![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Lijeva-i-desna-strana410198.png\")
<\/p>\n<\/p>\n
Jo\u0161 dok sam bio u osnovnoj \u0161koli, nau\u010dio sam da u svakoj jednad\u017ebi postoji lijeva i desna strana. Dakle ako \u017eelimo da se zbroj lijeve i desne strane poklapaju (a u jednad\u017ebama je to obi\u010dno slu\u010daj), treba po\u0161tivati ovu jednostavnu \u010dinjenicu. I tim sam se principom uvijek vodio u \u017eivotu kod pristupa bilo kojoj \u017eivotnoj jednad\u017ebi. \u00a0A kada nisam pazio na tu jednostavnu \u010dinjenicu, obi\u010dno sam po\u017ealio zbog toga.<\/p>\n
U zadnje vrijeme oko sebe sve sam vi\u0161e svjedok da ljudi poku\u0161avaju osporiti tu jednostavnu \u017eivotnu \u010dinjenicu. Ljudi tro\u0161e vi\u0161e nego \u0161to zara\u0111uju i misle da \u0107e se nekim \u010dudesnim spletom okolnosti stvari same od sebe izjedna\u010diti. Dr\u017eave se kontinuirano zadu\u017euju zbog populisti\u010dkih pobuda i o\u010dekuju da \u0107e to trajati zauvjek. Ljudi koji rade u tvrtkama koje su konstantno u gubitku inzistiraju da one i dalje posluju i \u0161trajkaju na ulicama ako treba (kako bi zadr\u017eali svoja radna mjesta), bez svjesti i razmijevanja da \u0107e ra\u010dun za to u kona\u010dnici netko drugi morati platiti. A nitko ne govori o drugoj strani. Onoj stvaranja, a ne raspodjele.<\/p>\n
Upravo je ta strana ono \u0161to \u010dini uspje\u0161nima pojedince, tvrtke i ekonomije. I rast BDP-a koji Hrvatska nema vec 6 godina i o kojem svi pri\u010daju da ga kona\u010dno trebamo posti\u0107i da bi iza\u0161li iz krize, upravo bi trebao biti produkt stvaranja nove vrijednosti. A nisam \u010duo nikoga iz politi\u010dkih krugova da ozbiljno raspravlja o tome kako stvoriti novu vrijednost i koje preduvjete za to treba stvoriti. Lak\u0161e je uvijek pri\u010dati o raspodjeli. Politi\u010dke elite u brojnim evropskim zemljama (pogotovo onim mediteranskima u koje spada i Hrvatska) brane prezaposlenost u javnom sektoru koja predstavlja preveliki teret za ekonomiju i stoga na koncu kompanije u privatnom sektoru bivaju toliko porezno optere\u0107ene da ne mogu biti konkurentne. I zbog toga mnoge propadaju ili re\u017eu tro\u0161kove putem otpu\u0161tanja. I tako se pove\u0107ava ukupna nezaposlenost i kontrahira ekonomija. I \u0161to je najgore sve je manje onih koji stvaraju vrijednost za gospodarstvo od koje se u kona\u010dnici financira i dr\u017eavna uprava. Koja stalno buja, dok se pak ukupna zaposlenost smanjuje.<\/p>\n
Gr\u010dka je nedavno izabrala Syrizu da vodi zemlju. Zbog obe\u0107anja da \u0107e uvjeriti banke i ostale zemlje EU da ne trebaju vratiti dug. Nakon \u0161to je isti ve\u0107 potro\u0161en. I to ne u stvaranje konkurentnog gospodarstva po\u0161to nije ba\u0161 da Gr\u010dka vrvi od globalno konkuretnih kompanija koje operiraju na brojnim evropskim i svjetskim tr\u017ei\u0161tima. Ba\u0161 kao ni Hrvatska. Sve je to oti\u0161lo u nerealno visoku osobnu potro\u0161nju, te u neefikasne tvrtke od kojih su neke bile i prili\u010dno korumpirane. I sada Syriza \u017eeli da se dug oprosti, da zaposle jo\u0161 ljudi u dr\u017eavnoj upravi i da se stisnu banke i bogata\u0161i da naprave redistribuciju svojih profita prema socijalno ugro\u017eenima. Kojih zaista ima podosta nakon krize. Ali ono \u0161to Syriza zaboravlja jest da je kapital pokretan. Puno pokretniji od socijalno ugro\u017eenih gra\u0111ana. I da ako se osjeti ugro\u017een, da \u0107e se jednostavno povu\u0107i tamo gdje je rizik manji, a prinos ve\u0107i. Poku\u0161ale su neke zemlje (poput Argentine primjerice) povu\u0107i neke populisti\u010dke poteze i nacionalizirati neke tvrtke pod pri\u010dom povratku narodu \u0161to je njegovo. Rezultat je bio katastrofalan. I to ba\u0161 u svim takvim primjerima. S tim da si evropska banka i Njema\u010dka ne mogu dopustiti meko pregovarati s Gr\u010dkom po\u0161to \u0107e to odmah dovesti do domino efekta te \u0107e \u0160panjolska, Italija i Portugal odmah stati u red iza Gr\u010dke. I Hrvatska nakon toga naravno. Syriza je na koncu ipak prihvatila produ\u017eenje paketa otplate duga za neko razdoblje. Dok ne smisle kako \u0107e ljudima u Gr\u010dkoj objasniti da u pregovorima nisu postigli ono \u0161to su obe\u0107ali u sklopu borbene predizborne retorike (i na temelju \u010dega su dobili izbore). Kao da male EU zemlje poput Gr\u010dke i Hrvatske imaju nekog izbora, nego slijediti pravila globalnog kapitala od znatno ja\u010dih i ve\u0107ih igra\u010da te igrati igru po tim pravilima \u0161to je mogu\u0107e bolje. Ili se izolirati i \u017eivjeti u siroma\u0161tvu.<\/p>\n
U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme sve vi\u0161e \u010duje glas sli\u010dnih opcija poput Syrize. Nije ni \u010dudo s obzirom na dugotrajnu krizu i rastu\u0107e siroma\u0161tvo. Ali te opcije, bilo da su udruge ili stranke, tako\u0111er zaboravljaju elementarnu matematiku. I zaboravljaju da novu vrijednost netko treba stvoriti. Da bi se poslije mogla raspodjeljivati. A da vrijednosti koje oni proklamiraju, vode svugdje samo ne prema stvaranju nove vrijednosti. Ve\u0107 naprotiv. Pripomo\u0107i se emigraciji visokoobrazovanih i poduzetnih ljudi iz Hrvatske. Po\u0161to su takvi pojedinci, ba\u0161 kao i kapital, mobilni i globalno konkurentni. I ako takvi pojedinci odu iz zemlje (a u zadnje vrijeme je sve vi\u0161e takvih primjera), tada cijela ekonomija ima puno manje \u0161anse za uspjehom. Jer tko \u0107e onda kreirati novu vrijednost koja se nakon toga mo\u017ee raspodjeljivati. Dakle opet se zaboravlja na jednu stranu jednad\u017ebe, a to je stvaranje.<\/p>\n
Tako\u0111er se zaboravlja da na koncu uvijek netko mora platiti ra\u010dun za potro\u0161eno. U slu\u010daju kredita u \u0161vicarskim francima, to mogu biti gra\u0111ani koji su uzeli kredit u \u0161vicarcima (koji sam i sam imao ali sam ga konvertirao u EUR na vrijeme \u2013 uz penale, naravno) ili to mogu svi ostali gra\u0111ani. Banke sigurno to ne\u0107e u\u010diniti. Za\u0161to sam u to siguran? Zato \u0161to banke imaju svoje ciljeve koje moraju ispuniti prema svojim dioni\u010darima i profit koji moraju ostvariti (ba\u0161 kao i svaka tvrtka). I ako one izgube na kreditima u \u0161vicarcima (uslijed pritisaka vlade primjerice), tada \u0107e podi\u0107i cijenu usluga na svim ostalim proizvodima da to kompenziraju ili \u0107e pak otpustiti odre\u0111en broj ljudi kako bi napravili u\u0161tede koje \u0107e kompenzirati ostvareni gubitak u odnosu na plan. Dakle treba biti empati\u010dan prema ljudima koji su uzeli kredit u \u0161vicarcima, ali nije potrebno biti empati\u010dan prema osoblju banke koje dobije otkaz zbog toga da se neko ne bi morao suo\u010diti sa svojim gre\u0161kom u procjeni. Da li su to dvostruki standardi?<\/p>\n
A kako se zapravo kreira nova vrijednost u ekonomiji? Pa tako da se stvore proizvodi i usluge koji prije nisu postojali, a koji na novi na\u010din zadovoljavaju neku potrebu na tr\u017ei\u0161tu \u2013 lokalnom ili globalnom. A kako dolazi do toga? Pa mora postojati razvijena poduzetni\u010dka klima u kojoj upravo takvi poduzetnici koji stvaraju novu vrijednost predstavljaju heroje. Ba\u0161 kao \u0161to je to bio slu\u010daj sa Steve-om Jobsom u SAD-u, koji je dodu\u0161e bio prvo poduzetnik pa potom manager, ali uvijek i prije svega \u2013 vizionar i lider. Tako\u0111er treba postojati kvalitetna infrastruktura koja poma\u017ee poduzetnicima da lak\u0161e realiziraju svoje ideje. Ba\u0161 sve ono \u0161to je u Hrvatskoj izrazito deficitarno. A tako\u0111er nije na zavidnom nivou u brojnim zemljama Evrope, u odnosu na ono \u0161to postoji u SAD-u.<\/p>\n
Prema Michaelu Porteru konkurentna prednost se mo\u017ee ostvariti putem diferencijacije i stvaranjem nove vrijednosti ili putem niskih tro\u0161kova. Ako u tom kontekstu promatramo SAD, EU i Aziju primjerice, onda jasno mo\u017eemo vidjeti za\u0161to se Evropa nalazi u strukturalnim problemima. Dok SAD ima jasni primat u inovacijama, tehnologiji, poduzetni\u0161tvu i stvaranju nove vrijednosti, dotle Azija ima tro\u0161kovno vodstvo. A stara dama Evropa je klasi\u010dnim strate\u0161kim rije\u010dnikom re\u010deno \u2013 zapela u sredini. Niti smo najjeftiniji, niti najinovativniji. A tre\u0107eg nema. I ako se ne \u017eeli biti najjeftiniji (\u0161to zna\u010di ujedno i ni\u017ea primanja svih ljudi), onda je nu\u017eno potaknuti inovativnost i poduzetni\u0161tvo. Jer je jedino tako mogu\u0107e izgraditi prosperitet dru\u0161tva. I zbog toga tvrdim da se ako govorimo o tome kako u\u010diniti to da ljudi bolje \u017eive, nu\u017enp mora razgovarati i o lijevoj i o desnoj strani. I o kreiranju vrijednosti i o njezinoj raspodjeli.<\/p>\n
Hrvatska je u globalnim razmjerima marginalna u smislu udjela i utjecaja na svjetsku ekonomiju. Mi nismo u poziciji da postavljamo pravila igre. Mo\u017eemo se samo potruditi da igru igramo bolje od drugih. I da se fokusiramo na to kako stvoriti dodanu vrijednost za ekonomiju koja potom mo\u017ee biti raspodjeljena na cijelo dru\u0161tvo. Ako smo svjesni \u010dinjenice da prema nekim procjenama oko 50% radnih mjesta uop\u0107e ne\u0107e vise postojati za tridesetak godina, tada je jasno da je fokus na o\u010duvanje radnih mjesta potpuno krivi de da bi se trebalo fokusirati na kreiranje nove vrijednosti i novih radnih mjesta koja \u0107e osigurati pove\u0107anje ukupne zaposlenosti (\u010dime se postavlja pitanje da li je potrebno potpuno redizajnirati ulogu dana\u0161njih sindikata). I da prvo moramo ne\u0161to stvoriti prije nego u\u0111emo u beskona\u010dnu raspravu o tome \u0161to je fer raspodjela. Jer puno je lak\u0161e raspravljati o tome kako ne\u0161to podijeliti kad se ima \u0161to podijeliti.<\/p>\n
Sve \u0161to se potro\u0161i netko na koncu treba i platiti. I da bi se ne\u0161to moglo raspodjeliti, prvo je potrebno ne\u0161to i stvoriti da bi se potom moglo raspodjeliti. Ili ako se ne stvori prije nego se potro\u0161i, tada se je nu\u017eno zadu\u017eiti – \u0161to na koncu treba netko i platiti. S kamatama te stvoriv\u0161i dodatnu novu vrijednost ili putem ostvarenja vje\u010dno nepopularnih u\u0161teda. Kako god okrenuli na koncu treba uravnote\u017eiti lijevu i desnu stranu. To smo uostalom u\u010dili i u osnovnoj \u0161koli. Neki su o\u010dito to zaboravili. Ili nisu pazili na satu kad je trebalo. Pa sad poku\u0161avaju ljude uvjeriti da to ne mora biti tako. Postoji ime za dru\u0161tvo u kojem ove zakonitosti ne vrijede. To \u010dak nije niti komunizam. Rije\u010d je o utopiji. U kojoj svi s vremena na vrijeme po\u017eelimo \u017eivjeti. Ali nam realnost na \u017ealost ne da. I tjera nas da se svakodnevno suo\u010davamo s te\u0161kim situacijama i iznalazimo rije\u0161enja kako uravnote\u017eiti lijevu i desnu stranu u poslu i \u017eivotu.<\/p>\n
To je odgovornost koju ne mo\u017eemo nikako izbje\u0107i. Mo\u017eemo je odgoditi, ali samo za neko vrijeme. Mo\u017eemo je negirati i prebaciti na svoje potomstvo i budu\u0107e generacije, ali to je neodgovoran i opet dugoro\u010dno neodr\u017eiv obrazac pona\u0161anja. Jedini pravi odgovor jest izna\u010di na\u010dine kako najbolje rije\u0161iti jednad\u017ebe koje se nalaze pred nama, maksimiraju\u0107i pri tome postignute rezultate i u\u010diniv\u0161i svoj \u017eivot \u0161to je mogu\u0107e boljim. Ne zaboravljaju\u0107i pri tome na to da nam se lijeva i desna strana ne smiju na\u0107i u disbalansu. Jer nas u suprotnom \u010deka duga agonija. U kojoj se Hrvatska nalazi ve\u0107 dugi niz godina i pitanje je kada \u0107emo iz nje iza\u0107i. Vjerojatno onda kada se lijeva i desna strana po\u010dnu kona\u010dno uravnote\u017eivati. Trenutak kojem se nadam i s nestrpljenjem o\u010dekujem.<\/p>\n
Josip Muller<\/p>", "protected": false }, "excerpt": { "rendered": "
Jo\u0161 dok sam bio u osnovnoj \u0161koli, nau\u010dio sam da u svakoj jednad\u017ebi postoji lijeva i desna strana. Dakle ako \u017eelimo da se zbroj lijeve i desne strane poklapaju (a u jednad\u017ebama je to obi\u010dno slu\u010daj), treba po\u0161tivati ovu jednostavnu \u010dinjenicu. I tim sam se principom uvijek vodio u \u017eivotu kod pristupa bilo kojoj \u017eivotnoj […]<\/p>", "protected": false }, "author": 1, "featured_media": 1872, "comment_status": "open", "ping_status": "open", "sticky": false, "template": "", "format": "standard", "meta": [], "categories": [ 1 ], "tags": [], "_links": { "self": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/823" } ], "collection": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts" } ], "about": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post" } ], "author": [ { "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1" } ], "replies": [ { "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=823" } ], "version-history": [ { "count": 2, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/823\/revisions" } ], "predecessor-version": [ { "id": 1874, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/823\/revisions\/1874" } ], "wp:featuredmedia": [ { "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1872" } ], "wp:attachment": [ { "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=823" } ], "wp:term": [ { "taxonomy": "category", "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=823" }, { "taxonomy": "post_tag", "embeddable": true, "href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=823" } ], "curies": [ { "name": "wp", "href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}", "templated": true } ] } }