" sizes=\"(max-width: 516px) 100vw, 516px\" \/><\/footer>\n<footer>Promjenu je nemogu\u0107e zaustaviti; treba i\u0107i ususret njoj. Ono \u0161to mu\u010di ljude diljem svijeta, kao i ljude u Hrvatskoj, jest ho\u0107e li s razvojem tehnologije nezaposlenost rasti i je li to ne\u0161to \u010dega se treba bojati. Peter Diamandis spomenuo je da je jo\u0161 davne 1966. godine skupina utjecajnih znanstvenika i mislilaca uputila pismo tada\u0161njem predsjedniku SAD-a Lyndonu Johnsonu, u kojem su izrazili bojazan da \u0107e se zaposlenost masovno smanjiti zbog automatizacije. Bilo je to dakle prije gotovo 50 godina. Ljudska imaginacija na koncu je ipak prevladala pa je tako u SAD-u dana\u0161nja statisti\u010dka stopa nezaposlenosti negdje na razini oko 6 %.U Europi, gdje se gr\u010devito opire promjenama i \u0161titi <em>status quo<\/em>, te su stope nezaposlenosti vi\u0161estruko ve\u0107e \u2013 pogotovo u mediteranskim zemljama gdje redovito iznose iznad 20 % (uklju\u010duju\u0107i i Hrvatsku). Dakle, upravo \u010dinjenica da se zemlje poput Hrvatske gr\u010devito opiru promjenama i \u017eele zbog politi\u010dkih razloga sa\u010duvati besperspektivna radna mjesta, vodi k stalnom i neumoljivom padu zaposlenosti i \u017eivotnog standarda svih gra\u0111ana. Politi\u010dari govore o o\u010duvanju postoje\u0107ih radnih mjesta umjesto o pove\u0107anju ukupne zaposlenosti transformacijom cjelokupne ekonomije putem poticanja novih, inovativnih i perspektivnih poslova koji trebaju kreirati radna mjesta br\u017ee nego \u0161to stara i neperspektivna nestaju prirodnim putem.U svibnju ove godine u svojstvu programskog direktora bio sam uklju\u010den u organizaciju poslovne konferencije pod nazivom Start Up Croatia, gdje su upravo poruke o nu\u017enosti ovakva djelovanja odaslane u hrvatsku javnost. Bio sam iznena\u0111en podatcima Kaufman fondacije koji su ukazivali na to da se u SAD-u 3 milijuna radnih mjesta godi\u0161nje stvara od novih tvrtki (<em>start upova<\/em>), dok sve ostale tvrtke zajedno (one starije od godinu dana) gube godi\u0161nje oko 1 milijun radnih mjesta. Kada bi hrvatska ekonomija imala sli\u010dnu ekonomiju radnih mjesta, tada bi (s obzirom na razmjer u broju stanovnika) <em>start upi<\/em>\u00a0u Hrvatskoj kreirali godi\u0161nje oko 40 000 radnih mjesta, a oko 13 000 radnih mjesta, s druge strane, gubilo bi se u postoje\u0107im tvrtkama. Mislim da bi to bio pozitivan saldo (svake godine dodatnih 27 000 novih radnih mjesta) kojim bi svakako mogli biti zadovoljni nakon u\u017easnog trenda koji bilje\u017eimo posljednjih 6 godina, iako onih 13 000 ljudi koji bi izgubili posao vjerojatno ne bi bili zadovoljni time (ako ne bi odmah potom na\u0161li ne\u0161to drugo). Ali time bi se zasigurno pru\u017eila neka perspektiva za preko 40 % mladih do 30 godina, koji su trenuta\u010dno nezaposleni i imaju velike pote\u0161ko\u0107e pri ulasku u tr\u017ei\u0161te rada. Tako\u0111er bi se omogu\u0107ilo amortiziranje nu\u017eno negativnog trenda tvrtki koje lo\u0161e posluju uslijed nepovoljnih globalnih trendova ili vlastite neefikasnosti.Boriti se protiv nu\u017enih promjena i to u tako maloj zemlji koja vrlo malo mo\u017ee utjecati na svjetske trendove, jest poput prko\u0161enja gravitaciji ili kao da ste, primjerice, tvrdoglavo zacrtali da \u017eelite jedriti, bez obzira na promjenu smjera vjetra ili pogubnu oluju koja vas neminovno \u010deka na tom kursu. Jo\u0161 je Charles Darwin davno dokazao da najprilagodljivije vrste opstaju i da one koje to ne u\u010dine jednostavno izumiru. \u010cudno je da ljudi do dana dana\u0161njeg dana nisu iz toga izvukli nikakvu pouku. Mo\u017eemo ili i\u0107i ususret promjenama ili pustiti da nas promjene pregaze poku\u0161avaju\u0107i im se oduprijeti.Primjerice u SAD-u je 1900. godine 40% svih radnih mjesta bilo u poljoprivrednim djelatnostima, dok je to danas na razini od svega oko 2%. Tako\u0111er, ne mogu da se ne sjetim Engleske u doba Margaret Thatcher, kada su povu\u010deni te\u0161ki potezi zatvaranja brojnih rudnika zbog kojih su brojne rudarske obitelji te\u0161ko pogo\u0111ene i zbog kojih je Margaret Thatcher i dandanas sotonizirana u pojedinim engleskim pokrajinama gdje je rudarstvo bilo sna\u017eno zastupljeno. Ali da to nije u\u010dinjeno i da nije napravljen sna\u017ean zaokret cjelokupne ekonomije prema financijskim djelatnostima, danas bi se u Engleskoj \u017eivjelo znatno lo\u0161ije te bi nezaposlenost bila vi\u0161estruko ve\u0107a nego \u0161to je danas.<img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignnone size-full wp-image-2014 uk-align-center\" src=\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change4.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"300\" srcset=\"https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change4.jpg 300w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change4-150x150.jpg 150w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change4-12x12.jpg 12w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/>Vu\u0107i poteze koji imaju negativne posljedice za nekolicinu je zasigurno te\u0161ko, ali treba skupiti hrabrosti (da ne upotrijebim drugi izraz), poduzeti ih i tako osigurati perspektivu za ve\u0107inu gra\u0111ana. U protivnom je cijelo dru\u0161tvo u ulozi taoca nekolicine (objektivnog vi\u0161ka zaposlenika u dr\u017eavnoj\/lokalnoj administraciji ili zaposlenih kod tvrtki gubita\u0161a bez perspektive) i nema nikakve \u0161anse za razvojem i boljim \u017eivotom ve\u0107ine gra\u0111ana. Hrvatska je ve\u0107 \u0161est godina u recesiji upravo zato \u0161to dr\u017eavni prora\u010dun nismo prilagodili ekonomskoj situaciji. Na\u0161a je ekonomija od 2008. pala za oko 13% (drugi najve\u0107i pad u EU &#8211; nakon Gr\u010dke), a dr\u017eavni je bud\u017eet pri tome porastao za gotovo 25%. Pri tome se broj zaposlenih u privatnom sektoru smanjio za vi\u0161e od 150.000, dok je broj zaposlenih u javnom sektoru rastao u istom tom periodu. Koja bi se tvrtka mogla tako pona\u0161ati pri tome opstati, tj. ne do\u017eivjeti propast? Istina, dr\u017eava nije tvrtka i ima puno vi\u0161e izra\u017eenu socijalnu komponentu i \u0161iru svrhu postojanja, ali opet je raskorak izme\u0111u realnih mogu\u0107nosti i na\u010dina pona\u0161anja vi\u0161e nego o\u010dit. I zasigurno nije odr\u017eiv. \u010cuv\u0161i informaciju da je u sanaciju gubitaka hrvatskih brodogradili\u0161ta u zadnjih 20-ak godina ulo\u017eeno preko 2 mlrd. EUR dr\u017eavnih sredstava, moram se zapitati kakav bi efekt bio da su se ta sredstva ulo\u017eila u perspektivne djelatnosti i nove biznise (<em>start upe<\/em>) temeljene na visokim tehnologijama, kreativnosti i uop\u0107e poslovnim propozicijama koje mogu dovesti do globalne konkurentnosti.Cijela je Europa na neki na\u010din \u201estara dama\u201c koja odbija prilagoditi se novim svjetskim realnostima i trendovima. Pogotovo se to odnosi na mediteranske zemlje koji Nijemci \u010desto nazivaju maslinskim dr\u017eavama i koje, vjerojatno zbog svoje ljepote i \u010dinjenice da je prepu\u0161tanje hedonizmu prili\u010dno jednostavno u takvoj okolini, najvi\u0161e poniru u negativne trendove od 2008. godine. Hrvatska je definitivno u tom skupu zemalja, a klju\u010dan je problem da se generalno odbijamo prilagoditi \u010dinjenici da se danas mora raditi zna\u010dajno vi\u0161e da bi se zaradilo jednako ili \u010dak manje u odnosu na ono \u0161to je bila norma prije 6 godina. To je realnost koju je brojnim tvrtkama i pojedincima te\u0161ko prihvatiti, a tako\u0111er im nedostaje hrabrosti ili mobilnosti da iskora\u010de iz okvira u kojima trenuta\u010dno funkcioniraju. Upravo je prilagodljivost, spremnost na promjene i sustav u kojemu uspje\u0161ne tvrtke brzo rastu i prosperiraju (a neuspje\u0161ne brzo nestaju), glavni razlog za\u0161to je gospodarstvo SAD-a danas znatno agilnije i perspektivnije od europskoga te za\u0161to u njemu ni\u010du brojne inovativne tvrtke s visokom dodanom vrijedno\u0161\u0107u koje pove\u0107avaju vrijednost cjelokupne ekonomije. A podru\u010dja u kojima treba tra\u017eiti novu vrijednost zaista su brojna; ponekad i pomi\u010du granice ljudske spoznaje i ma\u0161te.Na povratku iz New Yorka pro\u010ditao sam vrlo interesantan \u010dlanak o svemirskom poduzetni\u0161tvu, usmjerenom k svemirskim istra\u017eivanjima, tehnologijama i turizmu. Zvu\u010di kao znanstvena fantastika, ali to je trenuta\u010dno jedna od najbr\u017ee rastu\u0107ih industrija u svijetu (s godi\u0161njim rastom od preko 40 %), da ne govorimo o perspektivama u budu\u0107nosti. Ve\u0107 spomenuti Peter Diamandis suvlasnik je nekoliko poslovnih poduhvata na tom podru\u010dju. Jedan je svjetski poznati X-Prize, zapravo natjecanje sa svrhom iniciranja komercijalnih letova u svemir. Peter je u svom izlaganju na WOBI-ju rekao da ga je na to inspirirala pri\u010da o Martinu Lindstromu koji je zapravo preletio Atlantic u utrci za nov\u010danom nagradom koja se za to davala. Pri tome je frapantna \u010dinjenica da je iznos nov\u010dane nagrade bio vi\u0161estruko manji od sredstava koje je Linstromov tim ulo\u017eio u taj pothvat, ali i brojni drugi timovi koji su sudjelovali u toj utrci. Tom je logikom kreirana i X-Prize s nagradom od 10 mil. USD za najperspektivniji projekt komercijalnog leta u svemir. Druga Diamandisova kompanija tako\u0111er je usmjerena na ekstrakciju materijala s asteroida i njihovo kori\u0161tenje u komercijalne svrhe.<\/p>\n<p><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignnone size-full wp-image-2015 uk-align-center\" src=\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change5.jpg\" alt=\"\" width=\"450\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change5.jpg 450w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change5-300x300.jpg 300w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change5-150x150.jpg 150w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change5-12x12.jpg 12w\" sizes=\"(max-width: 450px) 100vw, 450px\" \/><\/p>\n<p>Planetarno popularni Richard Branson s kompanijom Virgin Galactic planira uskoro krenuti s prvim komercijalnim letovima u svemir \u2013 za koje ima ve\u0107 oko 700 prijavljenih, uklju\u010duju\u0107i i zvijezde<\/p>\n<footer>kao \u0161to su Madonna i Ashton Kutcher. Nove \u0107e letjelice letjeti izvan Zemljine atmosfere te se procjenjuje da imaju potencijal drasti\u010dnog smanjenja duljine trajanja dugih preko oceanskih letova (let iz Londona do Sydneyja tako bi umjesto sada\u0161njeg 21 sata mogao trajati samo 2 sata). Izazov je, naravno, napraviti to da bude dovoljno sigurno i cjenovno dostupno \u0161to \u0161irem broju ljudi jer \u0107e ina\u010de cijela pri\u010da do\u017eivjeti sudbinu Concorda i ostati na razini zabave ultrabogatih. Ali ako je Malcom McLean mogao prije gotovo 70 godina revolucionarizirati proces brodskog prijevoza dobara i time otvoriti vrata procesu globalizacije, za\u0161to u sljede\u0107ih nekoliko godina (ili pak desetaka godina) to ne bi netko uspio posti\u0107i sa svemirskim prijevozom i komercijalnim zrakoplovstvom temeljenim na svemirskim tehnologijama? Tko zna kakve bi to sve procese i dobitke moglo producirati za cjelokupno \u010dovje\u010danstvo?<\/footer>\n<\/footer>\n<footer><\/footer>\n<footer><\/footer>\n<footer><\/footer>\n<footer><\/footer>\n<footer><\/footer>\n<footer>Istina, Virgin Galactic letjelica SpaceShip Two se sru\u0161ila prije neki dan i pitanje je koliko \u0107e se jo\u0161 sli\u010dnih letjelica sru\u0161iti prije nego Richard Branson ili netko drugi, uspije u nakani da napravi letjelicu koja \u0107e pomaknuti trenutne mogu\u0107nosti za sigurne i efikasne komercijalne letove izvan zemljine atmosfere. Pro\u010ditao sam na Facebooku komentar jednog prijatelja koji je cijeli taj poduhvat okarakterizirao kao bolesni san pojedinca kao \u0161to je Branson. Mo\u017ee se to naravno i tako gledati. Ali s druge pak strane kad god su se pomicale granice ljudskih mogu\u0107nosti, bilo da je rije\u010d o prvim zrakoplovnim letovima ili istra\u017eivanju dotada nepoznatih pomorskih ruta od strane neustra\u0161ivih moreplovaca, uvijek je to rezultiralo po\u010detnim neuspjesima pa i \u017ertvama onih koji su jurili za svojim (ili tu\u0111im) snovima. Ako je rije\u010d o slobodnoj volji pojedinaca koji su svjesni mogu\u0107ih rizika i bez obzira na njih \u017eele poku\u0161ati napraviti ne\u0161to veliko i dotada nepostignuto, ne vidim ni\u0161ta lo\u0161e u tome. Ima daleko besmislenijih na\u010dina za stradavanje, kojih smo primjerice \u010desto svjedoci na cestama u Hrvatskoj i diljem svijeta. Bez neustra\u0161ivog poduzetni\u010dkog i avanturisti\u010dkog duha brojnih pojedinaca kroz ljudsku povijest, zasigurno ne bi mogli danas u\u017eivati u brojnim blagodatima koje suvremeni svijet pru\u017ea. Pitanje je tako da li bi primjerice uop\u0107e bio u mogu\u0107nosti oti\u0107i na World Business Forum u New York, posredstvom prili\u010dno sigurnog zrakoplovnog putni\u010dkog prijevoza.Ohrabruju\u0107e je i inspiriraju\u0107e bilo vidjeti na WOBI-ju da je svjetska poslovna zajednica prihvatila izazove koje suvremeno doba donosi te da je svjesna da su promjene nu\u017enost, da treba i\u0107i ususret njima i pri tome pomicati granice tehnologije i ljudskih mogu\u0107nosti, a pritom, naravno, i dobro zaraditi (\u0161to je savr\u0161eno normalna stvar koju mnogi u Hrvatskoj jo\u0161 uvijek te\u0161ko shva\u0107aju). Kakva je trenuta\u010dno negativna klima i energija u Hrvatskoj, vjerojatno bi gotovo svi ovdje reagirali na mogu\u0107nosti leta u svemir na na\u010din: \u201ePa \u0161to \u0107u ja uop\u0107e tamo, \u010dak da i svemirski letovi postanu prili\u010dno sigurni? Mra\u010dno je i hladno, a mo\u017ee me udariti i asteroid kao u filmu <em>Gravitacija<\/em>\u2026\u201dNe mislim da se u Hrvatskoj mo\u017eemo natjecati u svemirskim tehnologijama, iako nitko ne bi mogao misliti da bi najbr\u017ei elektri\u010dni automobil na svijetu mogao do\u0107i iz Hrvatske \u2013 pa ga je hrvatska tvrtka Rimac automobili ipak napravila (i trenuta\u010dno ga vozi primjerice direktor E-formule). Ali mislim da je kod nas svakako potrebno raditi na stvaranju kolektivne percepcije da su promjene u dana\u0161njem svijetu nu\u017ene te da nisu neminovno negativne za dru\u0161tvo. Ina\u010de nas \u010deka sudbina kompanija za utovar i istovar robe koje su se prije 70-ak godina odbile prilagoditi novoj stvarnosti. A na\u0161e sindikate \u010deka sudbina tada\u0161njih sindikata lu\u010dkih radnika, koji isto tako nisu mogli zaustaviti neminovne promjene bez obzira na to koliko su im se opirali. \u201eTu\u0111e ne\u0107emo, svoje ne damo\u201c jo\u0161 je uvijek kod nas duboko ukorijenjena filozofija koja nas prije\u010di da iskora\u010dimo prema prosperitetu i izlasku iz krize pesimizma, besperspektivnosti i negativnosti, koja sve vi\u0161e dominira u hrvatskom dru\u0161tvu. Ako se dr\u017eite postoje\u0107ega te sami znate da to postoje\u0107e nema perspektivu, nu\u017eno morate biti pesimisti\u010dni i depresivni. Ne treba biti genij da bi se do\u0161lo do tog zaklju\u010dka.Zato je odgovornost na svima nama da aktivno radimo na osvje\u0161tavanju dru\u0161tva o tome da se ne mo\u017eemo boriti protiv neminovnosti, ve\u0107 da trebamo biti otvoreni svim novim mogu\u0107nostima koje nam \u017eivot nudi te aktivno raditi na tome da svaku promjenu naposljetku pretvorimo u svoj dobitak. S takvim stavom i pristupom nema toga \u0161to nas mo\u017ee poljuljati. Ovaj posjet WOBI-ju dodatno me uvjerio da je to zapravo jedini ispravan put u kreiranju prosperiteta dru\u0161tva te da se pri tome treba puno manje bojati pogre\u0161aka pri djelovanju od stati\u010dkog nedjelovanja koje sigurno ne vodi u dobrom smjeru. Najve\u0107i rizik od svih jest biti stati\u010dan i ne preuzimati nikakav rizik \u2013 konzistentna je poruka svih govornika WOBI-ja.<\/footer>\n<footer><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignnone size-full wp-image-2016 uk-align-center\" src=\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change6.jpg\" alt=\"\" width=\"1090\" height=\"625\" srcset=\"https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change6.jpg 1090w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change6-300x172.jpg 300w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change6-1024x587.jpg 1024w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change6-768x440.jpg 768w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change6-16x9.jpg 16w\" sizes=\"(max-width: 1090px) 100vw, 1090px\" \/><\/footer>\n<footer>Sjetimo se samo da je prije vi\u0161e od 500 godina Kristof Kolumbo krenuo na put za Indiju zapadnim putem te tako otkrio ameri\u010dki kontinent, \u0161to je uvelike odredilo svjetsku povijest u posljednjih 500 godina. Taj je hrabri \u010din putovanja dotad neistra\u017eenim pravcem (koji je, dakle, bio utemeljen na pogre\u0161ki u prora\u010dunu) doveo do ne\u010dega \u0161to ljudsko znanje i spoznaja do tada sigurno nisu mogli predvidjeti. Bez iste doze hrabrosti i spremnosti na pogre\u0161ke, naravno, uz upravljanje rizikom na primjeren na\u010din, nemogu\u0107e je o\u010dekivati zna\u010dajniji razvoj tehnologije i produktivnosti. Taj je razvoj svakako nu\u017ean ukoliko se \u017eeli dalje nastaviti stopama rasta dr\u017eava i kompanija, koje dana\u0161nji kapitalisti\u010dki sustav i dioni\u010dka tr\u017ei\u0161ta o\u010dekuju, a koje su usko povezane s osobnim primanjima i rastom \u017eivotnog standarda gra\u0111ana. O tome koliko je takav dana\u0161nji sustav primjeren i human mo\u017ee se raspravljati, ali je isto tako \u010dinjenica da do sada nema na obzoru boljega.Iskreno se nadam da \u0107e Hrvatska i cijela Europa, u nedostatku drugih alternativa, uskoro krenuti u smjeru aktivnog i pozitivnog iskori\u0161tavanja mogu\u0107nosti koje promjene u tehnologiji i dru\u0161tvu pru\u017eaju te da \u0107e atmosferu pesimizma i osje\u0107aja besperspektivnosti zamijeniti dinami\u010dan i aktivan pristup prema poslu i \u017eivotu uop\u0107e. Bilo bi toliko ljep\u0161e \u017eivjeti u okolini gdje je optimizam dominantna pojava i emocija, te gdje je \u010da\u0161a uvijek napola puna, a ne napola prazna. To je mo\u017eda statisti\u010dki ista stvar, ali za pozitivan stav prema \u017eivotu i okolini, za perspektivu koja proizlazi iz takva stava, razlika je ogromna.Ako se kod svake nove investicije ili poslovnog pothvata iniciranog u nas na\u0111e odmah niz razloga za\u0161to su oni negativni te za\u0161to ne bi trebalo mijenjati postoje\u0107e stanje (da ne spominjem niz administrativnih prepreka i barijera koji se pri tome neminovno jave), to zasigurno nije okolina u kojoj ste motivirani investirati, stvarati i ulagati svoj kapital i energiju (pogotovo ako, primjerice, ve\u0107 imate negativno iskustvo iz pro\u0161losti ili znate za niz takvih primjera). Tada i najve\u0107i optimisti s vremenom bivaju zara\u017eeni defetizmom i negativnom energijom ili se pak odlu\u010de oti\u0107i iz takve sredine kako bi izbjegli takvu sudbinu \u2013 \u0161to je na\u017ealost sve \u010de\u0161\u0107i slu\u010daj, pogotovo s mladim, visokoobrazovanim i vrlo poduzetnim pojedincima, tj. upravo onima koji bi trebali donijeti pozitivnu promjenu i novu vrijednost za ekonomiju.Osobno odbijam biti negativan prema stvarima koje me okru\u017euju, bez obzira na to koliko se u zadnje vrijeme osje\u0107am okru\u017een atmosferom negativnosti, besperspektivnosti i defetizma u Hrvatskoj \u2013 od svih medija pa do zna\u010dajnog broja ljudi koje poznajem te koji mi se \u010dini da samo rapidno raste u posljednje vrijeme. Stav koji poku\u0161avam prakticirati i za koji smatram da je preduvjet za uspjeh bilo koje vrste, jest \u017eivjeti pozitivno i otvoreno na sve mogu\u0107e promjene koje \u017eivot donosi (bez obzira na to kakve one bile i koliko nas one eventualno pogodile) \u2013 pretvaraju\u0107i ih u prilike za osobni razvoj, nova iskustva i bogatiji \u017eivot. Nadam \u0107e da \u0107e pojedinci, tvrtke i institucije kod nas tako\u0111er sve vi\u0161e prakticirati pozitivan stav prema okolini i svim mogu\u0107im promjenama koje ona donosi.Mogu\u0107e je prihvatiti realnost i povu\u0107i te\u0161ke, ali nu\u017ene poteze k transformaciji gospodarstva (kompanija pa i nas samih) u skladu s prilikama koje se otvaraju s globalnim trendovima ili dopustiti da nas promjene u globalnim trendovima pregaze. Hrvatska je premala zemlja da bi mogla mijenjati globalne trendove i pravila igre na globalnom ili europskom nivou. Stoga nam je jedina opcija da dobro pratimo i razumijemo globalne trendove, izna\u0111emo na\u010dine kako im se prilagoditi te iskoristimo prilike koje se uslijed njih otvaraju. Samo tako mo\u017eemo negativnu spiralu u kojoj se nalazimo ve\u0107 dugi niz godina okrenuti u pozitivnom pravcu i tako osigurati perspektivu i bolji \u017eivot za ve\u0107inu gra\u0111ana Hrvatske u budu\u0107nosti. Ne mogu druk\u010dije nego vjerovati da \u0107emo naposljetku u tome ipak na koncu uspjeti te da \u0107e na\u0161a zemlja, osim \u0161to je raj na zemlji u prirodnom smislu, postati aspirativna u smislu ekonomske perspektive i pozitivne energije svih ljudi koji u njoj \u017eive.<\/footer>\n<footer><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignnone size-full wp-image-2017 uk-align-center\" src=\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change7.jpg\" alt=\"\" width=\"526\" height=\"410\" srcset=\"https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change7.jpg 526w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change7-300x234.jpg 300w, https:\/\/mullerjosip.com\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Change7-16x12.jpg 16w\" sizes=\"(max-width: 526px) 100vw, 526px\" \/>Josip Muller, 3. 11. 2014.<\/footer>",
        "protected": false
    },
    "excerpt": {
        "rendered": "<p>Jedino \u0161to je stalno jest promjena Heraklo Imao sam tu sre\u0107u i zadovoljstvo da ve\u0107 osmi put poha\u0111am World Business Forum u New Yorku. Rije\u010d je o jednoj od najve\u0107ih i najzanimljivijih poslovnih konferencija na svijetu, na kojoj su prezenteri neki od vode\u0107ih ljudi iz svijeta biznisa, politike, ekonomije i dru\u0161tva op\u0107enito. Tako sam dosad [&hellip;]<\/p>",
        "protected": false
    },
    "author": 1,
    "featured_media": 1778,
    "comment_status": "open",
    "ping_status": "open",
    "sticky": false,
    "template": "",
    "format": "standard",
    "meta": [],
    "categories": [
        1
    ],
    "tags": [],
    "_links": {
        "self": [
            {
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/859"
            }
        ],
        "collection": [
            {
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"
            }
        ],
        "about": [
            {
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"
            }
        ],
        "author": [
            {
                "embeddable": true,
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"
            }
        ],
        "replies": [
            {
                "embeddable": true,
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=859"
            }
        ],
        "version-history": [
            {
                "count": 20,
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/859\/revisions"
            }
        ],
        "predecessor-version": [
            {
                "id": 2038,
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/859\/revisions\/2038"
            }
        ],
        "wp:featuredmedia": [
            {
                "embeddable": true,
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1778"
            }
        ],
        "wp:attachment": [
            {
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=859"
            }
        ],
        "wp:term": [
            {
                "taxonomy": "category",
                "embeddable": true,
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=859"
            },
            {
                "taxonomy": "post_tag",
                "embeddable": true,
                "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=859"
            }
        ],
        "curies": [
            {
                "name": "wp",
                "href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}",
                "templated": true
            }
        ]
    }
}