{ "id": 846, "date": "2021-03-16T15:50:58", "date_gmt": "2021-03-16T15:50:58", "guid": { "rendered": "http:\/\/muller.test\/?p=846" }, "modified": "2021-04-30T11:08:27", "modified_gmt": "2021-04-30T11:08:27", "slug": "novi-zeland-ususret-avanturistickom-meduzemlju", "status": "publish", "type": "post", "link": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/eseji\/novi-zeland-ususret-avanturistickom-meduzemlju\/", "title": { "rendered": "Novi Zeland: Ususret avanturisti\u010dkom Me\u0111uzemlju" }, "content": { "rendered": "

ili kako su Sir Peter Jackson i A. J. Hackett pomogli promociji Novog Zelanda <\/strong>i kreirali novu vrijednost za cijelu ekonomiju <\/strong>(a usput se i j\u2026 zabavili! <\/strong>J<\/strong>)<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Mladi Peter sjedio je u vlaku iz Wellingtona za Auckland i promatrao impozantne krajolike koji su se neprekidno izmjenjivali kroz prozor vagona. Iznenada je sve po\u010delo dobivati smisao. U kinu je upravo pogledavao animiranu verziju Tolkienove fantasti\u010dne pri\u010de \u201eGospodar prstenova\u201c (animirani film iz 1978. godine) koja mu se izuzetno svidjela te je za vrijeme 12-satne vo\u017enje vlakom odlu\u010dio pro\u010ditati roman po kojem je snimljen. \u010citaju\u0107i knjigu i gledaju\u0107i kroz prozor slike koje su se izmjenjivale, sve je vi\u0161e uvi\u0111ao da fantasti\u010dni svijet o kojemu Tolkien govori u svojoj pri\u010di neodoljivo podsje\u0107a na prirodni krajolik na njegovu rodnom Novom Zelandu. I tako se kod tog srednjo\u0161kolca rodila ideja da se snimi igrana verzija filma \u201eGospodar prstenova\u201c koja \u0107e iskoristiti \u017eivopisnu prirodu Novog Zelanda i kroz nju ispri\u010dati Tolkienovu pri\u010du o tzv. Me\u0111uzemlju koja je raspirivala ma\u0161tu brojnih \u010ditatelja ve\u0107 desetcima godina. Ta se ideja nakon 20-ak godina pretvorila u stvarnost u vidu snimanja trilogije \u201eGospodar prstenova\u201c, filmskog uratka koji je stvorio vojske strastvenih obo\u017eavatelja diljem svijeta te je postao jedan od najutjecajnijih filmova u zadnjih nekoliko desetlje\u0107a. Uslijedila je i nedavna trilogija \u201eHobit\u201c, koju je Peter Jackson tako\u0111er pretvorio u svjetski hit, a Novi Zeland iskoristio u svrhu vrlo pametno osmi\u0161ljene i dobro integrirane turisti\u010dke promid\u017ebe. Obje su trilogije zasigurno pomogle Novom Zelandu da se podigne s 1,7 milijuna posjetitelja u 1999. godini (prije po\u010detka emitiranja trilogije \u201eGospodar prstenova\u201c), na 2,4 milijuna posjetitelja u 2004. te na 2,9 mil. posjetitelja u 2014. godini.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Nepunih 10-ak godina nakon spomenute vo\u017enje vlakom, to\u010dnije 1987. godine, jedan je drugi novozelandski mladi\u0107 po imenu A. J. Hackett pripremao \u201enesta\u0161luk\u201c na drugom kraju svijeta, koji su zabilje\u017eili gotovo svi svjetski mediji. Naime, mladi je A. J. ve\u0107 nekoliko godina sa svojim prijateljima u\u017eivao u adrenalinskim zadovoljstvima bungee skokova i u zoru 26. 6. 1987. trebao je izvesti svoj dotada najizazovniji skok \u2013 bungee<\/em>\u00a0skok s prve eta\u017ee Eiffelova tornja (visoke oko 110 m). U dru\u0161tvu jednako tako slobodoumnih i avanturisti\u010dki raspolo\u017eenih prijatelja, popeo se ve\u010der uo\u010di skoka na prvu eta\u017eu te poznate svjetske atrakcije, otvorene za turiste. Uspjeli su izbje\u0107i sigurnosne kamere pokrivaju\u0107i im pogled ki\u0161obranima (iako toga dana uop\u0107e nije bilo ni naznake kakve ki\u0161e!), dok su se njihovi kolege prebacivali preko ograde u dio tornja zatvoren za javnost. Prespavav\u0161i potom u nekom prikrajku prve eta\u017ee Eiffelova tornja, probudili su se u cik zore i izvadili opremu za skakanje \u2013 uklju\u010duju\u0107i i duga\u010dku gumu koju su o\u010dito tako\u0111er uspjeli prebaciti gore sa sobom. Pri\u010dvrstiv\u0161i gumu na \u010dlanke noge, A. J. je iskora\u010dio na ivicu tornja, otpio gutljaj iz netom otvorene boce \u0161ampanjca (koji tradicionalno ispija prije svakog va\u017enog skoka) i\u2026 jednostavno sko\u010dio u povijest. Skok je bio uspje\u0161an, a zahvaljuju\u0107i prethodnom dogovoru s medijskom ku\u0107om zabilje\u017een je i o\u010dima kamere, koja je cijeli taj pothvat ovjekovje\u010dila slikom koja je ubrzo obi\u0161la svijet. Bungee<\/em>\u00a0skokovi tako su dobili mjesto na svjetskoj medijskoj pozornici, a godinu dana kasnije (1988. godine) A. J. je, zahvaljuju\u0107i djelomice i svjetskoj popularnosti koju je stekao skokom u Parizu, s partnerima uspje\u0161no pokrenuo i prve komercijalne bungee<\/em>\u00a0skokove na svijetu izabrav\u0161i za njihovo odr\u017eavanje most Kawarau u bliskoj okolici Queenstowna. Danas Queenstown mnogi nazivaju \u201eadrenalinskom prijestolnicom svijeta\u201c jer taj gradi\u0107 od svega 25 tisu\u0107a stanovnika ima u svojoj ponudi preko 150 raznih adrenalinskih sadr\u017eaja te privla\u010di godi\u0161nje 1,9 milijuna turista. Uspostava prvih bungee skokova na svijetu upravo na toj destinaciji za sobom je povukla kreiranje niza drugih adrenalinskih sadr\u017eaja te je tako ovo malo turisti\u010dko mjesto postalo meka za sve ljubitelje adrenalina, sporta i prekrasne prirode.<\/p>\n

Op\u0107enito o Novom Zelandu<\/strong><\/p>\n

Nesrazmjerno s ne toliko brojnom populacijom (4,5 milijuna stanovnika ili ne\u0161to malo vi\u0161e od populacije Hrvatske), povr\u0161ina Novog Zelanda iznosi \u010dak 268 000 km2<\/sup>\u00a0\u0161to je primjerice vi\u0161e od povr\u0161ine UK-a. Novi Zeland sastoji se od dvaju otoka \u2013 Ju\u017enog i Sjevernog. Ve\u0107ina stanovnika \u017eivi na Sjevernom otoku (75 %), dok na Ju\u017enom otoku \u017eivi oko 1 milijun ljudi. Glavni grad zemlje jest Wellington koji broji 480 000 ljudi. U Novom Zelandu postoje 23 regije i dva slu\u017ebena jezika (engleski i maurski). Europskoj i svjetskoj javnosti zemlju je otkrio nizozemski moreplovac Abel Tasman koji je doplovio do novozelandske obale 1642. godine, misle\u0107i isprva da je do\u0161ao do obale Ju\u017ene Amerike. Engleski moreplovac James Cook doplovio je do Novog Zelanda 1769. godine te se, za razliku od Tasmana, iskrcao te je ucrtao detaljne mape zemlje i napravio prve zapise o lokalnoj maorskoj populaciji koju je tamo zatekao. Nakon dugogodi\u0161nje engleske vladavine, zemlja je stekla svoju nezavisnost od Engleske nakon Drugog svjetskog rata, to\u010dnije 1947. godine.<\/p>\n

Stanovnike Novog Zelanda \u010desto nazivaju Kiwis, prema istoimenoj ptici \u010diji je vizual koristila novozelandska vojska na svojoj vojnoj opremi tijekom Drugog svjetskog rata. Nacionalni sport u Novom Zelandu je ragbi, daleko ispred svih ostalih sportova. Tako se primjerice i znak stabla srebrne paprati (silver fern tree), koji na dresu nosi nacionalni ragbija\u0161ki tim \u201eOld Blacks\u201c, s vremenom toliko popularizirao da je postao prepoznatljiv simbol Novog Zelanda. Australija ima vrlo sna\u017ean utjecaj na novozelandsku ekonomiju koji bi se, primjerice, mogao usporediti s odnosom Njema\u010dke i Austrije. Rije\u010d je o sli\u010dnom mentalitetu i istom govornom podru\u010dju, a Australci navodno gledaju na Novozelan\u0111ane malo svisoka. Australija ima velike prirodne resurse, Novi Zeland ih nema u tolikoj mjeri (osim hrane, turizma i ne\u0161to IT-a), stoga moraju biti kreativni da bi omogu\u0107ili relativno visok \u017eivotni standard koji imaju. Pri tome su radni\u010dka prava u Novom Zelandu, prema svjedo\u010denju lokalnog stanovni\u0161tva, znatno manja od onih u Australiji.<\/p>\n

Svoje putovanje na Novi Zeland zapo\u010deo sam slijetanjem u Auckland koji je sa svojih 1,5 milijuna stanovnika najve\u0107i grad u kojem \u017eivi oko tre\u0107ine ukupnog broja Novozelan\u0111ana. Auckland je zaista lijep grad i upravo po mjeri \u2013 nije prevelik ni premalen. Ima dosta blagu klimu, razvijenu luku (s pristupom s vi\u0161e strana) i lijepom promenadom koja obiluje restoranima i barovima. Prelijep pogled na grad iz visine i sa svih strana pru\u017ea tzv. Sky Tower (zra\u010dni toranj) na koji se posjetitelji mogu popeti. Sky Tower nudi i zanimljivu opciju bungee skakanja s vrha tornja, uz sigurnosnu potporu kabela koji se propinju od vrha prema dolje. Kad sam sletio u Auckland, u autobusu za hotel na jednom sam od brojnih prospekata, koje sam pokupio kod prostora za prihva\u0107anje prtljage, pro\u010ditao reklamu za bungee na Sky Toweru u Aucklandu. Glasila je ovako: \u201eLud si ako to napravi\u0161, lud si ako ne napravi\u0161!\u201c Kad sam to vidio, rekao sam sebi \u2013 ako sam ve\u0107 lud u svakom slu\u010daju, onda moram probati bungee skakanje dok sam u Novom Zelandu! To nisam dodu\u0161e u\u010dinio u Aucklandu, ve\u0107 u Queenstownu pri kraju svog putovanja.<\/p>\n

Drugi po veli\u010dini grad na Novom Zelandu (s neznatno vi\u0161e stanovnika od prijestolnice Wellingtona koji nisam imao prilike posjetiti) jest Christchurch u kojem \u017eivi 500 000 stanovnika te se smatra najengleskijim gradom u zemlji (dok Wellington krasi povezanost sa \u0160kotskom). Do dolaska u Christchurch, nisam znao za sna\u017ean potres koji ga je nedavno pogodio ni za cijelu tu pri\u010du koja odli\u010dno ilustrira da je priroda na Novom Zelandu, uz to \u0161to je predivna i zanimljiva, ujedno i prili\u010dno neukrotiva i nepredvidiva. U potresu koji je zadesio Christchurch 2011. godine poginulo je 185 ljudi te je grad bio prili\u010dno razru\u0161en \u2013 primjerice 90 % sredi\u0161ta grada uni\u0161teno je, dok je isto\u010dni dio grada bio u potpunosti uni\u0161ten. 70 000 stanovnika potom se iselilo iz grada, ali se do dana dana\u0161njeg opet 95 000 ljudi doselilo (uglavnom ne oni koji su odselili) pa je tako danas populacija ve\u0107a nego prije potresa. Grad je bio prakti\u010dki paraliziran 2,5 godine nakon potresa. Sad se sredi\u0161te grada preure\u0111uje i gradi te \u0107e u njemu biti smje\u0161teni zabavni kompleksi i trgova\u010dki centri (sve turisti\u010dki orijentirano). Poslovni su se prostori uglavnom premjestili na periferiju zbog potresa i sad se vi\u0161e ne\u0107e vra\u0107ati u centar grada, ve\u0107 \u0107e se on prilagoditi turistima. Iz cijele tragedije na koncu \u0107e se o\u010dito izroditi i ne\u0161to pozitivno \u2013 grad \u0107e urbanisti\u010dki biti puno funkcionalniji. Nakon najve\u0107eg potresa uslijedile su jo\u0161 stotine i tisu\u0107e malih potresa s oko 4 stupnja na Richterovoj ljestvici.<\/p>\n

Najnevjerojatnije u cijeloj pri\u010di oko potresa jest to \u0161to Christchurch prije potresa uop\u0107e nije bio smatran opasnom zonom za potrese, nego je to bio vi\u0161e dio oko Alpa gdje se nalaze Wellington i Queenstown. Pa ipak najgori potres na Novom Zelandu od 1930-ih dogodio se upravo tu. To je jo\u0161 jedan dokaz da neke stvari statistika ni povijest ne mogu predvidjeti te da priroda tako\u0111er ima svoje \u201ecrne labude\u201c nepredvidivosti o kojima Nassim Taleb pi\u0161e u svojem istoimenom svjetskom bestseleru. Gospo\u0111a vodi\u010d\u00a0rekla mi je da je, kad je izbio potres, to bilo poput armagedona (sudnjeg dana). Zgrade su se ru\u0161ile, a gejziri tople vode izvirali iz zemlje. Nije se znalo gdje se sakriti i nije bilo pravila \u2013 neki su poginuli na otvorenom, a neki u zgradama. Ispri\u010dala mi je pri\u010de o nesretnim ljudskim sudbinama, koje su zadesile stradale. Primjerice, \u010dovjek je poslao SMS obitelji da je dobro i da se nalazi u parku te da ide pomo\u0107i drugima. Poslije je prona\u0111en mrtav, pogo\u0111en kamenom koji je odnekud doletio. U restoranu u sredi\u0161tu grada, nedaleko od hotela u kojem sam odsjeo, svi ljudi osim jednog konobara ostali su unutar zgrade kad se ona zaljuljala. Taj konobar je, u strahu da \u0107e se zgrada uru\u0161iti, istr\u010dao iz restorana i na njega je potom pala konstrukcija s gornjeg kata. Na koncu je on jedini poginuo od svih koji su se nalazili u tom restoranu. Koliko je ulogu prilikom stradavanja imao faktor sre\u0107e, gospo\u0111a vodi\u010d ilustrirala je pri\u010dom o vlastitoj ku\u0107i i kojoj su najvi\u0161e stradali dijelovi koje je smatrala prili\u010dno sigurnima. Sva sre\u0107a \u0161to nitko nije bio u tim dijelovima ku\u0107e za vrijeme potresa te nitko od njezinih najbli\u017eih nije stradao.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Novi Zeland zemlja je prekrasne prirode i po mom mi\u0161ljenju vjerojatno najljep\u0161a zemlja na svijetu \u0161to se toga ti\u010de. To potvr\u0111uje \u010dinjenica da se u njemu nalazi 14 nacionalnih parkova, 20 \u0161umskih parkova i 3 lokacije pod UNESCO-ovom za\u0161titom (Unesco listed world heritage sites<\/em>). Ju\u017ene Alpe u Novom Zelandu, primjerice, ve\u0107e su od europskih, a u zemlji se nalazi \u010dak 3900 gle\u010dera i 4 jo\u0161 aktivna vulkana. Po ljepoti pejza\u017ea Island se vjerojatno mo\u017ee mjeriti s Novim Zelandom, ali zbog puno lo\u0161ije klime i vremenskih prilika, ta ljepota ne mo\u017ee toliko do\u0107i do izra\u017eaja kao \u0161to je to slu\u010daj na Novom Zelandu. Pro\u0161ao sam neke od najljep\u0161ih pejza\u017ea pje\u0161ice, autobusom, brodom, avionom i helikopterom. Ono \u0161to sam vidio jest ljepota na temelju koje \u010dovjek jednostavno zanijemi. Nakon toga mogu re\u0107i da je Novi Zeland svakako najbolje mjesto na zemaljskoj kugli gdje je Jackson mogao snimiti svoje filmove na tako vizualno dojmljiv na\u010din. Stoga nije ni \u010dudo \u0161to je turizam jedna od glavnih grana dr\u017eavne ekonomije te je stalno u porastu.<\/p>\n

Novi Zeland ima i prekrasna planinska podru\u010dja. U to sam se mogao osobno uvjeriti posjetiv\u0161i poznatu planinu Cook (Montain Cook) i provev\u0161i poslijepodne u smiruju\u0107em okru\u017eju s pogledom na impozantne planinske vrhove. Ina\u010de, vjerojatno najpoznatiji Novozelan\u0111anin svih vremena jest Sir<\/em>\u00a0Edmund Hillary, prvi \u010dovjek koji je osvojio Mount Everest 1953. godine. On se za svoje ekspedicije osvajanja tog vrha pripremao upravo na Cooku, planini koja je potom postala \u010desta stanica penja\u010dima koji se pripremaju za osvajanje Mt. Everesta.<\/p>\n

Tijekom dvotjednog putovanja bio sam na nizu tura kako bih se osvjedo\u010dio u prirodne ljepote Novog Zelanda. Mo\u017eda najpoznatija od njih ona je pod nazivom Milford Sound, koja uklju\u010duje posjet najve\u0107em nacionalnom parku u zemlji, veli\u010dine 1,2 mil. ha, te krstarenje brodom po fjordovima uz prekrasan pogled. Rije\u010d \u201esound\u201c zapravo dolazi od skandinavske rije\u010di \u201esad\u201c, koja zna\u010di komad vode preko koje se mo\u017ee preplivati. Zapravo zna\u010di fjord, a Europljani su je na Novom Zelandu iz nekog razloga nazvali \u201esound\u201c. Postoji ukupno 14 sounda (fjordova) na Novom Zelandu. Hodaju\u0107a (tracking<\/em>) tura pod nazivom Milford Track jest svjetski poznata tura po tom predjelu, traje 4 dana i ljudi je, zbog iznimne popularnosti, rezerviraju i godinu dana ranije. Za vrijeme mog jednodnevnog Milford Sound izleta padala je sna\u017ena ki\u0161a, tako da su se svugdje okolo autobusne rute, kao i poslije oko broda kojim smo krstarili po fjordovima, stvorile na tisu\u0107e vodopada i kaskadnih terasa s kojih je voda padala po impresivnoj okolnoj prirodi. Rijetki od tih slapova ina\u010de postoje, tako da iako je voda prili\u010dno plju\u0161tala, bio je to na neki na\u010din privilegij \u2013 biti u mogu\u0107nosti vidjeti slapove svuda oko sebe. Re\u010deno mi je da fjordovi izgledaju najimpresivnije u dva slu\u010daja: kad je sun\u010dano i lijepo vrijeme ili kada pada ki\u0161a \u2013 kao \u0161to je bio slu\u010daj kod moje ture. Neki su slapovi prema\u0161ivali 150 m visine, a voda je s kaskada padala s nekih okomitih predjela, visokih i do 1300 m. Kada je sun\u010dano vrijeme osobito je impresivan vrh Mitre koji je visok \u010dak 1700 m i veli\u010danstveno se izdi\u017ee iznad fjorda te predstavlja savr\u0161enu sliku za najljep\u0161u mogu\u0107u fotografiju ili razglednicu. Eto, \u0161to re\u0107i nego da o\u010dito imam razlog vratiti se kako bih vidio impresivni Milford Sound za sun\u010danog dana, a mo\u017eda i odradio svjetsku \u010duvenu Milford Track turu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n

Liberalni pristup sto\u010darstvu i nedostatak tradicije u vinarstvu kao konkurentska prednost<\/strong><\/p>\n

Novi je Zeland diljem svijeta poznat po izuzetno sna\u017enom ov\u010darstvu koje je silovito raslo sve do pred kraj 20. stolje\u0107a. Danas u njemu ima oko 39 mil. ovaca, \u0161to zna\u010di gotovo 10 ovaca na svakog stanovnika. Prije 30 godina ta se brojka \u010dak penjala do 70 mil. tj. gotovo dvostruko vi\u0161e od sada\u0161nje brojke. Tako\u0111er, nedavno je mlije\u010dna industrija pretekla po vrijednosti ov\u010darsku te s oko 10 milijuna goveda danas producira godi\u0161nju vrijednost od preko 11 milijarda novozelandskih dolara. Smanjenje broja ovaca zapo\u010delo je po\u010detkom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, tj. u isto vrijeme kad je novozelandska vlada ukinula subvencije za novozelandske farmere. Novi Zeland tako je prili\u010dno jedinstven po tome \u0161to je to jedina razvijena zemlja koja je u potpunosti izlo\u017eena me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu, otkako je jo\u0161 1984. godine vlada tako ukinula sve subvencije farmerima. \u010cime je rezultirao taj potez vlade, koji bi u Hrvatskoj vjerojatno bio nezamisliv?<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Rezultirao je time da su se novozelandski farmeri morali prilagoditi te pronalaziti na\u010dine da uspje\u0161no posluju i bez subvencija. Budu\u0107i da je ekonomija tako pokazala, fokus farmera okrenuo se vi\u0161e prema govedarstvu i mlije\u010dnoj industriji pa je to rezultiralo porastom mlije\u010dne industrije na u\u0161trb ov\u010darstva. Tako\u0111er je do\u0161lo do okrupnjavanja farmi i sna\u017enog fokusa na pove\u0107anje produktivnosti i efikasnosti u upravljanju farmama. Novi Zeland je i danas svjetski najve\u0107i izvoznik janjaca na svijetu jer izvozi oko 24 milijuna janjaca svake godine te je uz to osmi proizvo\u0111a\u010d i izvoznik mlijeka i mlije\u010dnih proizvoda u svijetu. Ukupni poljoprivredni izvoz Novog Zelanda prelazi brojku od impozantnih 20 mlrd. USD i sve to bez imalo vladinih subvencija!<\/p>\n

Kao dodatni impuls za razvoj ov\u010darske industrije kreiran je i suvremeni brend \u201eIcebraker\u201c, koji tr\u017ei\u0161tu nudi raznovrsnu i visokokvalitetnu sportsku i modnu odje\u0107u od merino vune. To je pomoglo dodatnom osna\u017eenju te industrije, ali se naprimjer industrija tepiha nije prilagodila na sli\u010dan na\u010din, tj. uz kori\u0161tenje suvremenog dizajna i razumijevanja potro\u0161a\u010dkih trendova i potreba. Pouka je jasna: oni koji se prilago\u0111avaju \u2013 prosperiraju.<\/p>\n

Zanimljiva je pri\u010da o razvoju vinske industrije na Novom Zelandu. To je pri\u010da koja pokazuje da i nedostatak tradicije mo\u017ee predstavljati prednost zbog neoptere\u0107enosti pro\u0161lo\u0161\u0107u i otvorenosti na eksperimentiranje i inovacije. Pri\u010da ka\u017ee da je prve vinove loze zasadio Hrvat u okolici Aucklanda i to negdje prije 120 godina te je tako pokrenuo vinsku industriju u toj zemlji. U okolici pak Queenstowna prvi je s uzgajanjem vina zapo\u010deo prije 30-ak godina rano umirovljeni novinar BBC-a Alan Brady. Po\u010deo je uzgajati vinovu lozu iz hobija kada je ocijenio da je klima u Central Otagu sli\u010dna onoj u Burgundiji koju je \u010desto ranije znao posje\u0107ivati. Svi su mu rekli da je lud budu\u0107i da se tamo nitko do tada nije bavio vinarstvom i on osobno nije znao puno o vinima, ali je uz pomo\u0107 prijatelja s adekvatnim znanjima krenuo u tu avanturu. Eksperimentirao je raznim vrstama i nakon 10-ak godina iskristaliziralo se da je pinot noir najbolja vrsta za klimu i tlo tog podru\u010dja. Ta je vrsta gro\u017e\u0111a vrlo osjetljiva i sofisticirana te ne podnosi prevru\u0107u ni prehladnu klimu. Vinarija koju je osnovao zove se Gibbston Valley i Alan ju je nakon nekog vremena prodao za vrlo zna\u010dajan iznos novca. Pinot noir danas je dominantna sorta u okolici Queenstowna (od nje se proizvodi oko 70 % sveg proizvedenog vina u Central Otagu) te je ta regija, uz Francusku i Ju\u017enu Afriku, postala jedna od vode\u0107ih svjetskih regija za tu sortu vina.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Stoga nisam odolio te sam pri odsjedanju u Queenstownu oti\u0161ao na vinsku turu koja je vodila u posjet nekima od vode\u0107ih vinarija tog podru\u010dja. Tura je po\u010dela posjetom \u010duvenoj vinariji Gibbston Valley, na mjestu po\u010detka vinarstva u toj regiji, gdje smo vidjeli vinsku \u0161pilju koja je izgra\u0111ena u svrhu boljeg skladi\u0161tenja vina te kao vrlo zanimljiv i jedinstven vinski podrum. Nakon toga posjetili smo Waitiri Creek \u2013 malu i zanimljivu vinariju regije Central Otago s vrlo inovativno napravljenom prostorijom za ku\u0161anje vina. Naime, na posjed vinarije donesena je i postavljena stara drvena crkva te je pretvorena u vrlo originalnu i zanimljivu zgradu s velikom prostorijom za ku\u0161anje vina. Manager u Waitiri Creek vinariji po imenu John bio je vrlo zanimljiv doma\u0107in i sugovornik. Objasnio nam je da upravo zbog \u010dinjenice da vinarije iz Central Otaga nemaju dugu tradiciju, budu\u0107i da su krenuli u zasa\u0111ivanje vinove loze i proizvodnju vina prije manje od 30 godina, nisu optere\u0107eni praksama koje primjerice dominiraju u Europi zbog duge tradicije. Tako primjerice uop\u0107e ne koriste pluto (cork<\/em>) za zatvaranje vina. Razlog je taj \u0161to kvaliteta pluta koje mogu dobiti po pristojnoj cijeni nije zadovoljavaju\u0107a (2 od 12 boca bude neispravno), kao i statisti\u010dka \u010dinjenica da nema nikakvog dokaza da pluteni \u010dep predstavlja bolje rje\u0161enje od plasti\u010dnog \u010depa na odvrtanje. Tako se u Europi koriste prete\u017eno pluteni \u010depovi uglavnom zbog inercije i stoga \u0161to postoji navika i percepcija ljudi da bi dobra vina trebala biti zatvorena plutenim \u010depom. Zbog svoje kratkotrajne tradicije i \u010dinjenice da je te\u0161ko i skupo do\u0107i do kvalitetnih \u010depova, novozelandski vinari na prakti\u010dki svim vinima koriste plasti\u010dni \u010dep. Tako\u0111er, saznali smo da se vina u Central Otagu proizvode organski, tj. ne koriste se pesticidi ni sli\u010dna pomagala.<\/p>\n

U grupi s kojom sam i\u0161ao na vinsku turu bilo je dvoje lije\u010dnika s Floride, koji su nekoliko mjeseci ranije posjetili Burgundiju te su nam ispri\u010dali da tamo\u0161nje vinarije imaju velike probleme upravo zbog tvrdoglavog dr\u017eanja tradicije \u010dak i u podru\u010djima gdje to ba\u0161 nema previ\u0161e smisla. Tako primjerice ne dopu\u0161taju mehanizaciju u vinogradima (\u0161to je jo\u0161 razumljivo), ali tako\u0111er ne dozvoljavaju nikakvo navodnjavanje i ako bi ga netko prakticirao, riskirao bi velike kazne od strane lokalne uprave. Kao posljedica toga 1\/3 do 2\/3 usjeva gro\u017e\u0111a propale su u zadnje 2 \u2013 3 godine jer su godine bile su\u0161ne. Cijene vina su sukladno tome visoke pa vina iz te regije gube konkurentnost na svjetskom tr\u017ei\u0161tu. A s globalnim zatopljenjem to \u0107e vjerojatno biti jo\u0161 i izra\u017eenije ako i dalje budu odbijali bilo kakve prilagodbe. Naime, John iz Waitiri Creek vinarije rekao nam je da je nedavno bio na konferenciji o utjecaju globalnog zatopljenja na vinsku industriju gdje je re\u010deno da \u0107e se vinari morati adekvatno prilagoditi pove\u0107anju temperature 3 \u2013 5 \u00b0C koje se o\u010dekuje u narednih 50 \u2013 100 godina. Tako \u0107e vjerojatno u nekim vinogradima gdje se trenuta\u010dno sade vrste koje su bolje za klimu koja nije prevru\u0107a (kao pinot noir u okolici Queenstowna), u budu\u0107nosti klima biti vjerojatno pogodnija za neke druge vrste gro\u017e\u0111a kojima odgovaraju toplija podru\u010dja (npr. cabernet, syrah ili sli\u010dno).<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Pinot noir vina iz vinarije Waitiri Creek dolaze pod brand nazivom \u201eDrummers\u201c. To je osmi\u0161ljeno da bi se jednostavnije pamtilo i moglo lak\u0161e izgovoriti te je dio marketin\u0161ke strategije te tvrtke. Amerikanci u na\u0161oj grupi na to su podijelili s nama pri\u010du o tome da je Robert Mondavi u SAD-u nazvao souvignon blanc nazivom koji je bli\u017ei Amerikancima \u201eFumme Blanc\u201c \u010dime je potom zna\u010dajno podigao prodaju tih vina. Primjeri su to popularizacije vina i pribli\u017eavanja \u0161irem broju ljudi koji preferiraju jednostavnu i njima blisku komunikaciju. Pri kraju vinske ture ru\u010dali smo u restoranu Nose u kojem smo uz ru\u010dak imali priliku ku\u0161ati vina, ali usput do\u0107i u tzv. Nose room, gdje smo mogli pomirisati 40 \u2013 50 raznih mirisa koji idu uz vina i poku\u0161ati pogoditi koji su od njih unutar vina koje smo ku\u0161ali. Nose je ina\u010de osmi\u0161ljen kao mjesto gdje manje vinarije iz Central Otaga mogu predstaviti svoja vina u okviru vrlo lijepo i inovativno ure\u0111enog prostora za ku\u0161anje vina i objedovanje. O\u010dito je dakle da je nedostatak tradicije u vinskoj industriji potakao Novozelan\u0111ane na inovacije i eksperimentiranje kako u postupku proizvodnje vina, tako i u njegovoj kreativnoj prezentaciji prema zainteresiranim potro\u0161a\u010dima.<\/p>\n

Queenstown \u2013 adrenalinska prijestolnica svijeta<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Queenstown i njegova okolica definitivno su najljep\u0161a iskustva koja nosim s Novog Zelanda. Isto tako, to je jedno od najljep\u0161ih mjesta uop\u0107e na zemaljskoj kugli koje sam ikada posjetio i mjesto na koje se definitivno \u017eelim vratiti. Queenstown je gradi\u0107 na Ju\u017enom novozelandskom otoku, u kojem \u017eivi oko 25 000 ljudi te koji godi\u0161nje posjeti sada ve\u0107 preko 1,9 mil. ljudi! Za\u0161to je to tako i koja je tajna tog izuzetnog mjesta?<\/p>\n

Za vrijeme svoga posjeta \u010duo sam pri\u010de ve\u0107eg broja ljudi koji su posjetili Queenstown na kratko vrijeme te potom odlu\u010dili prona\u0107i posao i ostati na tom posebnom mjestu. Primjerice, zanimljiva je pri\u010da Kineza koji mi je bio vodi\u010d na turi po lokacijama gdje je sniman film \u201eGospodar prstenova\u201c, u okolici Queenstowna. On je putovao po svijetu te se odlu\u010dio preseliti u Queenstown kad je po dolasku ovamo ugledao prizor aviona koji je proletio kroz dugu i to ga je toliko impresioniralo da je odlu\u010dio ostati i na\u0107i posao u Queenstownu. Sada radi 2 posla \u2013 kao voza\u010d i kao vodi\u010d\/voza\u010d za turu po lokacijama snimanja filmova te tijekom visoke (ljeti i zimi) sezone radi 7 dana u tjednu kako bi si mogao priu\u0161titi \u017eivot na ovoj jedinstvenoj destinaciji. Osim njega, upoznao sam i Australku koja je do\u0161la na skijanje i ostala raditi u marketin\u0161kom odjelu tvrtke Nzone koja organizira skydiving<\/em>\u00a0ture, kao i Kana\u0111anku koja je zavr\u0161ila fakultet, posjetila Queenstown i odlu\u010dila ostati rade\u0107i kao konobarica u mo\u017eda i ponajboljem restoranu u gradu (Botswana Butchery).<\/p>\n

Queenstown je prekrasan kompaktni gradi\u0107 koji osim \u010dinjenice da je priroda u njegovoj okolici predivna, ima razvijenu izuzetno \u0161iroku i raznovrsnu ponudu brojnih adrenalinskih sadr\u017eaja. Neki ga stoga i nazivaju \u201eadrenalinskom prijestolnicom svijeta\u201c. Nakon \u0161to je A. J. Hackett po\u010deo nuditi prve komercijalne bungee skokove na svijetu (1988. godine), 1990. godine nikla je Nzone skydiving<\/em>\u00a0kompanija te su potom uslijedili brojni drugi adrenalinski sadr\u017eaji (jet boating<\/em>, rafting\u2026). Jet boating<\/em>\u00a0(ili jurnjava u brzim \u010damcima po kanjonima rijeke) prisutan je u Queenstownu jo\u0161 puno du\u017ee. Danas Queenstown nudi preko 150 raznih adrenalinskih sadr\u017eaja. Tako\u0111er nudi izvrsne terene\/staze za skijanje koji se nalaze u okru\u017eju prelijepog krajolika, nudi prekrasnu prirodu koju mnogi \u017eele vidjeti, nalazi se u neposrednoj blizini lokacija snimanja filma LOTR (Lord of the Rings<\/em>), a kao \u0161to sam ve\u0107 spomenuo, u blizini grada nalaze se i brojne dobre vinarije regije Central Otago.<\/p>\n

Grad ima i odli\u010dnu ponudu restorana i brojnih drugih turisti\u010dkih sadr\u017eaja, poput originalnog Ice-bara, legendarnog burger-bara, izvrsne slasti\u010darnice itd. Kad sam sletio u Queenstown, ve\u0107 u kombiju do hotela, posjetitelji koji su tako\u0111er tek do\u0161li zapo\u010deli su 10-minutni razgovor o Fergburgeru \u2013 tom \u201enajboljem burger-baru na svijetu\u201c koji se mo\u017ee na\u0107i u Queenstownu. Red tamo nikad nije manji od 10 \u2013 15 minuta \u010dekanja, bez obzira na to u koje ste doba dana do\u0161li. S obzirom na svu tu pri\u010du, naravno da sam morao probati hamburger i lamburger (burger od janjetine) u Fergburgeru i zaista su bili ukusni, ali je li ba\u0161 toliko da ljudi religiozno \u010dekaju u redu po pola sata \u2013 ba\u0161 i nisam siguran u to. Bilo kako bilo, \u010dovjek je stvorio legendu od svog burger-bara. Nu\u0111eno mu je vi\u0161e puta da otvori i u nekom drugom mjestu na Novom Zelandu ili izvan njega, ali je svaki put glatko odbio te ponude. Vjerojatno je svjestan da je te\u0161ko odr\u017eati takvu razinu kvalitete na vi\u0161e udaljenih lokacija te da onda vi\u0161e njegov burger-bar ne bi bio takav mit o kojem bi ljudi 10 min razgovarali odmah po slijetanju zrakoplova u Queenstown.<\/p>\n

Od brojnih raspolo\u017eivih adrenalinskih sadr\u017eaja osobno sam se odlu\u010dio za jet boating<\/em>, bungee jumping<\/em>\u00a0i skydiving<\/em>, kao vjerojatno najpoznatije i najrazvikanije adrenalinske aktivnosti u ponudi. Do\u017eivljaj jet boatinga<\/em>\u00a0na rijeci Shootover vrlo je zanimljiv. Operater toga sadr\u017eaja dobio je licenciju jo\u0161 prije 50 godina, kada je dizajniran brzi gliser koji mo\u017ee voziti po vrlo plitkoj rijeci (ima plitki gaz) te je nedavno prekora\u010dena brojka od preko 3 milijuna prevezenih putnika koji su sudjelovali u ovoj adrenalinskoj zabavi. Tako je dakle usluga jet boatinga <\/em>na rijeci Shootover prisutna u Queenstownu jo\u0161 od daleke 1965. godine, a u 90-im godinama prili\u010dno se modernizirala, pove\u0107av\u0161i pri tome zna\u010dajno kapacitete za godi\u0161nji prijevoz putnika s oko 3000 putnika u 60-ima na preko 100 000 posjetitelja godi\u0161nje.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon ulaska u gliser jurite kanjonom brzinom ve\u0107om od 100 km\/h i to vrlo blizu okolnih stijena (\u010damac ih prolazi na udaljenosti od 20-ak cm), a kad pilot zavrti ka\u017eiprstom (i to u\u010dini na prili\u010dno cool<\/em>\u00a0na\u010din, kao na usporenoj snimci), tada se \u010damac po\u010dne vrtjeti 360 stupnjeva oko svoje osi, \u0161to stvara \u201ewow\u201c do\u017eivljaj za sve u \u010damcu. Dok smo tako jurili rijekom tik do kanjona, glavom mi je prolazilo pitanje kako to da su voza\u010di\/piloti toliko vje\u0161ti da nikad ne pogrije\u0161e u procjeni i dogodi li se ikada da pogrije\u0161e za par desetaka cm i zaka\u010de rub kanjona. Iz obzira prema drugim suputnicima nisam to pitao. Ali sam odgovor dobio kada sam \u010duo da je dan nakon moje vo\u017enje jedan \u010damac nakon dugog niza godina do\u017eivio nesre\u0107u. Dogodilo se upravo ono \u0161to sam posumnjao da bi se moglo dogoditi. Mala pogre\u0161ka u procjeni i posljedica da je nekoliko ljudi zavr\u0161ilo u bolnici ozbiljno povrije\u0111eno. Da se razumijemo, statisti\u010dki je izuzetno sigurno oti\u0107i na jet boating<\/em>\u00a0(i ponovio bih to bez razmi\u0161ljanja), ali kao \u0161to vidimo, nesre\u0107a je ipak mogu\u0107a. S druge strane, bungee jumping<\/em>\u00a0u Queenstownu je, statisti\u010dki govore\u0107i, potpuno sigurna aktivnost (\u0161to \u010dovjek intuitivno nikad ne bi rekao). Vjerovali ili ne, nitko nikada nije poginuo na A. J. Hackett bungeeju<\/em>\u00a0u Queenstownu. Jo\u0161 vi\u0161e od toga \u2013 nitko nikada nije poginuo na A. J. Hackett bungee<\/em>\u00a0lokacijama diljem svijeta \u2013 a na njima je do sada skakalo znatno vi\u0161e 3 mil. ljudi.<\/p>\n

Cijelo iskustvo bungeeja<\/em>\u00a0bilo je vrlo pozitivno i pod dojmom da je sve bilo izuzetno profesionalno organizirano \u2013 ljudi su to\u010dno znali \u0161to rade, poput pravih profesionalaca. Kad sam prvi put oti\u0161ao u Hackettovu poslovnicu u Queenstownu i pitao ho\u0107u li imati problema s le\u0111ima zbog svoje ozbiljne prometne nesre\u0107e prije vi\u0161e od 10 godina, osoblje mi nije dopu\u0161talo da se prijavim jer nije htjelo preuzeti odgovornost da mi se ne daj bo\u017ee ne\u0161to dogodi. Ja sam se naravno, tvrdoglav kakav jesam J, prijavio poslije preko drugog podoperatera kojem nisam ni\u0161ta spomenuo za potencijalni problem s le\u0111ima te sam ipak oti\u0161ao na bungee<\/em>\u00a0na \u010duveni most Karawau, visok 43 m (ipak se nisam odlu\u010dio na Nevis Bungy sa 134 m pada razmi\u0161ljaju\u0107i da bi to mo\u017eda bilo malo previ\u0161e za osjetljiva le\u0111a). Tamo smo u\u0161li kroz veliki prostor namijenjen prijavljivanju, vaganju i \u0161opingu. Sve je to skupa vrlo lijepo ure\u0111eno i poslo\u017eeno. A. J. Hackett Bungy s godinama je usavr\u0161io i tehnologiju snimanja skoka u videozapisu i fotografijama, pa je tako mogu\u0107e dobiti vrlo kvalitetan fotografski i videozapis samog skoka. Odlu\u010dio sam iskoristiti opciju s fotografijama i videozapisom skoka kako bih imao lijepu uspomenu na svoje prvo bungee<\/em> iskustvo.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon prijave, pri kojoj vam flomasterom na ruku napi\u0161u va\u0161 broj i te\u017einu, oti\u0161ao sam na most, stao u red te \u010dekao da nekih 10-ak ljudi sko\u010di prije mene. Sve skupa trajalo je mo\u017eda nekih 20 \u2013 30 minuta. Kad sam kona\u010dno do\u0161ao na red, sve je izgledalo tako rutinski i profesionalno organizirano da je kod mene nestao sav strah i sumnja da bi ne\u0161to moglo po\u0107i po krivom. Tim od nekoliko ljudi (po dvojica na svakoj od dviju platformi za skakanje) brinuo se da sve bude pod kontrolom. Jedan je \u010dovjek radio na pri\u010dvr\u0161\u0107ivanju ru\u010dnika oko mojih gle\u017enjeva i potom utvr\u0111ivao sustav veza oko njih. Drugi \u010dlan tima bavio se gumom koja je slu\u017eila za skakanje te popratnom sigurnosnom u\u017eadi pri\u010dvrstiv\u0161i sve skupa na sustav veza oko mojih gle\u017enjeva. Kad sam nakon pri\u010dvr\u0161\u0107ivanja sustava veza i gume kona\u010dno doskakutao na rub platforme koja je str\u0161ila ispred mosta, \u010dovjek me uputio da se okrenem prema fotoaparatu i po\u0161aljem prigodan pozdrav te je potom rekao: \u201eIdemo sad: 1, 2, 3\u2026\u201c I potom sam sko\u010dio. Cijeli taj do\u017eivljaj bio je prili\u010dno zanimljiv i jedinstven. Nisam osjetio nikakav trzaj u le\u0111ima ili bilo kojem drugom dijelu tijela te mi se sve \u010dinilo prili\u010dno glatko i nestvarno \u2013 kao u nekom usporenom filmu. U podno\u017eju mosta do\u010dekala me ekipa s \u010damcem te sam, nakon \u0161to je prestalo njihanje gore-dolje, prihvatio \u0161tap koji su mi pru\u017eili iz \u010damca. Privukli su me do \u010damca te oslobodili od gume. Sve je to trajalo prili\u010dno kratko \u2013 mo\u017eda pola minute, maksimalno minutu. To je dakle bilo moje (prvo) bungee<\/em>\u00a0iskustvo koje sam tako uprili\u010dio na lokaciji koja je ujedno i prva lokacija za komercijalne bungee<\/em>\u00a0skokove u svijetu.<\/p>\n

Iskustvo je bilo fenomenalno, a odmah po bungee<\/em>\u00a0skoku uputio sam se na skydiving<\/em>\u00a0skok iz aviona \u2013 da zaokru\u017eim posljednji dan u Queenstownu kako treba J. Rekao bih da je iskustvo skydivinga<\/em>\u00a0jedno od najnestvarnijih iskustava u mom \u017eivotu. Nakon prijave pro\u0161li smo sigurnosni briefing<\/em>\u00a0i krenuli prema odredi\u0161tu. Bila je to \u201etre\u0107a sre\u0107a\u201c, s obzirom na to da sam se prije toga u dva navrata prijavio za skok koji je bio odgo\u0111en zbog neprikladnog vremena (vjetar, nedovoljna vidljivost), te ujedno i \u201eposljednja prilika\u201c \u2013 jer je to bio moj zadnji dan u Queenstownu. Operater nam je ponudio izbor izme\u0111u skoka sa slikama i videom ili bez uspomene na izvedeni skok. Stoga osim \u0161to ska\u010dete u tandemu iz aviona, ako doplatite za video ili fotografije, onda uz vas ska\u010de jo\u0161 jedan skaka\u010d koji vas snima dok ste u avionu i za vrijeme pada. Odlu\u010dio sam se uzeti i slike i video jer tko zna kada \u0107u i ho\u0107u li ikada ponavljati tu ludoriju. Kada smo do\u0161li na mjesto polijetanja, \u010dekali smo nekih pola sata da se prethodne grupe izredaju te smo potom u\u0161li u prostoriju gdje smo \u010dekali na ulazak u prostoriju za obla\u010denje. U njoj se vrtio promotivni filmi\u0107 u kojem sam mogao saznati da je Nzone tvrtka osnovana prije 25 godina (1990. godine) i da je prije mene u njihovoj organizaciji skakalo izuzetno mnogo ljudi (ne sje\u0107am se to\u010dne brojke) i to doslovce od \u0161estogodi\u0161njeg djeteta do 84-godi\u0161njaka. Kada to \u010dujete i vidite, dobijete pouzdanje da sve to skupa ne mo\u017ee biti tako stra\u0161no ni zahtjevno. U prostoriji za presvla\u010denje dobio sam odijelo sa sustavom pojasa koji se pri\u010dvrste oko pasa i izme\u0111u nogu te upoznao svog tandemskog instruktora koji je bio neki luckasti Nizozemac (da, mene je za tandemski skok o\u010dito dopao \u201elete\u0107i Holandez\u201c J). U\u0161li smo u avion (svi skaka\u010di zajedno sa svojim tandemskim instruktorima i fotografima \u2013 tko ih je imao), sjeli jedan iza drugoga u dva reda i prepustili se uzlijetanju i uzdizanju na ciljanu visinu. S jo\u0161 nekoliko ljudi skakao sam s 5000 m, dok se ve\u0107ina ipak odlu\u010dila na skok s 3000 m.<\/p>\n

Dok smo se penjali, postajao sam sve svjesniji \u010dinjenice da se to zaista doga\u0111a i istovremeno sam osjetio prili\u010dno sna\u017ean adrenalin u sebi. Iz nekog \u010dudnog razloga, za vrijeme tog penjanja u glavi mi se stalno vrtjela pjesma Billyja Idola \u201eFlesh For Fantasy\u201c koju ina\u010de nisam \u010duo ve\u0107 dugi niz godina. Kad smo do\u0161li na 5000 m, stavio sam plasti\u010dni \u0161titnik za o\u010di. Re\u010deno mi je da pri skoku nije potrebno imati sredstvo za udisanje kisika ni rukavice. Samo sam neposredno prije dolaska na visinu od 5000 m dobio na par minuta dovod za kisik kako bih prije skoka udahnuo ne\u0161to kisika iz njega te tako bio pripremljeniji i koncentriraniji za izvedbu skoka. Pri dolasku na \u017eeljenu visinu, do\u0161ao sam s tandemskim instruktorom do ruba aviona na kojem su se otvorila bo\u010dna vrata. Nisam se ni sna\u0161ao, a ve\u0107 sam bio u slobodnom padu iz aviona s 5000 m! Kad sko\u010dite, prvih nekoliko sekundi potrebno vam je da se priviknete na to da se strmoglavljujete dolje brzinom od preko 200 km\/h i da se to sve skupa zaista doga\u0111a. Nakon 20-ak sekunda, kad se stabilizirate i shvatite da se to ipak doga\u0111a, preostalo vrijeme do ukupnih 60 sekunda slobodnog pada mo\u017eete gledati fenomenalan prizor \u201eMe\u0111uzemlja\u201c koje vam se pribli\u017eava velikom brzinom te u\u017eivati u spoznaji da se to zaista doga\u0111a i da se va\u0161 brzi pad odvija u kontroliranom i prili\u010dno sigurnom okru\u017eju. Zanimljiva nuspojava jest da vam se od te velike brzine poniranja \u0161irom otvore usta te izobli\u010de obrazi, stoga to djeluje prili\u010dno smije\u0161no na fotografijama skoka koje poslije gledate (ako ste izabrali tu mogu\u0107nost).<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon 60 sekunda slobodnog pada tandemski instruktor aktivira padobran pa slijedi nekoliko minuta laganog lebdjenja do pristizanja i slijetanja u bazu. Slijetanje je tako\u0111er prili\u010dno dobro organizirano jer vas \u010dekaju dvojica djelatnika Nzonea na zemlji i pridr\u017eavaju za svaki slu\u010daj da ne bi bilo iznena\u0111enja prilikom slijetanja. Budu\u0107i da sam se odlu\u010dio zadr\u017eati uspomenu na ovu ludoriju u obliku fotografija i videomaterijala, cijelo je vrijeme s nama bio drugi padobranac koji me je snimao za vrijeme uzlijetanja, vo\u017enje u avionu te slobodnog pada i slijetanja padobranom. Kao i kod bungeeja<\/em>, imao sam dojam da je sve \u201ekao na traci\u201c, u potpunosti pod kontrolom i isplanirano do najmanjeg detalja. Skydiving<\/em>\u00a0skok ujedno je bio i moj opro\u0161taj s Queenstownom \u2013 sutradan sam odlazio iz Novog Zelanda. To \u0107e biti izuzetna uspomena koje \u0107u se zasigurno sje\u0107ati cijeli \u017eivot. A nije isklju\u010deno da \u0107u je jednog dana ponoviti, imaju\u0107i u vidu da sam sada svjestan da je uz dobrog operatera rizik pri skydivingu<\/em>\u00a0zapravo minimalan.<\/p>\n

Peter Jackson i A. J. Hackett te njihov doprinos promociji i gospodarstvu Novog Zelanda<\/strong><\/p>\n

Peter Jackson i A. J. Hackett imaju sna\u017enu zajedni\u010dku poveznicu. Obojica su lovila svoje snove, predala su se u potpunosti onome \u0161to su \u017eeljela raditi i stvarati te su u tom procesu napravila ne\u0161to veliko. Svaki na svoj na\u010din. A usput im je uspjelo i da njihovi \u017eivotni projekti uvelike pomognu u pozicioniranju Novog Zelanda na jedinstven i prepoznatljiv na\u010din na svjetskoj turisti\u010dkoj sceni te uop\u0107e u glavama ljudi diljem svijeta. Njih su dvojica prije svega vrlo zanimljivi i jedinstveni ljudi, kao uostalom i stvari kojima se bave. Pri posjetu lokaciji A. J. Hackett Bungy, kad sam se spremao izvesti vlastiti bungee<\/em>\u00a0skok, u du\u0107anu sam nabasao na autobiografiju A. J. Hacketta (pod nazivom \u201eJump Start\u201c), izuzetno zanimljivo \u0161tivo koje sam u dahu pro\u010ditao, svojevrsno svjedo\u010danstvo o njegovom nemirnom, avanturisti\u010dkom i poduzetnom duhu.<\/p>\n

J. Hackett bio je mladi\u0107 prili\u010dno nemirna duha i \u0161irokog raspona sportskih aktivnosti \u2013 od skijanja (predstavljao je Novi Zeland u brzinskom skijanju) do raznih drugih adrenalinskih sportova. 1986. godine, na nagovor prijatelja, odlu\u010dio se isprobati bungee<\/em>skok s mosta u blizini Aucklanda. I nakon tog skoka bio je toliko odu\u0161evljen da je samo razmi\u0161ljao o tome kako sko\u010diti sljede\u0107i put i to s jo\u0161 vi\u0161e visine. On i njegov prijatelj svemu su tome pristupali prili\u010dno racionalno i uz dosta eksperimentiranja i znanstvene podloge. Pazili su dobro koju gumu uzimaju, uvijek su prethodno nekoliko puta bacali vre\u0107e s teretom koji je odgovarao te\u017eini skaka\u010da za probu te su vr\u0161ili testiranje dok ne bi bili zadovoljni pripremama za skok. Tako\u0111er, nikad se nisu oslanjali na javne podatke o visinama mosta, ve\u0107 su uvijek i sami dobro izmjerili visine s kojih su skakali da ne bi slu\u010dajno na temelju pogre\u0161nih javno dostupnih podataka do\u0161lo do nesre\u0107e. Presudni trenutak koji je A. J. Hacketta u\u010dinio svjetski poznatim bio je, onaj ve\u0107 spomenuti, kada je u lipnju 1987. godine odlu\u010dio sko\u010diti s prvog kata Eiffelova tornja u Parizu (110 m visine).<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon svjetske slave koju je stekao \u017eelio je poku\u0161ati omogu\u0107iti bungee<\/em>\u00a0\u0161irokom broju ljudi na dovoljno siguran na\u010din. I tako je na\u0161ao povijesni most Kawarau koji se nalazi na 15 minuta vo\u017enje od Queenstowna te se s konzervatorima dogovorio da na njemu pokrenu prve komercijalne bungee<\/em>\u00a0skokove na svijetu. Zauzvrat se obvezao dati odre\u0111ena sredstva od svakog izvedenog skoka. Nakon uspje\u0161nog pokretanja te operacije, uslijedila je druga lokacija u okolici Queenstowna s jo\u0161 du\u017eim skokom \u2013 koja se u me\u0111uvremenu premje\u0161tala te je danas dostupna na Nevisu omogu\u0107uju\u0107i skok s vrtoglava 134 m. Uslijedilo je tako\u0111er me\u0111unarodno \u0161irenje poslovanja u Australiju (Cairns), Francusku (Normandija) te jo\u0161 nekoliko lokacija po svijetu (Macao, Kuala Lumpur\u2026). Podatak koji sam na\u0161ao jest da je do 2006. godine na bungee<\/em>\u00a0skakali\u0161tima A. J. Hacketta sko\u010dilo vi\u0161e od 2 milijuna ljudi i da nitko nikada nije smrtno stradao pri tome. Dodu\u0161e, bilo je svega nekoliko povreda zbog krivih procjena, primjerice, prilikom skokova kojima je cilj bio dotaknuti vodu. Nakon bungeeja<\/em>\u00a0u Queenstownu su nikle brojne druge adrenalinske aktivnosti, a Novi Zeland postao je poznat kao mjesto gdje je bungee<\/em>\u00a0prvi postao dio kulture \u017eivljenja.<\/p>\n

Treba napomenuti da je po svijetu bilo smrtnih slu\u010daja kada su bungee<\/em>\u00a0skokove organizirali nemarni organizatori. To se obi\u010dno doga\u0111a kada se netko upusti u taj biznis radi brze zarade i ne dr\u017ee\u0107i se sigurnosnih standarda. Na\u017ealost, takvi su ljudi i kompanije uzrokom pogibije onih o kojima mo\u017eemo \u010ditati kad se takve nesre\u0107e dogode. Te su se nesre\u0107e pogotovo doga\u0111ale u prvim danima kad se bungee<\/em>\u00a0\u0161irio svijetom. A. J. uspio je u Novom Zelandu progurati dosta rigidne sigurnosne standarde kao preduvjet da se uop\u0107e mo\u017ee operirati bungee<\/em>\u00a0skakali\u0161tem na zakonski prihvatljiv na\u010din. Neke su zemlje tako\u0111er usvojile te standarde. Nakon vlastitog iskustva i svega \u0161to sam imao prilike pro\u010ditati, moj je zaklju\u010dak sljede\u0107i: odluka o tome ho\u0107ete li se upustiti u bungee<\/em>\u00a0(ili skydive<\/em>) treba ovisiti o tome kojeg operatera mo\u017eete odabrati. Ako imate iskusne i ozbiljne operatere kao \u0161to su A. J. Hackett Bungy i Nzone, onda rizik prakti\u010dki ne postoji. Ako pak do\u0111ete na neki most tko zna gdje u svijetu i vidite da se na njemu izvodi bungee<\/em>, a ni\u0161ta ne znate o kompaniji koja to nudi ni o sigurnosnim standardima kojih se pridr\u017eavaju, moj je savjet da to radije presko\u010dite. Isto vrijedi za skydive<\/em>. Prijatelj se, primjerice, upustio u skydive<\/em>\u00a0tandemski skok s nekom tvrtkom iz Hrvatske i ka\u017ee da su ga poslije boljela le\u0111a zbog trzaja padobrana (dok je drugi prijatelj pak jako natukao nogu pri doskoku). S druge strane, ja nisam osjetio ni najmanji trzaj te nakon skoka nisam osjetio ni najmanje bolove u le\u0111ima, iako su mi prili\u010dno osjetljiva le\u0111a zbog prometne nesre\u0107e prije 10+ godina, koju sam ve\u0107 spomenuo.<\/p>\n

J. Hackett osobno je do\u017eivio veliku nesre\u0107u pri bungee<\/em>skoku, i to stoga \u0161to se nije dr\u017eao sigurnosnih pravila koje je sam postavio za sve druge. Naime, kao dio promotivne kampanje, sko\u010dio je iz jure\u0107eg helikoptera iznad povr\u0161ine mora s visine od nekih 200 m i htiju\u0107i pritom biti \u0161to bli\u017ee povr\u0161ini mora u najdonjem polo\u017eaju. Krivo su procijenjeni odre\u0111eni parametri (bio je bolestan pa je po\u017eurivao svoj tim, stoga sigurnosne provjere nisu obavljene onako kako su trebale). Rezultat je bio da je svom snagom udario o povr\u0161inu mora i jedva pre\u017eivio. To mu je bila, po vlastitim rije\u010dima, velika \u017eivotna lekcija i nakon toga uvijek inzistira na najstro\u017eem dr\u017eanju sigurnosnih protokola prije svakog skoka za sebe kao i za druge. Da ga nesre\u0107a nije obeshrabrila i da nakon toga nije odustao od daljnjih pomicanja granica ljudskih mogu\u0107nosti, najbolje govori \u010dinjenica da je nakon toga nekoliko puta ru\u0161io rekorde u du\u017eini bungee<\/em>skokova. Posljednji i najimpozantniji njegov rekord koji sam na\u0161ao jest skok iz 2007. godine kada je sko\u010dio iz helikoptera s visine od nevjerojatnih 1500 metara!<\/p>\n

Biografiju Petera Jacksona nisam uspio prona\u0107i, ali \u010duo sam pri\u010de lokalnih vodi\u010da koje su sve odreda svjedo\u010dile o tome da da je rije\u010d o izuzetnom perfekcionistu i osobi koja inzistira na svakom detalju. Pri posjetu Hobittonu koji je zapravo ostatak filmskog seta sela malenih hobita na kojem je snimana trilogija \u201eHobit\u201c, gospo\u0111a vodi\u010d ispri\u010dala nam je pri\u010du o velikom drvetu koje se uzdi\u017ee iznad Hobittona. Naime, Jackson je inzistirao da to drvo bude to\u010dno odre\u0111ene visine u odnosu na ono iz \u201eGospodara prstenova\u201c (s obzirom na vremensku razliku u radnji dviju filmskih trilogija). Budu\u0107i da nije uspio na\u0107i prirodno drvo kakvo je \u017eelio, izra\u0111eno je umjetno drvo koje je odgovaralo \u017eeljenim parametrima. Ali kada je Jackson do\u0161ao pogledati kona\u010dno izra\u0111eno drvo, nije mu se svidjela nijansa zelene boje pa je nalo\u017eio da se sve li\u0161\u0107e preboji u nijansu zelene koju je on zamislio da bi trebala biti u filmu radi stvaranja odgovaraju\u0107eg vizualnog dojma.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Hobitton se nalazi na nekoliko sati vo\u017enje od Aucklanda i zaista je prekrasno mjesto te je pejza\u017e oko njega fenomenalno smiruju\u0107i. Kada je Jackson nai\u0161ao na farmu na kojoj se Hobitton nalazi, dogovorio je s farmerom podizanje Hobittona na tom mjestu u svrhu snimanja \u201eGospodara prstenova\u201c (GP). Hobitton je prvi put (za trilogiju GP) napravljen od materijala koji nisu dugotrajni (kartoni i sli\u010dno), a ugovor koji je Jackson potpisao s vlasnikom farme na kojoj se Hobitton nalazi zahtijevao je ru\u0161enje seta nakon snimanja i potpunu tajnost da se tamo snimala trilogija. Nakon emitiranja trilogije i stjecanja velike popularnosti, neki obo\u017eavatelji filma su ipak prepoznali o kojoj bi se lokaciji moglo raditi te su po\u010deli \u201ehodo\u010dastiti\u201c i dolaziti na farmu. Vlasnik farme prepoznao je priliku te je pri snimanju trilogije \u201eHobit\u201c i pri novom pregovaranju s Jacksonovom ekipom inzistirao da se set ne ru\u0161i nakon snimanja i da se mo\u017ee iskoristiti kao turisti\u010dka atrakcija i mjesto koje \u0107e turisti mo\u0107i posje\u0107ivati pri dolasku u Novi Zeland. Rezultat je toga da je izlet u Hobitton danas jedna od uobi\u010dajenih tura koje turisti \u010desto znaju odabiru prilikom posjeta Aucklandu.<\/p>\n

U Queenstownu sam se odlu\u010dio i na helikoptersku i na automobilsku turu po lokacijama gdje se snimao \u201eGospodar prstenova\u201c te sam imao prilike saznati jo\u0161 neke zanimljivosti oko snimanja te trilogije i Jacksonovu pristupu snimanju te planetarno popularne trilogije. Pilot helikoptera koji nas je vozio po \u201eMe\u0111uzemlju\u201c rekao nam je da je radio za Jacksona na tra\u017eenju lokacija te da je proces potrage za primjerenim lokacijama bio dosta dugotrajan i zahtjevan. Voza\u010d terenca kojim sam obilazio lokacije snimanja GP-a (i ostale prirodne ljepote) rekao mi je da je kadar filma koji je trajao 20 \u2013 30 sekunda znao uklju\u010divati u sebi i po 4 \u2013 5 lokacija diljem Novog Zelanda, a da toga gledatelj uop\u0107e ne mo\u017ee biti svjestan. Primjerice, u sceni kada Aragon pada u rijeku, kombiniraju se kadrovi platoa s kojeg Aragon pada, pozadina neke druge planine koja se uop\u0107e ne mo\u017ee vidjeti s tog platoa, a upada u rijeku koja se uop\u0107e ne nalazi pored platoa ve\u0107 desetcima kilometara daleko od njega. Nadalje, kod kadrova u kojima se konjanici kre\u0107u po rijeke, kombinira se rijeka Arrow (koja je pli\u0107a i po kojoj se konjanici mogu kretati po volji) s pozadinom kanjona rijeke Shootover, koji je strmiji i impresivniji od onoga oko rijeke Arrow.<\/p>\n

\u010cudesne planine (Remarkable mountains) koje sam imao prilike vidjeti s kopna i iz zraka pojavljuju se u prakti\u010dki tijekom cijelog \u201eGospodara prstenova\u201c. Te se planine u filmu zovu Misti\u010dne planine (Misty mountains) i kori\u0161tene su u brojnim filmskim scenama na na\u010din da su se jednostavno nalijepile na brojne kadrove kao impresivna pozadina. Trilogija \u201eGospodar prstenova\u201c snimana je otprilike 18 mjeseci. Nakon toga su jo\u0161 dora\u0111ivani drugi i tre\u0107i dio dodatnih 6 \u2013 12 mjeseci prije pu\u0161tanja u javnost pa je tako cijeli proces ukupno trajao oko 2,5 godine. Svi su u po\u010detku govorili Peteru Jacksonu da je lud zato \u0161to snima trosatne filmove i da to nitko ne\u0107e \u017eeljeti gledati zbog pretjerane du\u017eine te da bi mu bilo pametnije skratiti filmove na vrijeme uobi\u010dajeno za filmske uspje\u0161nice. On je me\u0111utim tvrdoglavo ostao dosljedan svojoj viziji i na koncu bio u pravu snimiv\u0161i trilogiju koja je ostavila dubok utjecaj na cjelokupnu filmsku industriju te stvorila milijune strastvenih obo\u017eavatelja diljem svijeta.<\/p>\n

Planetarni uspjeh Jacksonovih trilogija zasigurno je pomogao u pove\u0107anju broja turisti\u010dkih posjetitelja Novog Zelanda s 1,7 mil. u 1999. godini (po\u010detak emitiranja trilogije \u201eGospodar prstenova\u201c) na 2,4 mil. posjetitelja u 2004. i na 2,9 mil. posjetitelja u 2014. godini. Istra\u017eivanje koje sam prona\u0161ao na internetu iskazalo je da se svega 1 % anketiranih posjetitelja Novog Zelanda eksplicitno izrazilo da se upravo zbog Jacksonovih filmova odlu\u010dilo posjetiti Novi Zeland, ali to je ne\u0161to \u0161to \u0107e vjerojatno priznati samo najzagri\u017eeniji obo\u017eavatelji. Osobno sam primjerice odlu\u010dio posjetiti Novi Zeland ponajprije \u010duv\u0161i da je priroda prekrasna, a Jacksonovi filmovi pri tome su svakako imali svoju ulogu jer sam se upravo zahvaljuju\u0107i njima mogao uvjeriti da je to zaista tako. Trilogija \u201eHobit\u201c, koja je nastala poslije \u201eGospodara prstenova\u201c, puno je vi\u0161e i sustavnije integrirana u turisti\u010dku strategiju Novog Zelanda nego \u0161to je to bio slu\u010daj s prvotnom trilogijom.<\/p>\n

Me\u0111uzemlje (\u201eMiddle Earth\u201c) tako je integrirano u glavni turisti\u010dki slogan Novog Zelanda. To sam najbolje mogao vidjeti kad sam letio iz Aucklanda u Queenstown avionom Novozelandske zrakoplovne kompanije (New Zeland Air) i kad su prije polijetanja pustili izuzetno kreativan i dinami\u010dan filmi\u0107 sa sigurnosnim instrukcijama u kojem Frodo, Gandalf i ostali likovi iz filma daju savjete putnicima kako se pona\u0161ati u avionu i pravilno vezati pojas, a sve to u prelijepom okru\u017eju \u201eMe\u0111uzemlja\u201c, lete\u0107i na orlovima i ska\u010du\u0107i bungee<\/em>\u00a0s prekrasnih slapova. Sve je to u skladu s usvojenim turisti\u010dkim sloganom Novog Zelanda \u201e100 % Me\u0111uzemlje\u201c, koji je lansiran koncem 2012. godine s idejom da se popularnost trilogije \u201eHobit\u201c, koja je u posljednje dvije godine emitirana u kinima diljem svijeta, maksimalno kapitalizira. Ideja je te strategije prikazati Novi Zeland kao zemlju fantasti\u010dnog i misti\u010dnog svijeta, a sve temeljeno na nestvarno lijepoj prirodi koju ova zemlja definitivno ima. Neki procjenjuju da je novozelandska vlada dala zna\u010dajna sredstva potpore snimanju objema filmskim trilogijama (\u010dak preko 100 mil. USD), iako to nije provjeren podatak. Ako i jesu financijski poduprli te projekte, mislim da su sredstva na taj na\u010din ulo\u017eena u promociju zemlje vrlo mudro ulo\u017eena.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ako znamo podatak da je prema istra\u017eivanju iz 2014. godine procijenjeno da \u010dak 45 milijuna turista bira destinaciju svog putovanja prema omiljenom filmu ili televizijskoj seriji, tada odabrana turisti\u010dka strategija Novog Zelanda postaje vrlo razumljiva. U Hrvatskoj je primjerice sniman serijal \u201eWineetou\u201c prema poznatom romanu Karla Maya prije 50-ak godina i, koliko sam \u010duo, neki njema\u010dki turisti i dandanas znaju posje\u0107ivati lokacije snimanja. Kao \u0161to znamo, svjetski poznati serijal \u201eIgra prijestolja\u201c tako\u0111er se snima u Hrvatskoj (u Dubrovniku, Splitu i na jo\u0161 nekoliko lokacija), ali nisam ba\u0161 uvjeren da tu \u010dinjenicu Hrvatska iskori\u0161tava u punoj mjeri u svrhu promid\u017ebe i turizma.<\/p>\n

Osim \u0161to je pomogao promociji i turizmu Novog Zelanda, Peter Jackson tako\u0111er je uvelike pomogao razvoju filmske industrije u toj zemlji. Procjenjuje se da je ukupna vrijednost filmske industrije na Novom Zelandu narasla na vrtoglavih 3,5 milijarde dolara godi\u0161nje. Posljedica je to osnivanja mo\u0107ne produkcijske kompanije od strane Petera Jacksona (koja je i njega samog u\u010dinila izuzetno bogatim \u010dovjekom jer mu se osobno bogatstvo procjenjuje na preko 450 mil. USD), kao i niza drugih produkcijskih ku\u0107a koje su filma\u0161ima, osim ljepota Novog Zelanda, pru\u017eile tako\u0111er i izvrsnu logistiku te znanja potrebna da bi se filmska produkcija mogla organizirati na odgovaraju\u0107em nivou i po prihvatljivim cijenama. Tako je Jackson svojim filmovima uspio potaknuti razvoj cjelokupne filmske industrije na Novom Zelandu i zna\u010dajno doprinijeti promociji turizma te zemlje. Neki procjenjuju da bi se ukupni pozitivni u\u010dinak na novozelandsko gospodarstvo mo\u017eda mogao mjeriti i ponekim postotnim poenom BDP-a.<\/p>\n

Peter Jackson i A. J. Hackett ljudi su koji su izgradili velike biznise jure\u0107i za svojim snovima \u2013 produkcijska ku\u0107a Petera Jacksona i tvrtka A. J. Hackett Bungy. Tako\u0111er su pri tome stvorili veliko osobno bogatstvo. Jacksonovo bogatstvo procjenjuje se na vi\u0161e od 450 mil. USD; za Hacketta nisam na\u0161ao procjenu, ali ako uzmemo poznati podatak da je do 2006. godine preko 3 mil. ljudi sko\u010dilo bungee<\/em>\u00a0na njegovim lokacijama, dovoljno je uz malo matematike zaklju\u010diti da je rije\u010d o vi\u0161emilijunskim iznosima prihoda i profita. Ono \u0161to je najva\u017enije jest da su njih dvojica stvorila ogromnu novu vrijednost za novozelandsku ekonomiju i da su svaki u svom podru\u010dju potaknuli razvoj cijelih novih industrija te pri tome uvelike doprinijeli brendiranju cjelokupne zemlje u svjetskim razmjerima. Kada nekome spomenemo Novi Zeland, me\u0111u prvim stvarima koje \u0107e mu pasti na pamet upravo su Me\u0111uzemlje (Middle Earth) iz trilogija \u201eGospodar prstenova\u201c i \u201eHobit\u201c te bungee jumping<\/em>\u00a0kao i adrenalinske aktivnosti op\u0107enito. Omogu\u0107iti ljudima poput Jacksona i Hacketta da ostvare svoje snove i podr\u017eati ih u tome, klju\u010dna je stvar koju svaka zemlja koja se \u017eeli razvijati jednostavno mora napraviti. Njih dvojica nisu privatizirala tvrtku niti su kupila postoje\u0107u i u\u010dinila je efikasnijom, ve\u0107 su kreirali potpuno novu vrijednost, tj. napravili su posve nove biznise i otvorili nova radna mjesta. Mislim da je Hrvatska, na\u017ealost, daleko zatvorenija prema novim stvarima pa se i ne mogu sjetiti sli\u010dnih primjera (barem ne u imalo sli\u010dnim razmjerima).<\/p>\n

Dobar prijatelj pokrenuo je 3D interaktivni muzej pod Dubrova\u010dkim zidinama, ali su ga, kako sam ga shvatio, prili\u010dno blokirali lokalni turisti\u010dki operateri, stoga je prakti\u010dki ve\u0107ina novca koji je ulo\u017eio u taj pothvat, oti\u0161la u nepovrat. Tako\u0111er je poku\u0161ao o tome razgovarati u nekim drugim gradovima, ali je nai\u0161ao na potpuno nerazumijevanje (iako je nudio model bez ikakva rizika ili investicije za grad, u kojem dapa\u010de grad jo\u0161 mo\u017ee dobro zaraditi). Sjetimo se samo A. J. Hacketta i mosta Kawarau te dogovora koji je Hackett postigao s konzervatorima bez kojeg cijela njegova pri\u010da o uspjehu ne bi bila mogu\u0107a. Naravno, svaka pri\u010da ima dvije strane i mogu\u0107e je da moj prijatelj jednostavno nije dovoljno spretan poduzetnik, ali to nije jedina takva pri\u010da koju znam, ve\u0107 jedna od brojnih pri\u010da u kojima su ljudi u Hrvatskoj bili obeshrabreni pri poku\u0161aju stvaranja ne\u010deg novog i druk\u010dijeg. Jedna je stvar imati neuspje\u0161an poslovni model i zbog toga izgubiti novac, a druga je stvar imati gomilu administrativnih prepreka za realizaciju bilo kakve nove stvari i stvaranju nove vrijednosti. Tko zna koliko je ljudi u Hrvatskoj bilo blokirano tijekom poku\u0161aja stvaranja nove vrijednosti. I tko zna kako bi na\u0161a ekonomija izgledala da nije toga te da se umjesto ulaganja u stalne sanacije i potpore neuspje\u0161nim poslovnim projektima, poku\u0161ava aktivno poduprijeti i stimulirati nove i perspektivne poslove. Ako sustav djeluje tako da vas obeshrabri u poku\u0161aju inoviranja i stvaranja nove vrijednosti, umjesto da vas poti\u010de i podupire u tome, onda je to ozbiljan problem za dru\u0161tvo koji nu\u017eno mora voditi k ekonomskoj stagnaciji (kakvu ve\u0107 du\u017ee vrijeme na\u017ealost osje\u0107amo na svojoj ko\u017ei).<\/p>\n

Zamislite samo kako bi Novi Zeland danas izgledao da su se nastavili pla\u0107ati poticaji mljekarskoj i ov\u010darskoj industriji, a da se inovativne djelatnosti (kojih su A. J. Hackett i Peter Jackson predvodnici) nisu podr\u017eali i poticali. Vjerojatno puno lo\u0161ije nego \u0161to je danas, kada \u010dak 65 % BDP-a dolazi iz uslu\u017enog sektora \u2013 \u0161to pokazuje prili\u010dnu sposobnost transformacije ekonomije u skladu sa suvremenim globalnim trendovima. Upravo je obrazac pona\u0161anja neorijentiran k budu\u0107nosti, koji se prakti\u010dki u Hrvatskoj neprestano prakticira u zadnjih 25 godina, vjerojatno sr\u017e razloga za\u0161to nam je ekonomija danas tu gdje jest. Mislim da smo mi kao nacija op\u0107enito daleko manje otvoreni na nove i dosad neisku\u0161ane stvari nego \u0161to su to Novozelan\u0111ani. Budu\u0107i da Novi Zeland i nema neku du\u017eu povijest ni tradiciju, to im vjerojatno omogu\u0107ava da budu apsolutno neoptere\u0107eni time. To se jasno mo\u017ee vidjeti na primjeru vinske industrije koji sam prethodno spomenuo u tekstu.<\/p>\n

Peter Jackson i A. J. Hackett svakako su jedinstveni. Ono \u0161to su u\u010dinili i na\u010din na koji su to napravili jednostavno je fascinantan i takve vizionare \u010dovjek jednostavno rijetko sre\u0107e. Ne ka\u017eem da \u0107e se u Hrvatskoj pojaviti vizionari tog kalibra, ali samo ka\u017eem da sustav mora omogu\u0107iti onima koji \u017eele stvarati ne\u0161to novo i druk\u010dije da to i u\u010dine, a ne da izgube volju za to nakon potra\u0107enog niza godina, novca i \u017eivaca u poku\u0161aju zaobila\u017eenja brojnih prepreka od strane raznih interesnih skupina koje gr\u010devito \u017eele zadr\u017eati postoje\u0107e stanje radi vlastitog sitnog interesa.<\/p>\n

Sustav koji ohrabruje ljude na stvaranje ne\u010deg potpuno novog i druk\u010dijeg nu\u017ean je za stvaranje nove vrijednosti koja jedina mo\u017ee doprinijeti rastu ekonomije i prosperitetu cijelog dru\u0161tva te svih gra\u0111ana u njemu. Iskreno se nadam da \u0107e Hrvatska naposljetku ipak krenuti tim putem. Primjeri Jacksona i Hacketta te Novog Zelanda kao zemlje potpuno otvorene novim stvarima i neoptere\u0107ene pro\u0161lo\u0161\u0107u, pri tome mogu biti izuzetno inspirativni i pou\u010dni za nas. Ako pri tome budemo kreativni i ma\u0161toviti poput \u010dudesnih filmskih svjetova koje je do\u010darao Peter Jackson u svojim filmovima te jednako odva\u017eni kao A. J. Hackett koji je svojim bungee<\/em>\u00a0skokovima stalno pomicao granice ljudskih mogu\u0107nosti, ne sumnjam da nas u kona\u010dnici \u010deka puno bolja i svjetlija budu\u0107nost.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Josip Muller, 11. travnja 2015.<\/p>", "protected": false }, "excerpt": { "rendered": "

ili kako su Sir Peter Jackson i A. J. Hackett pomogli promociji Novog Zelanda i kreirali novu vrijednost za cijelu ekonomiju (a usput se i j\u2026 zabavili! J) Mladi Peter sjedio je u vlaku iz Wellingtona za Auckland i promatrao impozantne krajolike koji su se neprekidno izmjenjivali kroz prozor vagona. Iznenada je sve po\u010delo dobivati […]<\/p>", "protected": false }, "author": 1, "featured_media": 858, "comment_status": "open", "ping_status": "open", "sticky": false, "template": "", "format": "standard", "meta": [], "categories": [ 1 ], "tags": [], "_links": { "self": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/846" } ], "collection": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts" } ], "about": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post" } ], "author": [ { "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1" } ], "replies": [ { "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=846" } ], "version-history": [ { "count": 7, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/846\/revisions" } ], "predecessor-version": [ { "id": 1999, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/846\/revisions\/1999" } ], "wp:featuredmedia": [ { "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/858" } ], "wp:attachment": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=846" } ], "wp:term": [ { "taxonomy": "category", "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=846" }, { "taxonomy": "post_tag", "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=846" } ], "curies": [ { "name": "wp", "href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}", "templated": true } ] } }