![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/South-Africa7-1-1024x576.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Obi\u010dno prakticiram prekooceanska putovanja oko Nove godine. Vjerojatno zato \u0161to imam osje\u0107aj da se istinski mogu odmoriti samo kada prije\u0111em nekoliko vremenskih zona i tako se isklju\u010dim od svakodnevice i u\u017eivim u neki daleki i potpuno druk\u010diji svijet. Pri tome mogu re\u0107i i da do\u010dekati Novu godinu u toplim krajevima i nije tako lo\u0161a stvar J. Ovoga sam puta odlu\u010dio posjetiti Ju\u017enu Afriku (JAR). Pri toj me odluci, moram priznati, donekle zabrinjavala \u010dinjenica da Ju\u017enu Afriku bije glas vrlo nesigurne zemlje s rekordnim stopama ubojstava i kra\u0111a. Budu\u0107i da sam dvije prethodne godine ve\u0107 odustajao od tog puta (zbog ve\u0107 spomenute sigurnosti te \u010dak i vi\u0161e zbog dugog procesa isho\u0111enja vize), ovaj sam put odlu\u010dio svakako oti\u0107i i osobno se osvjedo\u010diti o ljepote te zemlje.<\/p>\n
Od nekoliko prijatelja koji su posjetili JAR ve\u0107 sam \u010duo izvrsne dojmove, posebice o Cape Townu i njegovoj okolici. Osim prelijepe prirode i brojnih sadr\u017eaja, tu je i fascinantna pri\u010da o Nelsonu Mandeli i o tome kako je Ju\u017ena Afrika izborila svoju slobodu \u2013 kako bi on to rekao \u201edugim hodom do slobode\u201c. Znao sam osnovne informacije o toj pri\u010di, ali zanimalo me saznati jo\u0161 i vi\u0161e te bolje razumjeti za\u0161to se Mandelu obi\u010dno naziva osobom koja najvi\u0161e zaslu\u017euje divljenje ljudi u anketama diljem svijeta. Nakon ovog posjeta moje divljenje za ono \u0161to je Mandela u\u010dinio postalo je jo\u0161 ve\u0107e no \u0161to je bilo prije. Tijekom posjeta otoku Robben kupio sam majicu sa slikom Mandele i tekstom \u201ePovijest ovisi o tome tko je pi\u0161e\u201c. I ne mogu se dosjetiti boljeg na\u010dina da sa\u017emem svoje dojmove o Ju\u017enoj Africi i doga\u0111ajima koji su se tamo odigrali tijekom nekoliko proteklih desetlje\u0107a.<\/p>\n
Planirav\u0161i put, usredoto\u010dio sam se najvi\u0161e na Cape Town gdje sam ostao tjedan dana. Tamo sam tako\u0111er proveo Novu godinu \u2013 Cape Town je diljem svijeta \u010duven po vrlo \u017eivom novogodi\u0161njem ozra\u010dju. Prije no \u0161to sam odletio iz tog podru\u010dja, posjetio sam poznatu vinsku regiju Stellenbosch i okolicu. Zatim sam proveo tri-\u010detiri dana na safariju u Nacionalnom parku Greater Kruger te na koncu dva dana u Johannesburgu. Sve u svemu, dva u potpunosti ispunjena tjedna s puno sadr\u017eaja i krasnim uspomenama. Razlog vi\u0161e da s vama podijelim ono \u0161to mislim da bi vam moglo biti najinteresantnije od toga.<\/p>\n
Cape Town i okolica<\/strong><\/p>\n Cape Town ima 3,7 milijuna stanovnika i drugi je po veli\u010dini grad u Ju\u017enoj Africi. To je jedan od najljep\u0161ih gradova koje sam ikada posjetio i vjerojatno najpotpunija novogodi\u0161nja destinacija koju netko mo\u017ee odabrati. Rekao bih da me grad u nekoliko aspekata podsje\u0107a na Sydney. Nije ni \u010dudo stoga da su oba ta grada na popisu najpo\u017eeljnijih novogodi\u0161njih odredi\u0161tima na svijetu. Cape Town ima izvrsnu klimu u ovo doba godine, prekrasnu promenadu (rivu), spektakularnu prirodu u gradu i oko njega, zanimljive kulturne lokacije i bogatu povijest iz koje se mo\u017ee u\u010diti. Tako\u0111er ima izvrsne restorane u kojima mo\u017eete dobiti izvrsna ju\u017enoafri\u010dka vina po pristojnim cijenama, lijepe pla\u017ee te nudi brojne mogu\u0107nosti za ve\u010dernje izlaske i tulumarenje. Okolica grada nudi tako\u0111er brojne sadr\u017eaje, od kojih sam odabrao vjerojatno najpopularnije \u2013 ronjenje u kavezu s morskim psima te posjet \u017eivopisnim vinarijama vinske regije Stellenbosch i njezine okolice.<\/p>\n Bio sam smje\u0161ten u hotelu u samom centru Cape Towna iz kojeg se za par minuta pje\u0161ice moglo sti\u0107i do jedne od najpoznatijih ulica za ve\u010dernje izlaske \u2013 Long Streeta. Bio sam tako\u0111er blizu (desetak minuta taksijem) i drugim turisti\u010dkim lokacijama u gradu, kao \u0161to su Waterfront (riva) Victorije i Alfreda ili pla\u017ee zaljeva Clifton i Camps. Grad je bio prepun ljudi, \u0161to je uobi\u010dajeno oko Nove godine, stoga se taksi trebao naru\u010diti oko sat vremena unaprijed. Vrijeme je bilo savr\u0161eno \u2013 sun\u010dano i ugodno (25 \u2013 30 \u00b0C danju, 5 \u2013 10 \u00b0C manje u ve\u010dernjim satima).<\/p>\n Iskoristio sam autobusnu turu na koju se mo\u017ee u\u0107i i iza\u0107i po volji (tzv. hop on,<\/em>\u00a0hop off<\/em>\u00a0tura) kako bih vidio ve\u0107inu lokacija u gradu. Jedna od stanica bila je poznata Table Mountain (gora), atrakcija po kojoj su cijeli grad i cijela Ju\u017ena Afrika poznati. Ona se \u010dak nalazi i na zastavi Cape Towna. Na vrh brda koje se nalazi oko tisu\u0107u metara iznad mora vozi vas suvremeno opremljena \u017ei\u010dara. Kada iza\u0111ete iz gra\u0111evine do koje \u017ei\u010dara sti\u017ee, na\u0111ete se na platou \u0161irokom i duga\u010dkom oko tri kilometra, okru\u017eenom impozantnim klisurama. Pogled s Table Mountaina zaista je spektakularan. Mo\u017eete vidjeti cijeli Cape Town i predivnu prirodu oko njega. Zbog njezine jedinstvenosti i ljepote, ali i zanimljive geologije i bioraznolikosti, gora Table prozvana je jednim od novih svjetskih \u010duda prirode (zajedno s rijekom Amazonom i slapovima Iguazu, da spomenemo jo\u0161 neka od njih).<\/p>\n U Cape Townu nalaze se i neka mjesta koja i dalje podsje\u0107aju na ukinuti aparthejd. To je primjerice \u010duveni Okrug 6 koji je prije aparthejda predstavljao stambeno podru\u010dje usred grada. Tijekom sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a aparthejdski re\u017eim nasilno je iselio preko \u0161ezdeset tisu\u0107a njegovih stanovnika. Do tada je to bio kvart u kojem su \u017eivjeli uglavnom crni i obojeni stanovnici grada, zajedno s ne\u0161to Afrikanera, bijelaca i Indijanaca. Vladini du\u017enosnici naveli su nekoliko razloga za iseljenje kao \u0161to su nu\u017enost razdvajanja rasa iz sigurnosnih razloga, prevelik stopa kriminala itd. Ve\u0107ina stanovnika s pravom je vjerovala kako vlada \u017eeli tu zemlju zbog njezine blizine sredi\u0161tu grada, gori Table i luci. Dana 11. velja\u010de 1966. vlada je proglasila Okrug 6 podru\u010djem u kojem mogu biti samo bijelci, a iseljavanje je zapo\u010delo 1968. Do 1982. vi\u0161e od 60 000 ljudi preseljeno je iz grada u podru\u010dje nekih 25 kilometara dalje od njega. Stare ku\u0107e uni\u0161tene su buldo\u017eerima. Jedine zgrade koje su \u201epre\u017eivjele\u201c bile su vjerski objekti. Me\u0111unarodni i lokalni pritisak u\u010dinio je razvoj okruga prema inicijalnom planu problemati\u010dnim za vladu. Nakon pada aparthejda ju\u017enoafri\u010dka vlada priznala je zahtjeve negda\u0161njih stanovnika tog podru\u010dja i obvezala se podr\u017eati novu izgradnju objekata za njih. Godine 1989. osnovana je Fundacija za muzej Okruga 6, a 1994. otvoren je Muzej Okruga 6. On slu\u017ei kao podsjetnik na doga\u0111aje tokom aparthejda, kao i na kulturu i povijest podru\u010dja prije nasilnog uklanjanja ljudi.<\/p>\n Jo\u0161 jedan podsjetnik na vrijeme aparthejda jest otok Robben \u2013 otok koji se nalazi samo sedam kilometara zapadno od Cape Towna i na kojem je bio smje\u0161ten zatvor s najvi\u0161im stupnjem osiguranja. To je bilo mjesto gdje je ve\u0107ina politi\u010dkih zatvorenika u Ju\u017enoj Africi slu\u017eila svoje kazne tijekom aparthejda i gdje je Nelson Mandela proveo 18 godina. Kada si\u0111ete s brodice na otok Robben, pozdravi vas znak na obali koji nosi sna\u017enu poruku: \u201eSloboda se ne mo\u017ee okovati, uni\u0161titi ili potkopati.\u201c Kroz zatvor vas vode biv\u0161i robija\u0161i koji su na Robbenu bili u svojstvu politi\u010dkih zatvorenika, pa mogu ispri\u010dati autenti\u010dne pri\u010de o tome kako je tamo bilo i kako su se osje\u0107ali. Otok Robben bilo je mjesto gdje se odredila politi\u010dka budu\u0107nost Ju\u017ene Afrike u krugu politi\u010dkih zatvorenika koji su kasnije predvodili zemlju nakon \u0161to je aparthejd propao.<\/p>\n Pored gore Table, najpoznatije mjesto u Cape Townu jest Riva Victorije i Alfreda (V&A Waterfront). Ona se nalazi u najstarijoj ju\u017enoafri\u010dkoj luci koja jo\u0161 radi, a nudi cijeli niz sadr\u017eaja \u2013 od brojnih restorana, kafi\u0107a, barova i taverni do brojnih mogu\u0107nosti za kupovinu i zabavu za posjetitelje (450 du\u0107ana, 10 hotela i preko 80 zalogajnica, \u0161to uklju\u010duje 12 vrhunskih restorana). Riva ima 22 slu\u017ebena povijesna mjesta za razgledanje i predivan pogled na Atlantski ocean, luku u zaljevu Table, grad Cape Town i goru Table. Riva V&A pridonijela je s preko 20 milijarda ameri\u010dkih dolara ju\u017enoafri\u010dkoj ekonomiji tijekom posljednjih deset godina. Privla\u010di vi\u0161e od 23 milijuna posjetitelja godi\u0161nje, \u0161to je \u010dini najposje\u0107enijim odredi\u0161tem na afri\u010dkom kontinentu.<\/p>\n U okolici Cape Towna posjetio sam jo\u0161 dva glasovita mjesta: rt Point i Rt dobre nade. Cjelodnevna tura \u201eCape Penincula\u201c vodi vas iz Cape Towna do tih odredi\u0161ta. Prvi Europljanin koji je stigao na Rt dobre nade bio je 1488. godine portugalski istra\u017eiva\u010d Bartolomeo Diaz. On ga je prvotno prozvao \u201eRtom oluja\u201c. Nekoliko godina kasnije portugalski kralj preimenovao ga je u Rt dobre nade zbog nade i optimizma povezanih s otvaranjem morskog pravca prema Indiji i istoku. Neko\u0107 se vjerovalo kako on predstavlja najju\u017enije mjesto u Africi i da je mjesto na kojemu se susre\u0107u Atlantski i Indijski ocean. Danas znamo da nije tako. Iako su rt Point i Rt dobre nade vrlo poznati i predstavljaju najve\u0107e turisti\u010dke atrakcije zbog svoje blizine Cape Townu (uz to rt Point ima i prelijepu promatra\u010dnicu u obliku svjetionika na vrhu stijene), niti jedan od tih rtova nije najju\u017enije mjesto u Africi. To je zapravo rt Agulhas koji se nalazi jo\u0161 nekih 150 kilometara u pravcu istoka-jugoistoka. Tako\u0111er, mjesto gdje se susre\u0107u Atlantski i Indijski ocean zapravo se mijenja izme\u0111u rta Agulhas i rta Point (ovisno o strujama). To je jo\u0161 jedan dokaz da zapravo mje\u0161avina marketinga, povijesti i dostupnosti \u010dine neko mjesto poznatim, a ne prava va\u017enost samoga mjesta J.<\/p>\n Mno\u0161tvo je mogu\u0107nosti za novogodi\u0161nju proslavu u Cape Townu. Tu je poznata ulica Long Street s puno klubova i barova, ima i nekoliko dobrih klupskih prostora (osobito tzv. rooftop<\/em>\u00a0barovi i klubovi), a i na najpoznatijim pla\u017eama mo\u017ee se prona\u0107i dobra i opu\u0161tena atmosfera. Posjetitelji dolaze sa svih strana svijeta i vrlo je lagano zapodjenuti razgovor s njima i dobro se provesti u bogatoj multikulturalnoj atmosferi. Tu su i neka mjesta s tradicionalnom afri\u010dkom glazbom \u2013 ritmovima poznatih zabavlja\u010da kao \u0161to su Mama Africa (Miriam Makeba, s nadimkom Mama Africa, bila je ju\u017enoafri\u010dka pjeva\u010dica, dobitnica Grammyja i aktivistica za prava gra\u0111ana; prva umjetnica iz Afrike koja je popularizirala afri\u010dku glazbu u svijetu). Proslava Nove godine u gradu bila je vrlo \u017eiva. Na mno\u0161tvu lokacija diljem grada nastupali su poznati svjetski DJ-evi (poput Goldfisha u Botani\u010dkom vrtu \u2013 koje sam ve\u0107 imao priliku slu\u0161ati nekoliko dana ranije u jednom cool<\/em>\u00a0klubu na pla\u017ei), na glavnim gradskim trgovima organizirane su proslave, a barovi i klubovi na Long Streetu, naravno, bili su prepuni. I ispred moga hotela odvijala se velika proslava na kojoj su zajedno bili i stranci i lokalno stanovni\u0161tvo (uz dobre DJ-eve i prigodni veliki vatromet), pa sam odlu\u010dio jedno vrijeme biti tu, a ostatak u\u017eivati u zabavi na Long Streetu \u00a0\u2013 \u0161to se pokazalo dobrim izborom.<\/p>\n Jo\u0161 jedno mjesto koje valja spomenuti u Cape Townu jest Botani\u010dki vrt \u2013 vrlo je lijep i definitivno ga treba posjetiti. Grad obiluje mno\u0161tvom dobrih restorana koji jela nude po razumnim cijenama. Primjerice, steak<\/em>\u00a0koji sam pojeo u restoranu Nelsonovo oko vjerojatno je jedan od najboljih koji sam ikada imao priliku ku\u0161ati (nakon, naravno, vrhunskih restorana u Buenos Airesu i najboljih kobe steakova<\/em>\u00a0u Tokiju). Bio je pripremljen u pe\u0107nici i poslu\u017een s umakom od papra. Bio je vrlo mekan i slastan, upravo se topio u ustima. Riblji specijaliteti tako\u0111er su vrlo ukusni u restoranima u Cape Townu, ali moje najdra\u017ee gastronomsko iskustvo iz Cape Towna i Ju\u017ene Afrike bio je su\u0161i-restoran Willoughby\u2019s na rivi V&A. Su\u0161i na ovome mjestu, poslu\u017een sa hrskavim \u0161kampima na njemu, prelivenima prigodnim umakom, zaista je nezaboravno iskustvo i pravo kulinarsko kreativno remek-djelo. Ju\u017ena Afrika tako\u0111er ima vrlo dobra vina koja su cijenama prili\u010dno pristupa\u010dna i za na\u0161e standarde. Omjer cijene i kvalitete prvorazredan je te pru\u017ea jednu od najboljih \u201evrijednosti za novac\u201c na koju sam nai\u0161ao u bilo kojoj zemlji koju sam posjetio.<\/p>\n Vinska regija u blizini Cape Towna i imanja na njoj koje sam imao priliku posjetiti vrlo su lijepa i dojmljiva. Odsjeo sam jednu no\u0107 u samom gradu Stellenboschu, srcu regije Stellenbosch i doline Paarl Franschhoek, koje zajedno \u010dine Cape Winelands \u2013 ve\u0107u od dviju glavnih regija za uzgoj vina u Ju\u017enoj Africi. Pro\u0161ao sam kroz nekoliko najpoznatijih vinskih imanja i imao priliku ku\u0161ati vina i u\u017eivati u predivnoj prirodi vinograda, kao i krasnim interijerima vinarija i pogledima na dolinu. Imanje koje me se najvi\u0161e dojmilo bilo je Rust en Vrede gdje sam ku\u0161ao, prema svom subjektivnom mi\u0161ljenju, najbolji shiraz dosada (a ku\u0161ao sam ih podosta, uklju\u010duju\u0107i i iskonski australski Grange). Samo imanje uistinu je posebno, s izvrsnim restoranom. Tek na licu mjesta otkrio sam i kako je Rust en Vrede 2000. godine postala prva ju\u017enoafri\u010dka vinarija uklju\u010dena u presti\u017ean popis \u201e100 najboljih vina na svijetu\u201c, koju izdaje utjecajni ameri\u010dki vinski magazin \u201eWine Spectator\u201c. Taj je izbor tako\u0111er ponovljen i potvr\u0111en u brojnim izborima nakon toga. Potom je 2009. godine restoran vinarije uklju\u010den u 100 najboljih restorana na svijetu. Na koncu, interesantno je bilo saznati da je 1993. godine predsjednik Nelson Mandela odabrao upravo vino Rust en Vrede za slu\u017eenje na ve\u010deri u Oslu povodom svoje Nobelove nagrade. Imaju\u0107i u vidu sve spomenuto, nije nikakvo \u010dudo \u0161to sam bio impresioniran tom vinarijom jer je o\u010dito da nisam usamljen u svom sudu i razmi\u0161ljanju.<\/p>\n Okolica Cape Towna \u010duvena je i po prisutnosti bijelih morskih pasa, osobito na nekim mjestima kao \u0161to je Gansbaai \u2013 nekoliko sati vo\u017enje udaljen od samoga grada. Nisam mogao propustiti priliku pogledati \u201eveliku bijelu psinu\u201c iz male udaljenosti (i malo je pomaziti, ako je to mogu\u0107e J). Tako sam uplatio cjelodnevnu turu za \u201edru\u017eenje s morskim psima\u201c u Gansbaaiju i isprobao ronjenje u kavezu tik do njih. Bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo. Ukrcate se na brodi\u0107 zajedno s grupom od 25 \u2013 30 ljudi i plovite neko vrijeme (otprilike 30 \u2013 45 minuta) prema zaljevu Gans. Kada se brod zaustavi, posada uzme kavez i smjesti ga na jednu stranu brodice. Potom bace u ocean do kaveza komade krvave ribe. Zatim obu\u010dete ronila\u010dko odijelo i maske te u grupama od 8 do 9 ljudi naizmjence idete u kaveze i \u010dekate signal koji zna\u010di da je posada ugledala veliku bijelu psinu kako se pribli\u017eava. Mamac s krvavom ribom bace ispred kaveza kako bi bijela psina krenula prema njemu ili odmah do njega. Kada uo\u010di morskoga psa, netko od posade povikne: \u201eZaroni!\u201c i mi zaranjamo pod vodu gledaju\u0107i kako nam velika bijela psina prilazi i prolazi jedan ili dva metra do kaveza (ponekad bi \u010dak udarila u kavez pred nama). Imao sam priliku vidjeti morskoga psa (ili morske pse) iz blizine 5 \u2013 6 puta dok sam bio u kavezu, a i nebrojeno puta s broda dok sam \u010dekao na svoj red (svaka je smjena tri puta bila u kavezu, na otprilike 15 \u2013 20 minuta). Sve u svemu, bilo je to vrlo \u010dudno iskustvo i nije se uop\u0107e \u010dinilo opasnim. Bilo bi to uistinu potpuno druga\u010dije kada bih bio u moru izvan kaveza, ne znaju\u0107i kada \u0107e se morski pas pojaviti. Zanimljivo je kako su se ljudi domi\u0161ljato dosjetili ovog vrlo zgodnog i sigurnog na\u010dina da vidite ova \u010dudesna bi\u0107a iz blizine. Jo\u0161 je zanimljivije to \u0161to su profiti ste\u010deni takvim izletima namijenjeni o\u010duvanju \u017eivota i opstanka velikih bijelih psina u tom podru\u010dju.<\/p>\n Nacionalni park Kruger<\/strong><\/p>\n Nakon sjajne zabave u Cape Townu i njegovoj okolici sljede\u0107a stanica mog putovanja bio je safari-posjed u blizini Nacionalnog parka Kruger. Imaju\u0107i u vidu veli\u010dinu Ju\u017ene Afrike, to je naravno bila udaljenost koju je valjalo prije\u0107i avionom. Nacionalni park Kruger vrlo je velik. Zapravo, to je jedan od najve\u0107ih nacionalnih parkova na svijetu. \u0160ire podru\u010dje parka prostire se na \u010dak vi\u0161e od oko 20 milijuna hektara ili 20 000 kvadratnih kilometara. Sastoji se od Nacionalnog parka Kruger i Pridru\u017eenih privatnih za\u0161ti\u0107enih podru\u010dja (APNR) \u2013 udruge za\u0161ti\u0107enih podru\u010dja u privatnom vlasni\u0161tvu koja grani\u010de s Nacionalnim parkom.<\/p>\n APNR podru\u010dje uklju\u010duje ukupno 1800 kvadratnih kilometara posve\u0107enih za\u0161titi prirode. Na njemu se nalazi 33 posjeda (odmarali\u0161ta, hotela), a deset ih je u podru\u010dju gdje sam i\u0161ao na safari (to se podru\u010dje zove Sabi Sands). Bio sam u preno\u0107i\u0161tu Idube, odakle sam odlazio na fotografske safari-izlete kako bih otkrio divlji svijet Afrike. U cijenu su bili uklju\u010deni smje\u0161taj, hrana i dva safarija dnevno \u2013 jedan rano ujutro i jedan ne\u0161to prije zalaska sunca. Nacionalni park Kruger nalazi se ne\u0161to dalje od tih posjeda. Oni su osobito zanimljivi jer u nacionalnom parku nije dopu\u0161teno koristiti off road<\/em>\u00a0vozila, dok se u njima mo\u017ee voziti posvuda po divljini i na taj na\u010din pri\u0107i na nekoliko metara lavovima, leopardima i drugim \u017eivotinjama. Za one koji vole safari i imaju dovoljno novca i vremena, mo\u017eda je najbolja kombinacija 2 \u2013 3 dana u odmarali\u0161tu i 2 \u2013 3 dana u Nacionalnom parku Kruger nakon toga (tako su mi barem rekli vodi\u010di).<\/p>\n Za safari smo koristili Toyotu Landcruiser, prilago\u0111enu da ima maksimalno 13 sjedala i ja\u010du prednju stranu za off road<\/em>\u00a0vo\u017enju (jer smo doslovno gazili grmlje automobilom). Ovo vozilo za safari tako\u0111er je uklju\u010divalo sjedalo za izvi\u0111a\u010da u prednjem dijelu automobila, koji je i\u0161ao s nama na safari-ture zajedno s rend\u017eerom i obu\u010den je za \u010ditanje tragova \u017eivotinja. Time nas je upu\u0107ivao na podru\u010dja gdje mo\u017eemo na\u0107i zanimljive \u017eivotinje. Posjedi imaju odre\u0111ene granice, ali imaju i me\u0111usobne dogovore da jedni mogu koristiti prostore drugih. Tako smo u tri dana safarija prokrstarili gotovo cijelim i prili\u010dno \u0161irokim podru\u010djem Sobi Sansa.<\/p>\n Tijekom tih triju dana imao sam priliku vidjeti svih pet afri\u010dkih velikih \u017eivotinja (tzv. \u201eAfrican Big 5\u201c) i mnogo drugih povrh njih. Pojam \u201evelikih 5\u201c odnosi se na afri\u010dkog lava, leoparda, nosoroga, slona i bivola. Skovali su ga lovci na velike \u017eivotinje i odnosi se na pet \u017eivotinja koje je najte\u017ee loviti bez mehanizacije. Stoga su termin usvojili i safari-turoperatori te ga koriste u marketin\u0161ke svrhe. \u201eVelikih 5\u201c \u017eivotinja odabrano je zbog te\u017eine njihova lova i stupnja opasnosti koja je uklju\u010dena u to, a ne zbog svoje veli\u010dine. Osim tih \u017eivotinja, vidio sam iz blizine geparde (najbr\u017ee sisavce koji mogu tr\u010dati do 120 km na sat), impale, rijetke vrste hijena, nilske konje te mno\u0161tvo drugih interesantnih \u017eivotinja. Nalazili smo se u automobilu i prolazili tek nekoliko metara od divljih \u017eivotinja. Iako su izgledale vrlo mirno, rend\u017eer nas je upozorio da ne izlazimo van u njihovu blizinu jer \u017eivotinje mogu biti vrlo opasne. Da bi to ilustrirao, rekao nam je da primjerice lav u napadu mo\u017ee prije\u0107i preko 20 metara za manje od jedne sekunde.<\/p>\n <\/p>\n Bilo je malo smije\u0161no koliko rend\u017eera na\u0161e grupe (zvanog Andreis) ljuti i iritira film \u201eKralj lavova\u201c zbog mno\u0161tva neto\u010dnih \u010dinjenica u samoj pri\u010di. Primjerice, rekao je da \u017eivotinje nemaju osobnost (kakva je portretirana u filmu) te da lavovi ne \u017eive u d\u017eungli i spavaju danju, a ne no\u0107u kako pjesma ka\u017ee (\u201eIn the jungle, the mighty jungle, the lion sleeps tonight\u201c). Jo\u0161 jedna zanimljiva stvar bila je da nam no\u0107u nije bilo dopu\u0161teno hodati po kampu bez pratnje jer katkad divlje \u017eivotinje provale unutra. Za vrijeme mog boravka to je u\u010dinio jedan manji leopard i nekoliko slonova \u2013 provalili su tijekom no\u0107i. Budu\u0107i da smo se svi pridr\u017eavali uputa za pona\u0161anje unutar kampa, nitko nije bio povrije\u0111en i pri tome smo jo\u0161 imali dodatno iskustvo s divljim \u017eivotinjama tokom svog boravka.<\/p>\n Johannesburg <\/strong><\/p>\n Prva stvar na koju sam pomislio i prva stvar koju sam \u010duo o Johannesburgu prije svog odlaska tamo bila je da ga neki zovu glavnim gradom svijeta za kra\u0111u automobila (carjacking capital of the world<\/i><\/em>) zbog visokih stopa kra\u0111a i to u dobroj mjeri dok ih ljudi voze i bivaju istjerani iz svojih vozila vatrenim oru\u017ejem (prema statistici koju sam na\u0161ao na internetu, svake se godine ukrade vi\u0161e od pet tisu\u0107a vozila). U Johannesburgu, ili Jobergu kako ga lokalni stanovnici zovu, stopa kriminala op\u0107enito je vrlo visoka. Prona\u0161ao sam brojku za 2007. godinu koja ka\u017ee da se u Johannesburgu te godine dogodilo 1700 ubojstava. Time dolazimo do zastra\u0161uju\u0107e brojke od jednog ubojstva na svakih 2500 stanovnika svake godine! To ba\u0161 i nije ohrabruju\u0107e. Na osnovi takve statistike odlu\u010dio sam da \u0107e moj posjet Jobergu biti vrlo kratak \u2013 tek dan i pol (jedno no\u0107enje). Na koncu nisam iskusio nekakve negativne do\u017eivljaje i vjerojatno bi bilo bolje da sam ostao jo\u0161 jednu no\u0107 kako bih vidio jo\u0161 zanimljivih stvari (a mo\u017eda i ne J).<\/p>\n Prema anketi iz 2007. godine Johannesburg ima 4,4 milijuna stanovnika, a sa svojom okolicom vi\u0161e od 7 milijuna. Zajedno s drugim gradovima (kao \u0161to je Soweto), Johannesburg u \u0161irem smislu broji vi\u0161e od 10 milijuna stanovnika \u2013 \u0161to je 20 % stanovni\u0161tva Ju\u017ene Afrike. Uz takve brojke Johannesburg pripada me\u0111u 50 najve\u0107ih urbanih sredina (gradovi sa \u0161irim podru\u010djima) na svijetu \u2013 i najve\u0107i je grad na svijetu koji se ne nalazi na rijeci, jezeru ili obali mora.<\/p>\n Gradovi u okolici op\u0107enito su poznati kao podru\u010dja sa siroma\u0161nijim stanovni\u0161tvom i mogli bi se usporediti sa, primjerice, slamovima u Ju\u017enoj Americi (osobito s brazilskima). Najve\u0107i i najpoznatiji grad u blizini Joberga jest Soweto. Posebno je \u010duven po \u010dinjenici da su upravo u njemu zapo\u010deli studentski protesti 1976. godine, poznati kao Ustanak u Sowetu. Soweto je pridru\u017een Johannesburgu 1994., a ranije ga je aparthejdska vlada razdvajala od ostatka Johannesburga kako bi ga u\u010dinila zonom s potpuno crna\u010dkim stanovni\u0161tvom.<\/p>\n Johannesburg je vrlo mlad grad. Osnovan je 1886., kao posljedica pronalaska zlata u tom podru\u010dju godine 1884. Za vrijeme zlatne groznice proizvodnja zlata u Ju\u017enoj Africi sko\u010dila je s nule iz 1886. na 23 % ukupne svjetske proizvodnje 1896. Istodobno, ve\u0107 tijekom tih deset godina, grad je privukao 100 000 stanovnika i tako postao jedan od najbr\u017ee rastu\u0107ih gradova ikada. Pronalazak zlata vjerojatno je bio glavni razlog za izbijanje drugog rata izme\u0111u Engleza i Bura (1899. \u2013 1902.), u kojemu se borilo za prevlast i dominaciju nad izvorima zlata. Britanci su rat dobili i dopustili su Burima da uspostave dr\u017eavu godine 1910. (s Pretorijom kao glavnim gradom), ali su zauzvrat zadr\u017eali nadzor nad zlatom. Procjenjuje se da je na po\u010detku dvadesetog stolje\u0107a 25 % zlata na svijetu stizalo iz Ju\u017ene Afrike \u2013 ve\u0107inom iz Johannesburga. Zbog tog otkri\u0107a Johannesburg je postao sredi\u0161tem svih djelatnosti u Ju\u017enoj Africi i \u0161iroj regiji.<\/p>\n Za vrijeme boravka u Johannesburgu posjetio sam Muzej aparthejda koji je otvoren 2001. godine kao svjedo\u010danstvo dvadesetog stolje\u0107a u Ju\u017enoj Africi, kada su doga\u0111aji povezani s aparthejdom sna\u017eno utjecali na ovu dr\u017eavu i ljude u njoj. Muzej je vrlo zanimljiv i pokazuje \u0161to se doga\u0111alo u Ju\u017enoj Africi u pogledu segregacije, diskriminacije i poku\u0161aja da se stvori dru\u0161tvo koje nije bilo ni demokratsko, niti ljudsko, niti odr\u017eivo. Gledaju\u0107i izlo\u0161ke, izvatke iz novina i filmove, \u010dovjek se upita kako je itko mogao misliti da je to po\u0161teno, pravedno i da bi takva vrsta dru\u0161tva mogla funkcionirati bez ozbiljnih posljedica za cijelu zemlju i sve njezine gra\u0111ane (bez obzira na rasu). Vrlo je logi\u010dno da su nasilje i visoka stopa kriminala jo\u0161 tu kao posljedice tog razdoblja. Kasnije, voze\u0107i se kroz Johannesburg, primijetio sam da mno\u0161tvo ku\u0107a (barem sve one lijepe) imaju elektri\u010dne ograde \u2013 jo\u0161 jedan dokaz \u0161to njegovi stanovnici misle o sigurnosti u Johannesburgu.<\/p>\n Nelson Mandela imao je odvjetni\u010dku praksu u Johannesburgu dok nije zavr\u0161io u zatvoru. Zanimljivo je da je i jedna druga velika povijesna li\u010dnost dvadesetog stolje\u0107a imala odvjetni\u010dki ured u Johannesburgu. Bio je to Mahatma Gandhi. On je \u017eivio na relaciji Durban \u2013 Joberg vi\u0161e od 20 godina. I ba\u0161 je diskriminacija prema svim obojenim ljudima u Ju\u017enoj Africi motivirala Gandhija da se bori za ljudska prava i protiv nepravde te da razvije svoju \u010duvenu metodologiju nenasilnog protesta (Satyagraha<\/i><\/em>\u00a0ili posve\u0107enost istini) kao sredstvo za borbu protiv bjela\u010dke dominacije. To je kasnije usavr\u0161io kada se vratio u Indiju i poveo je prema nezavisnosti. Gandhi je bio istinski uzor Mandeli koji je zapo\u010deo s prou\u010davanjem i prakticiranjem Gandhijeva u\u010denja za vrijeme svog boravka u zatvoru.<\/p>\n Ju\u017ena Afrika za vrijeme aparthejda i Nelsona Mandele \u2013 dug put do slobode<\/strong><\/p>\n Postoji kineska kletva koja ka\u017ee \u201edabogda \u017eivio u zanimljivom vremenu\u201c. Ona ho\u0107e re\u0107i kako je uvijek bolje i sigurnije \u017eivjeti za vrijeme \u201edosadnog\u201c mira, nego u vrijeme brzih i \u010desto \u0161okantnih promjena. Tijekom druge polovice dvadesetog stolje\u0107a Ju\u017ena je Afrika bila zemlja koja je iskusila vjerojatno najve\u0107i broj i intenzitet promjena od svih zemalja na svijetu. To je vrijeme kad je zemlja pro\u0161la put od diskriminiraju\u0107eg aparthejdskog re\u017eima prema demokraciji. Ta je preobrazba bila te\u0161ka te je zahtijevala poprili\u010dno vremena, a Nelson Mandela bio je sredi\u0161nja li\u010dnost koja je predvodila taj proces transformacije i omogu\u0107ila da se on odvije bez masovnih ratova i krvoproli\u0107a.<\/p>\n Aparthejd je naziv rasne institucije uspostavljene 1948. godine. Ustanovila ju je Nacionalna stranka koja je bila vode\u0107a politi\u010dka partija u Ju\u017enoj Africi, a aparthejd je odra\u017eavao \u010dinjenicu da su samo bijelci imali pravo glasa (sve do 1994.). Pojam doslovno zna\u010di \u201eodvojenost\u201c i predstavlja nasilan i represivan politi\u010dki poku\u0161aj koji je htio osigurati bijelcima, koji su \u010dinili 20 % nacionalnog stanovni\u0161tva, nastavak dominacije u dr\u017eavi. Kao rezultat aparthejda brojne su politike usvojene kako bi se osigurala segregacija bijelaca i ostalih. Brakovi i spolni odnosi izme\u0111u Europljana i neeuropljana bili su zabranjeni, a svaki Ju\u017enoafrikanac bio je kategoriziran rasom \u2013 bijelci, crnci, obojeni. Ljudi su u svakom trenutku morali imati iskaznicu koja je iskazivala njihov rasni identitet. Crnci su morali koristiti odvojeni javni prijevoz, po\u0161tanske urede, restorane, \u0161kole \u2013 \u010dak i odvojena vrata, klupe i \u0161altere.<\/p>\n Zemlja je unaprijed odre\u0111ena za razli\u010dite rasne grupe i bilo je nezakonito \u017eivjeti u podru\u010dju koje nije bilo namijenjeno tvojoj rasi. Posljedica je toga da su tisu\u0107e crnaca preseljene u rasno segregirane kvartove (ba\u0161 kao slu\u010daj iseljenja iz Okruga 6 u Cape Townu). Sve to \u010dini se nerealnim i iz dana\u0161nje perspektive te\u0161ko je povjerovati da se sve to zbilo. Me\u0111unarodna zajednica osje\u0107ala je prijezir prema aparthejdu i tako se i pona\u0161ala. Godine 1974. Ju\u017ena Afrika izba\u010dena je iz Ujedinjenih naroda i protiv nje su usvojene te\u0161ke gospodarske sankcije. Izolacija i sankcije vr\u0161ili su pritisak na vladu Ju\u017ene Afrike, no promjena je morala do\u0107i iznutra. I tu je Nelson Mandela odigrao klju\u010dnu ulogu.<\/p>\n Mandela je bio sin uglednog savjetnika poglavice sela u kojem se rodio te tako imao priliku dobiti dobru izobrazbu, \u0161to je bila rijetkost u slu\u010daju crnaca u Ju\u017enoj Africi. Preselio se u Johannesburg, diplomirao pravo i po\u010deo raditi kao odvjetnik \u2013 uskoro otvoriv\u0161i i vlastiti ured. Svjedo\u010dio je i bio izlo\u017een rasizmu i segregaciji aparthejda, stoga je odlu\u010dio pridru\u017eiti se Afri\u010dkom nacionalnom kongresu (ANC) \u2013 najsna\u017enijoj organizaciji koja se borila protiv aparthejda. ANC je bio zabranjen ve\u0107 neko vrijeme pa su aktivnosti njegovih \u010dlanova, \u0161to je uklju\u010divalo Mandelu, bile nezakonite. U to vrijeme Mandela je ve\u0107 postao jednim od glavnih simbola otpora. Tada je bio u punoj snazi, zgodan i sportski razvijen. Jedna od naj\u010duvenijih fotografija Mandele snimljena je u vrijeme dok je vje\u017ebao boks na jednom krovu Johannesburga. O\u017eenio se drugi put Winnie, koja je tako\u0111er bila aktivistica, a bila je i vrlo energi\u010dna i zgodna mlada \u017eena, pa su njih dvoje zajedno predstavljali aspirativnu sliku te pojam revolucije i promjene kojima se svatko nadao. Mandela je tada bio puno radikalniji i agresivniji, uvjeren kako ANC nema alternativu doli se anga\u017eirati u naoru\u017eanom i nasilnom otporu. Zapravo je on predstavljao vojno krilo ANC-a. Vjerovao je u kori\u0161tenje sile kao sredstva za postizanje \u017eeljenog cilja \u2013 kraja aparthejda.<\/p>\n Mandela je prvi put uhi\u0107en 1956. godine, no tada su nakon dvije godine optu\u017ebe protiv njega i cijele grupe optu\u017eenih bile odba\u010dene. Drugi je put uhi\u0107en 1962. godine. Ju\u017enoafri\u010dka vlada zapravo je smatrala da su Mandela i drugi optu\u017eeni nasilni komunisti\u010dki saboteri. Optu\u017eenici su koristili su\u0111enje da istaknu svoj politi\u010dki cilj i zadobiju pa\u017enju me\u0111unarodne zajednice (u \u010demu su uspjeli). Na otvaranju svoje obrane Mandela je govorio tri sata. Taj govor na\u0161iroko je prenesen u medijima unato\u010d slu\u017ebenoj cenzuri i smatra se jednim od njegovih najve\u0107ih govora. Najcitiraniji dio govora sna\u017eno nagla\u0161ava osobne porive Mandele u borbi protiv aparthejda i danas su to vjerojatno njegove najpoznatije re\u010denice. Glase ovako: \u201eCijeli sam \u017eivot posvetio borbi za afri\u010dki narod. Borio sam se protiv bjela\u010dke dominacije, ali i protiv crna\u010dke dominacije. Njegovao sam ideal demokracije i slobodnog dru\u0161tva u kojem sve osobe \u017eive zajedno u skladu i uz jednake prilike. To je ideal za koji \u017eivim te se nadam da \u0107u do\u017eivjeti njegovo ostvarenje. Ali moj Bo\u017ee, ako tako treba biti, to je ideal za koji sam spreman umrijeti!\u201c Godine 1964. Mandela je sa svoja dva suoptu\u017eenika progla\u0161en krivim po svim to\u010dkama optu\u017enice. Izre\u010dena im je kazna do\u017eivotnog zatvora.<\/p>\n Mandela je proveo ukupno 27 godina u zatvoru. 18 godina na otoku Robben, 7 godina u jednom drugom zatvoru i 2 godine na farmi blizu Cape Towna. Kao \u0161to sam spomenuo, imao sam priliku posjetiti otok Robben i, kao \u0161to mo\u017eete i zamisliti \u2013 to i nije tako krasno mjesto da biste tamo po\u017eeljeli provesti 18 godina \u017eivota. \u0160e\u0107u\u0107i po otoku, morao sam se sjetiti i politi\u010dkih zatvorenika u Hrvatskoj i Golog otoka \u2013 koji me na neki na\u010din podsjetio na otok Robben. Morao sam se sjetiti i svog djeda koji je bio politi\u010dki zatvorenik u pedesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a, jednostavno zbog \u010dinjenice da je volio svoju zemlju i javno se izja\u0161njavao kao Hrvat. Proveo je vi\u0161e od pet godina u razli\u010ditim politi\u010dkim zatvorima po Hrvatskoj, te\u0161ko je pretu\u010den vi\u0161e puta, a proveo je i \u0161est mjeseci u samici (u komadu!). Spa\u0161en je nakon pet godina, a spasila ga je ista osoba kojoj je on spasio \u017eivot za vrijeme Drugog svjetskog rata, koja je kasnije bila u poziciji da vrati uslugu. Nakon \u0161to je iza\u0161ao iz zatvora, djed je odlu\u010dio da ne\u0107e imati vi\u0161e ni\u0161ta s politikom (citiraju\u0107i \u010duvenu hrvatsku izreku da je \u201epolitika kurva\u201c), nakon \u0161to se osvjedo\u010dio kako su ljudi s kojima je prethodno dijelio politi\u010dka uvjerenja promijenili svoja mi\u0161ljenja i vjerovanja \u201ekako je vjetar puhao\u201c. Nakon \u0161to je iza\u0161ao iz zatvora, postao je vrlo uspje\u0161an poduzetnik i to za vrijeme vladavine socijalizma\/komunizma! Tu \u010dinjenicu \u010desto spominjem kao dokaz da je sve mogu\u0107e.<\/p>\n Zaista vjerujem u to da te\u0161ka vremena definiraju snagu i veli\u010dinu \u010dovjeka. Neki osu\u0111enici na otoku Robben postali su alkoholi\u010darima ili se prepustili drugim porocima ili znakovima slabosti i o\u010daja. Ali ne i Mandela. Poznato je da je Mandela \u010desto recitirao svoju omiljenu pjesmu \u201eInvictus\u201c (o neodustajanju) svojim prijateljima zatvorenicima. Zatvor ga je oblikovao u \u010dak i ja\u010deg \u010dovjeka nego \u0161to je bio kada je u nj u\u0161ao 27 godina ranije. Postao je discipliniran, imao je izuzetnu samokontrolu, bio je tolerantan te je razvio nevjerojatnu kombinaciju mudrosti i upornosti. Tako\u0111er, Gandhijevo u\u010denje Satyagraha<\/i><\/em>\u00a0bilo je ne\u0161to iz \u010dega je u\u010dio i \u0161to je zapo\u010deo primjenjivati u zatvoru.<\/p>\n Tijekom svog posjeta otoku Robbenu zamolio sam vodi\u010da da nam ispri\u010da zanimljivu pri\u010du o Mandelinu pona\u0161anju u zatvoru pa nam je on potom ispri\u010dao pri\u010du o Eddieju Danielsu. Eddie Daniels bio je politi\u010dki zatvorenik bez osobite va\u017enosti, a slu\u017eio je na otoku Robben zajedno s Mandelom. Jednoga se dana razbolio i nije do\u0161ao na te\u017eak rad u rudnik Lime Stone. Tijekom radnog vremena u rudniku Mandela se raspitivao o njemu i re\u010deno mu je da je bolestan. Kada se vratio u zgradu zatvora, Mandela je posjetio njegovu \u0107eliju i pitao ga kako je, ohrabruju\u0107i ga pri tome. Sljede\u0107i dan, kada su se \u0107elije otvorile, Mandela je \u010dekao Eddieja ispred njegove \u0107elije i pomogao mu o\u010distiti zahod. Mandela je ve\u0107 tada bio legenda i mogao je jednostavno re\u0107i nekome da obavi taj zadatak. Ali nije, uradio je to sam. I to pokazuje njegovu istinsku veli\u010dinu.<\/p>\n Otok Robben predstavlja i jednu od pri\u010da kako \u010dovjek mo\u017ee iskoristiti nedostatak kao prednost. Rudnik i cijeli otok postali su okupljali\u0161tem najzna\u010dajnijih politi\u010dkih umova u Ju\u017enoj Africi, koji su zajedno o\u0161trili svoje misli i pomno se pripremali za pregovore za slobodu. Rezultat toga bio je da su, kada su pregovori kona\u010dno zapo\u010deli, Mandela i njegovi kolege bili u potpunosti spremni i puno bolje pripremljeni od tima vlade Ju\u017ene Afrike. Pripreme su bile toliko pa\u017eljive da je Mandela koristio svoje vrijeme u zatvoru da nau\u010di afrikaans kako bi ih bolje razumio i kako bi se mogao bolje odnositi prema njihovoj kulturi. Mandelina \u010duvena autobiografska knjiga \u201eDug hod do slobode\u201c ve\u0107inom je napisana na otoku Robben, a dovr\u0161ena je i objavljena 1995.<\/p>\n Godine 1989. Frederick Willem de Klerk postao je novi predsjednik Ju\u017ene Afrike. Ukinuo je zabranu Afri\u010dkog nacionalnog kongresa 1990. te pustio Mandelu iz zatvora. Tako je nakon 27 godina u zatvoru Mandela kona\u010dno bio slobodan. Mandela je zahvalio predsjedniku De Klerku na osloba\u0111anju, ali je rekao kako preostaje jo\u0161 mnogo posla da bi se aparthejd ukinuo. Njegovo osloba\u0111anje prenijeli su mediji diljem svijeta i svatko je pozdravio \u010dinjenicu da je Mandela kona\u010dno slobodan i da postoji \u0161ansa za mirnu budu\u0107nost zemlje. Jedan detalj o njegovu osloba\u0111anju posebno me se dojmio jer smatram da ilustrira koliko je Mandela bio discipliniran. Mandela je obi\u010davao redovito vje\u017ebati s utezima svaki dan u zatvoru i to bez izuzetaka. Nakon osloba\u0111anja i cjelodnevnih primanja do kasno uve\u010der, sljede\u0107eg dana u \u010detiri ujutro Mandela je pozvao voditelja protokola kako bi upitao gdje su mu utezi jer je nau\u010dio trenirati rano ujutro pa ne kani to propustiti. I to bez obzira na to \u0161to je upravo pu\u0161ten iz zatvora nakon 27 godina!<\/p>\n Mirovni pregovori trajali su nekoliko godina i polu\u010dili prve demokratske izbore 1994. De Klerk i Mandela dobili su Nobelovu nagradu za mir za svoj rad na iznala\u017eenju mirovnog rje\u0161enja i preobrazbi dr\u017eave u demokratsko dru\u0161tvo. Tada je nadbiskup Desmond Tutu skovao izraz Nacija duge (nacija nade) kako bi opisao velike nade i o\u010dekivanja za bolju budu\u0107nost Ju\u017ene Afrike. Mandela se nije htio kandidirati za predsjednika kada je iza\u0161ao iz zatvora. Nakon \u0161to su ga gotovo svi zamolili da to u\u010dini, u kona\u010dnici se ipak kandidirao, ali uz \u010dvrst uvjet kako \u0107e biti predsjednik tek jedan mandat. To je jo\u0161 jedan dokaz istinske Mandeline veli\u010dine.<\/p>\n Kao predsjednik Mandela je promicao toleranciju, opra\u0161tanje i me\u0111usobno razumijevanje. \u010cuvena je epizoda njegovo iznimno uklju\u010denje u podr\u0161ku ju\u017enoafri\u010dkom ragbija\u0161kom timu i Svjetskom ragbi-kupu koji se odr\u017eavao u Ju\u017enoj Africi 1995. Ragbi je ponajprije bio sport za bijelce i ekipa je bila sastavljena ve\u0107inom od bijelaca. No, Mandela je inzistirao na svenacionalnoj podr\u0161ci ragbija\u0161kom timu kako bi se promicalo jedinstvo naroda. Na koncu je, uz silnu doma\u0107u podr\u0161ku, Ju\u017ena Afrika pobijedila je i osvojila kup. Taj je doga\u0111aj opisan u poznatom i izvrsnom filmu Clinta Eastwooda \u201eInvictus\u201d.<\/p>\n Preobrazba Ju\u017ene Afrike u demokratsku dr\u017eavu bila je mirna. A bilo je mno\u0161tvo razloga zbog kojih je ta preobrazba mogla biti iznimno nasilna. Kada razmi\u0161ljam o ratu u biv\u0161oj Jugoslaviji u devedesetima, ne mogu se otrgnuti ideji \u0161to bi se dogodilo da smo imali Mandelu na hrvatskoj ili srpskoj strani i da bi se time mo\u017eda ipak mogao izbje\u0107i rat. Da je, naprimjer, Ju\u017ena Afrika slijedila scenarij u biv\u0161oj Jugoslaviji, to bi prouzrokovalo krvoproli\u0107e katastrofalnih razmjera \u2013 imaju\u0107i u vidu veli\u010dinu zemlje (preko 50 milijuna ljudi), kompleksnost (11 slu\u017ebenih jezika), povijest te\u0161kog i nehumanog ugnjetavanja crnaca od strane bijelaca, dominaciju crnaca u \u010distim brojkama (preko 90 %) te na koncu \u010dinjenicu da je ju\u017enoafri\u010dka\/bjela\u010dka vlada imala jednu od najsna\u017enijih vojski u Africi.<\/p>\n Mandela je imao izniman dar za povezivanje s ljudima i to je bila jedna od njegovih glavnih ljudskih kvaliteta. Tijekom mog posjeta Cape Townu Sharon, na\u0161 vodi\u010d, ispri\u010dala mi je osobnu pri\u010du o svom susretu s Mandelom. Lanac teretana zapao je u financijske probleme i bio je pred bankrotom \u0161to bi tisu\u0107e ljudi ostavilo bez posla. Mandela je nazvao svog prijatelja Richarda Bransona i zamolio ga za pomo\u0107. Branson je usko\u010dio i preuzeo tvrtku i osnovao lanac teretana Virgin active. Tako su svi zaposlenici zadr\u017eali zaposlenja, a tvrtka se \u010dak i pro\u0161irila nakon toga. Na dan otvorenja Sharon je vje\u017ebala u teretani Virgin activea te je u nju ponosno do\u0161la sa svojim sinom koji je imao ju\u017enoafri\u010dku zastavu nacrtanu na obrazu. Odjednom su helikopteri sletjeli i Mandela je u\u0161ao u teretanu. Sharon, koja je vje\u017ebala na traci za tr\u010danje, sko\u010dila je, sna\u017eno zagrlila Mandelu i poljubila ga. Jedan od Mandelinih tjelohranitelja poku\u0161ao ih je zaustaviti, ali Mandela je rekao da ga pusti da u\u017eiva u tom trenutku. Zatim je u\u0161ao Richard Branson i, vidjev\u0161i kako Sharon grli Mandelu, upitao: \u201eMogu li i ja dobiti zagrljaj?\u201c Sharon je potom krenula po sina i kada ga je prona\u0161la, dovela ga je na susret s Mandelom. Kada ga je vidio, Mandela je sna\u017eno pritisnuo svoj obraz o obraz dje\u010daka, kazav\u0161i da i on \u017eeli ju\u017enoafri\u010dku zastavu na obrazu. Velika pri\u010da, velik \u010dovjek. Ako je ova pri\u010da istinita (a Sharon se kune da jest), ona govori o nevjerojatnoj Mandelinoj sposobnosti da se pove\u017ee s ljudima koje je susretao.<\/p>\n Uz mudro i razborito vodstvo Nelsona Mandele, Ju\u017ena Afrika izbjegla je potencijalno katastrofalan scenarij koji se lako mogao zbiti da nije bilo sna\u017enih poruka mira i tolerancije \u010dak i prema onima koji su predstavljali aparthejdski re\u017eim u pro\u0161losti. Po svojem imenovanju za predsjednika Mandela je primio sudca koji ga je osudio na do\u017eivotnu robiju i rekao mu kako mu ni\u0161ta ne zamjera jer je on radio svoj posao. Neki ljudi zamjeraju Mandeli \u0161to nije sve nacionalizirao nakon demokracije. Nakon pada sovjetskog imperija, on je smatrao kako je to previ\u0161e riskantno i da bi time otjerao strane investitore iz zemlje te tako prouzro\u010dio te\u0161ko ekonomsko stanje. Kada danas pogledamo kakvo je stanje zemalja u kojima je do\u0161lo do masovne nacionalizacije (Zimbabve s Mugabeom, primjerice) i kako njihovi gra\u0111ani \u017eive danas u usporedbi s ljudima u Ju\u017enoj Africi, to je vjerojatno bila mudra odluka.<\/p>\n Sada\u0161nji i budu\u0107i izazovi pred Ju\u017enom Afrikom<\/strong><\/p>\n Ju\u017ena Afrika danas je mnogo bolja zemlja no \u0161to je bila prije vi\u0161e od 20 godina kada je aparthejd ukinut, ali zemlja ima jo\u0161 dosta izazova pred sobom. Najbolje svjedo\u010danstvo toga upe\u010datljive su \u010dinjenice koje sam otkrio prilikom svog posjeta. Ju\u017ena je Afrika vode\u0107a zemlja na svijetu po stopama ubojstava, silovanja (\u0161to uklju\u010duje i silovanje djece), kra\u0111e automobila (osobito u Jobergu), a ima i najbrojniju populaciju zara\u017eenu HIV-om\/AIDS-om jer je vi\u0161e nego svaki peti gra\u0111anin pozitivan na HIV (Swaziland ima nekoliko postotaka vi\u0161u stopu, ali je mnogo manji).<\/p>\n Ljudi s kojima sam razgovarao rekli su mi da misle kako je korijen tog problema i tih u\u017easnih rekordnih statistika \u010dinjenica da je za vrijeme aparthejda vlada namjerno pogor\u0161avala obrazovanje crnaca tijekom sedamdesetih i osamdesetih (kako bi se podr\u017eala \u201ebijela dominacija\u201c). Stoga je do\u0161lo do gore opisane stra\u0161ne situacije i \u010dinjenice da \u0107e zemlja trebati godine kako bi zacijelile sve rane koje je otvorio aparthejd. Iako je prosje\u010dna nezaposlenost u Ju\u017enoj Africi ne\u0161to iznad 25 %, ona u siroma\u0161nim predgra\u0111ima (slamovima) dose\u017ee 70 % zbog slabog obrazovanja ljudi koji tamo \u017eive, \u0161to uzrokuje spomenute visoke stope kriminala. Nadalje, oko 30 % stanovni\u0161tva (15 milijuna ljudi) bori se s gladi i egzistencijom, dok 60 % ljudi \u017eivi s manje od 200 USD mjese\u010dno. Dr\u017eava jo\u0161 uvijek ima slabe sustave obrazovanja i zdravstvene za\u0161tite (iako se popravljaju), a procjenjuje se da je do 30 % stanovni\u0161tva nepismeno. \u0160okirala me informacija koju sam \u010duo od jednog vodi\u010da, koja ka\u017ee da je silovanje djece na\u0161iroko rasprostranjeno te da je poti\u010de vjerovanje neobrazovanih HIV pozitivnih osoba da ako netko ima AIDS i spava s djevicom \u2013 to ga mo\u017ee ozdraviti. Tako\u0111er, budu\u0107i da vlada daje potpore za AIDS od otprilike 300 EUR mjese\u010dno (ako sam dobro razumio), siroma\u0161ni nezaposleni ljudi bez nade \u010dak se i namjerno inficiraju kako bi dobili pomo\u0107 i da ne bi umrli od gladi. Aparthejd je mo\u017eda ukinut prije 10 godina, ali njegove posljedice stanovnici Ju\u017ene Afrike zasigurno jo\u0161 uvijek osje\u0107aju.<\/p>\n Dok sam bio u zrakoplovu na letu iz Nelspruita (zrakoplovna luka tik do Krugera) prema Johannesburgu, bio sam svjedokom epizode koja zorno pokazuje da treba jo\u0161 vremena da se aparthejd zaboravi. Avion je ba\u0161 trebao poletjeti kada je stariji crni gospodin ustao i polako krenuo prema nu\u017eniku. Cijeli je avion \u010dekao da on zavr\u0161i i kada je iza\u0161ao, sredovje\u010dni bijeli gospodin rekao mu je da je mogao pri\u010dekati 15 minuta da zrakoplov poleti, a ne da ga cijeli avion \u010deka. Stariji crni gospodin vrlo se uzrujao i po\u010deo vikati kako je to Ju\u017ena Afrika i da on zaslu\u017euje po\u0161tovanje, pitao tog drugog odakle je i nije se htio vratiti na svoje sjedalo. Stjuardesa je pri\u0161la i nakon minute ili dvije uspjela smiriti situaciju i vratiti starijeg gospodina na njegovo sjedalo. Kao objektivni promatra\u010d, moj je do\u017eivljaj bio da komentar nije imao ni\u0161ta s rasnim pretpostavkama, ali tako ga je ovaj stariji gospodin shvatio. Rekao bih da nakon toliko poni\u017eavaju\u0107ih iskustava iz pro\u0161losti, neke rane vrlo te\u0161ko zacijele. Nadalje, to dokazuje da je Ju\u017ena Afrika zemlja u kojoj morate paziti \u0161to ka\u017eete i kako to ka\u017eete jer bi vas u suprotnom mogli pogre\u0161no interpretirati s obzirom na turbulentnu i nasilnu povijest koju su ljudi u toj zemlji iskusili tijekom druge polovine dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n Za vrijeme boravka u Cape Townu, dok sam ku\u0161ao izvrsni su\u0161i u restoranu Willoughby\u2019s (koji sam ve\u0107 spomenuo i koji jo\u0161 uvijek ne mogu zaboraviti J), imao sam priliku sresti kao goste u restoranu, majku i sina \u2013 bijelce odvjetnike iz Cape Towna. Rekli su mi da u slu\u010daju obrazovanog kadra u Ju\u017enoj Africi postoji problem \u0161to se crnci preferiraju za sve pozicije na koje se prijave i da oni imaju prednost pred bijelcima i obojenih. Ali ako ste jako dobri u tome \u0161to radite, imate vrlo dobre kvalifikacije i radite naporno \u2013 bez obzira na boju ko\u017ee mo\u017eete uspjeti (kao i svugdje drugdje). No crncima s istim kvalifikacijama ipak je danas lak\u0161e uspjeti. Pretpostavljam da je to poku\u0161aj vlade da uspostavi omjer obrazovanog kadra koji bi bio u skladu s op\u0107im stanovni\u0161tvom jer danas ima proporcionalno previ\u0161e zaposlenih obrazovanih bijelaca. Mogla bi se tu povu\u0107i analogija sa svjetskom podzastupljeno\u0161\u0107u \u017eena na vode\u0107im i direktorskim pozicijama u korporacijama i vladinim tijelima. Stoga se tu ponekad preferiraju deficitarni rodni (ili rasni) profili kako bi se izjedna\u010dili omjeri. Je li to dobro ili lo\u0161e? Op\u0107enito podr\u017eavam pogled da kvalifikacije za odre\u0111ene pozicije ne bi trebalo dovoditi u vezu s rodom, spolom ili dobi (u bilo kojem pravcu), ve\u0107 s vje\u0161tinama, znanjem i posve\u0107eno\u0161\u0107u koji su potrebni za taj posao. No lako je shvatiti da, ako je postojala nepravda u povijesti, sada postoje poku\u0161aji da se ona ispravi protekcijom pojedinih podzastupljenih skupina dru\u0161tva.<\/p>\n Nakon \u0161to je aparthejd ukinut, vlada je uvela preferencijalni tretman za crnce, ali s tzv. zavr\u0161nom odredbom (sundown close<\/em>). To zna\u010di da \u0107e se takav tretman prakticirati dok se omjeri ne izjedna\u010de s onima u op\u0107em stanovni\u0161tvu i da bi ga tada trebalo ukinuti. Takva je praksa pokrenuta kako bi se ispravile nepravde iz pro\u0161losti. Ali izgleda da nemaju samo bijelci problem s takvim tretmanom crnaca danas, nego i obojeni. Dok sam se vozio u taksiju u Cape Townu, obojeni se voza\u010d (koji ima njema\u010dkog oca i afri\u010dku majku) potu\u017eio kako je prije pet godina htio u mornaricu, ali su primali samo crnce. \u010cak je tvrdio da je oglas u novinama govorio da se na natje\u010daj za mornaricu mogu prijaviti samo crnci. Naravno, ne mo\u017eete zaklju\u010divati iz pojedina\u010dnih slu\u010dajeva, ali oni sigurno pokazuju da ima dosta vrlo diskutabilnih politi\u010dko-rasnih politika i praksi i u dana\u0161njoj ju\u017enoafri\u010dkoj svakodnevnici.<\/p>\n Jo\u0161 jedan od goru\u0107ih problema u Ju\u017enoj Africi jest taj \u0161to mnogo imigranata dolazi iz jo\u0161 siroma\u0161nijih dr\u017eava, kao \u0161to su Nigerija, Somalija, Zambija ili Zimbabve. Nekoliko sam puta svjedo\u010dio kako taksisti iz tih zemalja zapo\u010dinju sva\u0111e s lokalnim taksistima oko klijenata turista. Kasnije sam otkrio kako taj antagonizam uzrokuje i nemire i nasilje u gradovima u Ju\u017enoj Africi gdje lokalno stanovni\u0161tvo zbog visoke nezaposlenosti prosvjeduje protiv prido\u0161lica te ponekad to zna zavr\u0161iti i fizi\u010dkim napadima i nasiljem.<\/p>\n Ju\u017ena se Afrika, na\u017ealost, ne razlikuje od drugih afri\u010dkih dr\u017eava po pitanju korupcije. \u010cuo sam od brojnih Ju\u017enoafrikanaca da je na\u0161iroko i op\u0107e poznato kako je trenuta\u010dni ju\u017enoafri\u010dki predsjednik Zuma potro\u0161io 200 milijuna ameri\u010dkih dolara na novu ku\u0107u \u2013 naravno, bez obja\u0161njenja odakle novac za nju. Tijekom zadnjih dvaju desetlje\u0107a bilo je mnogo slu\u010dajeva korupcije na visokim dr\u017eavnim pozicijama, \u0161to je na\u017ealost uobi\u010dajeno pona\u0161anje u gotovo svim afri\u010dkim zemljama.<\/p>\n Unato\u010d svemu re\u010denome, postignut je napredak tokom proteklih dvadeset godina i Ju\u017ena je Afrika dr\u017eava s obe\u0107avaju\u0107om perspektivom uspije li prevladati vlastite antagonizme.<\/p>\n U godinama 1970. \u2013 1995. radna produktivnost pove\u0107avala se manje od 1 % godi\u0161nje, dok je od 1995. godine rasla stopom od otprilike 3 % godi\u0161nje. Stopa rasta BDP-a udvostru\u010dila se nakon uvo\u0111enja demokracije na vi\u0161e od 3 % godi\u0161nje (pala je na malo manje od 3 % tijekom posljednjih \u0161est godina kada je po\u010dela ekonomska kriza 2009. godine). Sve je to proizvelo rast po glavi stanovnika za vi\u0161e od tre\u0107ine nakon demokratskih promjena. Na koncu, ako primjerice promotrimo prosjek prihoda ku\u0107anstava u razdoblju 2001. \u2013 2011., podatci ukazuju da je prosje\u010dno primanje crna\u010dkih ku\u0107anstava pove\u0107ano za +169 %, prosje\u010dno primanje obojenih ku\u0107anstava za +118 %, a \u010dak je i prosje\u010dno primanje bjela\u010dkih ku\u0107anstava pove\u0107ano za +88 % (dok je sama inflacija u istom razdoblju porasla za +78 %). Visoka nezaposlenost ostaje jedan od najve\u0107ih izazova pred Ju\u017enom Afrikom. \u010cak i ako broj zaposlenih raste (a u kontinuiranom je porastu), zbog demografije i stope ra\u0111anja u dr\u017eavi to jednostavno nije dovoljno kako bi se nezaposlenost smanjila na odgovaraju\u0107u razinu. Kriminal i problemi vezani za HIV ubudu\u0107e \u0107e se morati po\u010deti rje\u0161avati boljim obrazovanjem i stvaranjem boljih prilika za stanovni\u0161tvo koje dolazi iz slamova. Istra\u017eivanja govore da \u017ertva zna po\u010dinitelja u 4 od 5 ubojstava ili slu\u010dajeva silovanja u Ju\u017enoj Africi. To jasno govori da je zemlja opasnija za vlastite gra\u0111ane nego za turiste ili posjetitelje i da postoji golema potreba za pove\u0107anjem svijesti kako nasilje nije prihvatljiv oblik pona\u0161anja ili ne\u0161to \u0161to se isplati u suvremenom dru\u0161tvu.<\/p>\n Zanimljiva teorija koju sam \u010duo od lokalaca ka\u017ee da je Ju\u017ena Afrika zemlja Tre\u0107eg svijeta s ustavom Prvog svijeta. Ustav Ju\u017ene Afrike, koji je sastavila prva demokratska vlada, jedan je od najnaprednijih u svijetu. Na primjer, u Ju\u017enoj je Africi nezakonito pu\u0161iti u dru\u0161tvu dvanaestogodi\u0161nje djece. Pravni je sustav vrlo demokrati\u010dan, otvoren i nije ekstremno rigidan prema kriminalu. To ponekad uzrokuje pomilovanja za ubojstva i silovanja, \u0161to zna\u010di da po\u010dinitelji \u010desto trebaju izdr\u017eati tek tre\u0107inu kazne. Prema nekim lokalnim ljudima, to je korijen problema visoke stope kriminala jer kazna vjerojatno nije dovoljno velika da bi nekoga odvratila od zlo\u010dina. Moglo bi se argumentirati protiv gore navedenog jer brojna istra\u017eivanja govore da kriminal nije izravno povezan s kaznom u danom dru\u0161tvu. Osim odgovaraju\u0107eg pravnog sustava li\u0161enog korupcije, dru\u0161tvo mora omogu\u0107iti svim svojim gra\u0111anima prilike za osnovno, kvalitetno obrazovanje, kao i priliku za ljude iz svih dru\u0161tvenih klasa za prosperitet zasnovan na njihovih sposobnostima i radu. Tek tada Ju\u017ena Afrika mo\u017ee uspje\u0161no poraziti kriminal i ispuniti velika o\u010dekivanja koje Nacija duge sniva i zaslu\u017euje, nakon toliko patnje koju je stvorilo vrijeme mraka za vrijeme aparthejda.<\/p>\n Jedna od lokalnih \u017eena koje sam sreo rekla mi je kako vjeruje da su svi njihovi problemi u dvadesetom stolje\u0107u stvoreni \u010dinjenicom da je Ju\u017ena Afrika zemlja koja je iskusila sraz kultura. Bjela\u010dka je kultura racionalnija i prora\u010dunata, dok je crna\u010dka kultura emocionalnija i prirodnija. Neke dr\u017eave (na primjer SAD u posljednje vrijeme, ali isto nakon puno borbe u pro\u0161losti), koriste razli\u010ditost kao svoju konkurentnu prednost. Ju\u017ena Afrika mora napraviti isto to. Mora gledati u budu\u0107nost bez ljutnje koju je uzrokovala pro\u0161lost i mora prevladati antagonizme iz sada\u0161njosti. Zemlja je uistinu prelijepa te upravo zbog razli\u010ditosti stanovni\u0161tva i povijesnih veza s Europom i svijetom ima dosta razloga da postane vode\u0107a gospodarska sila na rastu\u0107em afri\u010dkom kontinentu (imaju\u0107i pri tome u vidu i brojne prirodne resurse i prirodne ljepote koje posjeduje).<\/p>\n Ju\u017enoafrikanci su uspjeli prohodati svoj dug put do slobode i sada trebaju izna\u0107i na\u010dine kako dalje nastaviti put k izgradnji suvremenog i naprednog dru\u0161tva za sve svoje gra\u0111ane, bez obzira na njihovu rasu, spol ili dru\u0161tveni status. \u017delim im svu sre\u0107u na tom putu i nadam se da \u0107u jednog dana imati prilike ponovno posjetiti Ju\u017enu Afriku i osvjedo\u010diti se daljnjem napretku ove prekrasne zemlje.<\/p>\n Josip Muller, Obi\u010dno prakticiram prekooceanska putovanja oko Nove godine. Vjerojatno zato \u0161to imam osje\u0107aj da se istinski mogu odmoriti samo kada prije\u0111em nekoliko vremenskih zona i tako se isklju\u010dim od svakodnevice i u\u017eivim u neki daleki i potpuno druk\u010diji svijet. Pri tome mogu re\u0107i i da do\u010dekati Novu godinu u toplim krajevima i nije tako lo\u0161a stvar […]<\/p>",
"protected": false
},
"author": 1,
"featured_media": 1859,
"comment_status": "open",
"ping_status": "open",
"sticky": false,
"template": "",
"format": "standard",
"meta": [],
"categories": [
1
],
"tags": [],
"_links": {
"self": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/812"
}
],
"collection": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"
}
],
"about": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"
}
],
"author": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"
}
],
"replies": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=812"
}
],
"version-history": [
{
"count": 6,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/812\/revisions"
}
],
"predecessor-version": [
{
"id": 1971,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/812\/revisions\/1971"
}
],
"wp:featuredmedia": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1859"
}
],
"wp:attachment": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=812"
}
],
"wp:term": [
{
"taxonomy": "category",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=812"
},
{
"taxonomy": "post_tag",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=812"
}
],
"curies": [
{
"name": "wp",
"href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}",
"templated": true
}
]
}
}![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/South-Africa2-2-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/South-Africa3-1-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/South-Africa4-1-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/South-Africa5-1-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/South-Africa6-1-1024x768.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/south-africa8-mendela-young.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/south-africa9-Long_Walk_to_Freedom.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/south-africa10-Mandela-is-freed.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/south-africa11-mandel-invictus.jpg\")
<\/p>\n
\n<\/em>2. rujna 2014.<\/p>",
"protected": false
},
"excerpt": {
"rendered": "