![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/izrael-hero.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Trebalo mi je vi\u0161e od godinu dana prikupljanja hrabrosti da napi\u0161em svoje impresije nakon posjeta Izraelu. Je li razlog tome \u0161to je Izrael kolijevka nekih od najutjecajnijih svjetskih religija ili to \u0161to je rije\u010d o jednoj od najkompleksnijih zemalja i regija u svijetu, ili je to jednostavno moj kukavi\u010dluk jer ne \u017eelim ispasti smije\u0161an pi\u0161u\u0107i o stvarima o kojima bez obzira na to koliko znao ili \u010ditao, ne mogu biti siguran da ih do kraja razumijem \u2013 te\u0161ko je re\u0107i. U svakom slu\u010daju, evo kona\u010dno iznosim dojmove svoga posjeta i op\u0107enito svega \u0161to sam potom \u010ditao i iskusio vezano uz tu fascinantnu zemlju, pa ako ih na\u0111ete nedovoljno cjelovite i adekvatne, unaprijed se na tome ispri\u010davam.<\/p>\n
Jedan od meni najdra\u017eih filmova jest Kraljevstvo nebesko<\/em>\u00a0Ridleyja Scotta, koji govori o kri\u017earskim ratovima i borbama za Jeruzalem potkraj 12. stolje\u0107a. Pred kraj toga filma Balian (barun od Ibelina) predaje Jeruzalem Saladinu i pri samoj ga predaji pita u kontekstu velikih \u017ertava i velikoga broja izgubljenih \u017eivota u prethodnim bitkama: \u201eKoliko vrijedi Jeruzalem?\u201c Na to Saladin rezolutno i smireno odgovara: \u201eNi\u0161ta!\u201c te se potom, udaljiv\u0161i se i pro\u0161av\u0161i par koraka, okrene, uzdigne ruke i slavodobitno doda: \u201eI sve!\u201c To je ujedno dobar prikaz \u0161to zna\u010di religija, sveta mjesta i op\u0107enito sve \u0161to je \u010dovjeku sveto i va\u017eno iz nekog duhovnog i neopipljivog razloga.<\/p>\n Koliko je samo krvi proliveno u Jeruzalemu, Izraelu i op\u0107enito u svijetu zbog religije i razli\u010ditih vjerovanja. Koliko je samo ljudi u ime Boga ubijalo, mu\u010dilo ili \u010dinilo stra\u0161ne i nezamislive stvari. A sve u ime plemenitih i vi\u0161ih ciljeva te ne shva\u0107aju\u0107i da Bog sigurno ne \u017eeli zlo drugim ljudima zbog toga \u0161to ga druk\u010dije \u0161tuju ili do\u017eivljavaju ili zato \u0161to su lokalni vjerski obi\u010daji druk\u010diji od drugih. Stra\u0161no je to i fascinantno u isto vrijeme. Izrael i Jeruzalem predstavljaju sredi\u0161te zemlje \u0161to se ti\u010de sjeci\u0161ta religija, svjetonazora, svjetske povijesti i civilizacije. S druge stane, ta regija predstavlja izvori\u0161te sukoba na Bliskom istoku, a potencijalno i u cijelome svijetu. Dakle, s jedne strane vjersko sredi\u0161te svijeta, a s druge strane sredi\u0161te svjetske nestabilnosti i potencijalnih ratova \u2013 stra\u0161na kontradikcija. Da stvar bude jo\u0161 ljep\u0161a i apsurdnija, Jeruzalem zna\u010di grad mira (Jer\/ir<\/em>\u00a0\u2013 grad, Salim\/\u0161alom<\/em>\u00a0\u2013 mir), a izvor je konstantnih sukoba i ratova ve\u0107 preko dvije tisu\u0107e godina.<\/p>\n Legenda ka\u017ee da je Bog dao svijetu 10 mjera ljepote, a 9 od njih namijenio je Jeruzalemu. I zaista, to je grad potpuno razli\u010dit od ostalih gradova, pun povijesti, legendi, kontradikcija i nadasve prelijep na jednostavan i neopisivo produhovljen na\u010din. U zraku se osjeti njegova mistika. Cijeli je Izrael jednako tako pun kontradikcija koje kod nekih ljudi izazivaju divljenje, a kod drugih gnu\u0161anje. U svakom je slu\u010daju nemogu\u0107e biti ravnodu\u0161an prema toj zemlji. Poku\u0161at \u0107u u ovome tekstu iznijeti svoje impresije bez svrstavanja u bilo koju skupinu, ali ne mogu ne biti impresioniran kontradikcijama i posebnostima ove jedinstvene zemlje.<\/p>\n Izrael je relativno mala zemlja s obzirom na globalni utjecaj koji u\u017eiva. Stanovni\u0161tvo Izraela \u010dini oko 7,5 mil. ljudi od \u010dega je 6 mil. \u017didova, a 1,5 mil. Arapa i ostalih. Uz to oko 3 mil. Arapa \u017eivi na Zapadnoj Obali i jo\u0161 2 mil. u pojasu Gaze te je oko 4 mil. Arapa\/Palestinaca emigriralo u okolne zemlje (Siriju, Jordan\u2026). Procjenjuje se da izvan Izraela \u017eivi oko 8 mil. \u017didova, od \u010dega \u010dak 1 mil. na Manhattanu. Dakle, ukupno govorimo o oko 14 mil. \u017didova diljem svijeta. Usporedbe radi, procjenjuje se da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata u holokaustu stradalo 6 mil. \u017didova (najvi\u0161e u Poljskoj \u2013 oko 3 mil. i Rusiji \u2013 oko 1,5 mil.), \u0161to je ekvivalent cjelokupnoj dana\u0161njoj \u017eidovskoj populaciji u Izraelu ili gotovo polovini ukupnog broja \u017didova u svijetu danas. S obzirom da 14 milijuna predstavlja izuzetno malen postotak ljudi u globalnim razmjerima (oko 0,2 % svjetske populacije), fascinantne su procjene da je oko 25 % dobitnika Nobelovih nagrada u 20. stolje\u0107u i \u010dak 30 % u 21. stolje\u0107u \u017eidovskog podrijetla. U filmskoj industriji da i ne govorimo \u2013 lista najpoznatijih i najutjecajnijih svjetskih filmskih producenata, redatelja i glumaca \u017eidovskoga podrijetla nepregledna je. Tako\u0111er se procjenjuje da \u017didovi kontroliraju 1\/3 ameri\u010dkoga kapitala, \u0161to svakako mo\u017ee pomo\u0107i u obja\u0161njenju sna\u017ene veze izme\u0111u SAD-a i Izraela (primjerice, to dobro ilustrira i sitan detalj poput onoga da se u hotelskome du\u0107anu u Jeruzalemu mogu kupiti majice, magneti i \u010da\u0161e s natpisima \u201eAmeriko, Izrael je uz tebe\u201d).<\/p>\n Koja je tajna velike uspje\u0161nosti i utjecaja \u017eidovske populacije (pogotovo s obzirom na njezin broj)? Je li to religija, odgoj, disciplina, vrijednosti ili pak ne\u0161to potpuno nepredvidivo? Ta njihova uspje\u0161nost (ponajprije na financijskome planu) bila je ponajve\u0107i razlog za ra\u0111anje antisemitizma i svih neda\u0107a koje su ih pratile stotinama godina te koje su kulminirale ogromnom tragedijom za vrijeme Drugoga svjetskog rata. To je tema na koju su manje ili vi\u0161e uspje\u0161no odgovor poku\u0161avali pru\u017eiti brojni ugledni svjetski intelektualci tijekom povijesti. Ne poku\u0161avam ni pomisliti da bi ovaj tekst mogao odgovoriti na to pitanje, ali njime \u0107u poku\u0161ati barem zagrepsti povr\u0161inu ove tematike te pru\u017eiti neka osobna vi\u0111enja i perspektive.<\/p>\n Sveta zemlja<\/strong><\/p>\n Pri\u010du \u0107u zapo\u010deti tamo gdje je prema \u017eidovskoj religiji zapravo i zapo\u010delo sve \u0161to se ti\u010de ljudskoga roda. A to je od Stijene postanka koja se nalazi u Jeruzalemu. \u010cuvena Kupola nad stijenom ili Zlatna kupola, koja je ujedno jedan od za\u0161titnih znakova Jeruzalema, prvo je zdanje muslimanske arhitekture iz jo\u0161 davne 695. godine. Ispod nje se, prema \u017eidovskoj predaji, nalazi svetinja nad svetinjama ili stijena stvaranja svijeta. Prvoga dana kada je Bog stvorio Zemlju, Stijena postanka oti\u0161la je u nebo te ju je potom an\u0111eo Gabrijel vratio na Zemlju (na njoj se nalazi i otisak ruke an\u0111ela Gabrijela) upravo na to sveto mjesto u Jeruzalemu. Kada je Bog protjerao Adama i Evu iz raja, onda ih je ostavio upravo na toj stijeni. Bog je tra\u017eio od Mojsija da se na toj stijeni sagradi Hram, kad je Mojsije dobio 10 zapovijedi na Sinajskoj gori 1250. godine pr. n. e. Mojsije je dobio zapovijedi, Bibliju i sinajski kov\u010deg te je u ime Boga zatra\u017eio od naroda da se sagradi Hram na svetoj stijeni.<\/p>\n \u017didovski se narod nakon 40 godina lutanja kroz pustinju spustio pred Jerihon, najstariji grad na svijetu. Sedam su dana svirali prema Bo\u017ejim uputama pred zidinama Jerihona, a sedmoga su se dana zidovi Jerihona sru\u0161ili. Nakon toga, 1200. \u2013 1000. pr. n. e. zemljom su vladali lokalni upravlja\u010di, sudci. Potom je prorok Samuel proglasio \u0160aula za prvoga \u017eidovskog kralja. U to su vrijeme Filistejci i Feni\u010dani dr\u017eali obalu. U poznatoj bitci Filistejci su izabrali Golijata da ih zastupa u borbi, a Izraelci malenoga Davida. Nakon \u010duvene Davidove pobjede, \u0160aul je nakon nekoga vremena odlu\u010dio Davidu povjeriti upravljanje kraljevstvom iza svoje smrti (Isus je ina\u010de potomak kralja Davida). David potom gradi Jeruzalem te kupuje zemlju na mjestu gdje je sveta stijena (Hramova gora). Davidov je sin Solomon koji je sagradio Hram koji je u to vrijeme bio najve\u0107i hram na svijetu (Hram cara Solomona). 586. pr. n. e. babilonska vojska (Nabukodonosor) osvaja Judeju i Jeruzalem, razara Hram i odvodi \u017didove u ropstvo (o \u010demu govori i \u010duvena Verdijeva opera Nabucco<\/em>). Kada je perzijska vojska napala Babilonce, \u017didovi su pomogli Perzijancima i nakon pobjede Perzijanaca vra\u0107aju se u Svetu zemlju i grade Drugi hram (kopiju prvoga). 70-ih godina n. e. sru\u0161en je Drugi hram, a 134. \u2013 135. n. e. Rimljani su protjerali \u017didove iz Izraela.<\/p>\n Za\u0161titni znak \u017eidovske vjere (poput kri\u017ea u kr\u0161\u0107anstvu) \u010duvena je sedmerokraka menora koja simbolizira sedam dana Bo\u017ejega stvaranja svijeta i sedam dana u tjednu. Zanimljivo je znati da \u017eidovska religija nema samo 10 zapovijedi, ve\u0107 govori o \u010dak 613 zapovijedi \u0161to ih je Mojsije dobio od Boga (od kojih se neke odnose na stvari poput te da treba uvijek nositi kapu, po\u0161tivati Hram na razne na\u010dine itd.). Uklju\u010duju 365 zabrana i 248 naredbi. Nakon nestanka Hrama trebalo je prilagoditi tuma\u010denje drevno postavljenih vjerskih obi\u010daja i zapovijedi jer se 1\/3 originalnih zapovijedi odnosila na Hram, a 1\/3 na sve\u0107enike u Hramu. Nakon ru\u0161enja Hrama, kao prijelazno rje\u0161enje, pojavila se u 2. \u2013 3. stolje\u0107u Mi\u0161na kao prilagodba 613 Bo\u017ejih zapovijedi. Talmud (u\u010denje ili tuma\u010denje) pojavio se u 5. \u2013 6. stolje\u0107u n. e. i to u dvjema verzijama: u Tiberijusu (jeruzalemski) i u Babilonu (babilonski, koji je prihva\u0107eniji). Talmud obja\u0161njava i interpretira kako izvr\u0161avati Bo\u017eje zapovjedi nakon uni\u0161tenja Hrama.<\/p>\n Ispod jeruzalemske Zlatne kupole, na Hramovoj gori, prema \u017eidovskome se vjerovanju nalazi ve\u0107 spomenuta Stijena postanka koja se, koliko sam upu\u0107en, spominje u svim trima religijama u odre\u0111enim kontekstima (muslimanskoj, kr\u0161\u0107anskoj, \u017eidovskoj). Lokalni mi je vodi\u010d objasnio da Stijena postanka ima zapravo vrlo sli\u010dno zna\u010denje kod \u017eidova, kr\u0161\u0107ana i kod muslimana. Na tome je istom mjestu, prema muslimanskome vjerovanju i interpretaciji Kurana, Muhamed i napisao Kuran. Danas kr\u0161\u0107ani ni \u017eidovi nemaju pristup Stijeni postanka jer je ona pod muslimanskom jurisdikcijom. Na tome mjestu na Hram-gori 695. godine izgra\u0111ena je poznata Kupola nad stijenom. Pod njom se nalaze i ostatci staroga Solomonova hrama. \u017didovima (i kr\u0161\u0107anima) dopu\u0161ten je pristup samo jednoj strani zida toga zdanja. Tu \u010desto dolaze \u017eidovi i kr\u0161\u0107ani (\u010dak ponekad i muslimani i Kinezi) te mole Boga da im ispuni odre\u0111ene \u017eelje. Pred tim zidom \u010desto se mogu vidjeti religiozni \u017eidovi koji u svojoj molitvi pla\u010du i nari\u010du zato \u0161to ne mogu do\u0107i do svojih svetih mjesta i \u0161to su gotovo 2000 godina bili u dijaspori. Upravo je tako ovaj zid i dobio svoje ime \u2013 Zid pla\u010da.<\/p>\n Ispreplitanje \u017eidovskih, muslimanskih i kr\u0161\u0107anskih svetih mjesta u Jeruzalemu u Izraelu \u010desta je pojava i na\u017ealost nerijetko uzrok razmirica, a tijekom povijest i krvavih ratova. Osobito mi je interesantan bio primjer vezan uz crkvu Marijina nagovje\u0161tenja u Nazaretu. Ta je crkva podignuta na mjestu gdje su \u017eivjeli Josip, Marija i Isus u Nazaretu. Ispred crkve, nekih 50 metara od nje, primijetio sam plo\u010du s natpisom \u201eNe postoji druge religije osim islama\u201c. Kad sam pitao vodi\u010da ima li ne\u0161to iza toga, ispri\u010dao mi je vrlo zanimljivu pri\u010du. Na tome je mjestu preminuo brat Saladina (osvaja\u010da Jeruzalema) i muslimani su htjeli podi\u0107i ogromnu d\u017eamiju s minaretom, koja bi potpuno zaklonila crkvu Marijina nagovje\u0161tenja. Zatra\u017eili su od izraelske vlade dozvolu i dobili je. Pri\u010da se da je Saudijska Arabija htjela financirati taj projekt s koliko ve\u0107 novca bude trebalo. Saznav\u0161i za to, Vatikan je otkazao sve ture koje je te godine trebao voditi u Izrael (to je bilo po\u010detkom 90-ih, negdje izme\u0111u 1992. i 1995.). Kad je Izrael vidio koje gubitci mogu sna\u0107i turizam ako \u201ezarate\u201c s Vatikanom, otkazao je dozvolu i cijeli projekt izgradnje d\u017eamije. Ovo je, naravno, neslu\u017ebena pri\u010da, ali zvu\u010di prili\u010dno realisti\u010dno \u2013 pogotovo s obzirom na prili\u010dno velik natpis koji sam uo\u010dio i na temelju kojega sam se uop\u0107e zainteresirao za ovu pri\u010du.<\/p>\n Problematika koja postoji oko podudaranja mjesta \u017eidovskoga Hrama i Kupole nad stijenom u Jeruzalemu te crkve Marijina nagovje\u0161tenja i mjesta na kojemu je preminuo Saladinov brat u Nazaretu, mogla je potencijalno biti jo\u0161 te\u017ea i kompliciranija. Naime, prorok Omar koji je bio kalif, tj. nasljednik proroka Muhameda, nije se prilikom posjeta Jeruzalemu, znaju\u0107i da bi to moglo stvoriti velike probleme u budu\u0107nosti, pomolio na Isusovu grobu ve\u0107 malo dalje i na tome se mjestu sada nalazi Omarova d\u017eamija s minaretom. Da se kojim slu\u010dajem pomolio na Isusovu\u00a0grobu, mogao je to biti uzrok stra\u0161nih religijskih sukoba u budu\u0107nosti, vjerojatno znatno gorih od onih koje je prouzro\u010dila blizina Hrama i Kupole nad stijenom. Sva sre\u0107a \u0161to je bio mudar i dalekovidan.<\/p>\n Monoteizam se prvo pojavljuje kod \u017eidova, a kr\u0161\u0107anska i muslimanska religija izgra\u0111ene su na monoteisti\u010dkim temeljima i priznaju neke \u017eidovske proroke. Islam priznaje i Mojsija i Isusa kao proroke, ali oni su od manje va\u017enosti za muslimansku vjeru. Zovu ih Musa i Isa (kao \u0161to Abrahama zovu Ibrahim, Ji\u0161maela \u2013 Ismail, Davida \u2013 Daud, Solomona \u2013 Sulejman). \u017didovstvo primjerice ne priznaje Isusa, ali ga nigdje eksplicitno ne osporava. Apsurdno je da Isusa kao \u017eidovskoga kralja i mesiju na koncu ne priznaju \u017eidovi i njihova religija, ve\u0107 mnogostruko ve\u0107a populacija iz cijelog svijeta \u2013 oko 14 mil. \u017eidova ne priznaje ga, a preko milijarda kr\u0161\u0107ana i protestanata to \u010dini. \u017didovi imaju svetu subotu, kr\u0161\u0107ani svetu nedjelju, a muslimani sveti petak. Tora, Kuran i Biblija tvrde da su Arapi i \u017eidovi doslovce bra\u0107a te da i jedni i drugi potje\u010du od Abrahama. Kad sve to \u010dovjek tako racionalno sagleda, ne mo\u017ee se ne zapitati je li mogu\u0107e da je toliko krvi proliveno zbog razlika u vjerovanjima koje u krajnjoj liniji mo\u017eda i nisu toliko velike \u2013barem zasigurno stoga \u0161to sve religije u osnovi imaju zajedni\u010dku ljubav prema Bogu i bli\u017enjima.<\/p>\n U Hramu groba Gospodnjega, gdje se nalazi Kristov grob, prisutni su predstavnici \u0161est razli\u010ditih vjeroispovijesti: katoli\u010dke, pravoslavne, armenske, koptske, etiopske i sirijske. Osobito je interesantna i pomalo komi\u010dna \u010dinjenica da su klju\u010d Hrama groba Gospodnjega, ne mogav\u0161i se dogovoriti tko bi ga trebao imati, na kraju povjerili na \u010duvanje arapskoj (muslimanskoj) obitelji. \u010clanovi te obitelji, uzgred re\u010deno, pro\u0161vercali su me preko reda do Kristova groba za 15 USD (spustio s 30!). O\u010dito je to bilo ja\u010de od mene pa sam i na tako svetome mjestu iskoristio svoju balkansku snala\u017eljivost da ne \u010dekam 2 \u2013 3 sata u redu. Jedan je sultan koji je vladao u 19. stolje\u0107u, a kojemu je dojadilo stalno sva\u0111anje religija unutar Hrama groba Gospodnjega, naredio da se vi\u0161e ni kamen ne smije pomicati unutar njega i od tada su svi radovi tamo zaustavljeni. Pomaknuti ne\u0161to moglo bi uzrokovati sukob velikih razmjera i to je vjerojatno najmudrija odluka za takvo mjesto. To je Jeruzalem \u2013 povijest i svetost pr\u0161ti iz svakoga kamena, a prema toj zapetljanciji na\u0161i balkanski problemi izgledaju kao dje\u010dja igra.<\/p>\n Sve \u0161to se gradi u Jeruzalemu od jeruzalemskoga je kamena (jo\u0161 od naloga cara Davida), stoga je arhitektura dosta ujedna\u010dena. Posebno mi je bila zanimljiva pri\u010da koju mi je vodi\u010d ispri\u010dao o Frankijevoj kuli, izgra\u0111enoj u Jeruzalemu 70-ih godina dvadesetoga stolje\u0107a. Frank Sinatra pri posjetu Jeruzalemu \u010duo je da se iz Jeruzalema ni s jednoga mjesta ne mo\u017ee vidjeti Mediteran ni Mrtvo More. Nakon toga je donirao novac jeruzalemskom sveu\u010dili\u0161tu da se napravi kula dovoljno visoka da se s nje mogu vidjeti oba mora te je na taj na\u010din svoje ime vje\u010dno ugradio u Jeruzalem. Kakva faca! Definitivno je to u\u010dinio na \u201esvoj na\u010din\u201c, ba\u0161 kako ka\u017ee poznata mu pjesma. J<\/p>\n Izrael je prepun svetih mjesta koja podsje\u0107aju na \u017eivot i djelo Isusa Krista. Mjesto Kristova ro\u0111enja Betlehem zna\u010di zapravo ku\u0107a kruha (beit<\/em>\u00a0\u2013 ku\u0107a, lechem<\/em>\u00a0\u2013 kruh). Tu se rodio Isus, ali tako\u0111er i car David \u010dija poznata kula krasi zidine u Jeruzalemu. Gora preobra\u017eenja u Galileji poznata je po tome \u0161to su se apostoli Petar, Ivan i Jakov popeli skupa s Isusom na nju gdje su im se nakon nekog vremena ukazali Mojsije i prorok Ilija te je Bo\u017eji glas iz oblaka rekao da je Isus sin Bo\u017eji. Crkva prvoga Kristova \u010duda u Kani Galilejskoj mjesto je gdje je Isus prvi put napravio \u010dudo pretvoriv\u0161i na svadbi vodu u vino. Tabha, Heptapegon crkva ili Crkva sedam izvora, posve\u0107ena je Kristovu \u010dudesnom umna\u017eanju kruha i riba. Okupljanje se dogodilo ispred kamena koji je danas sredi\u0161nji dio na kojemu se nalazi oltar crkve, ispred koje je bizantski mozaik iz 4. stolje\u0107a (druga faza crkve potje\u010de iz 6. stolje\u0107a) s freskama koje prikazuju ribu i kruh (Luka, 9, 10 \u2013 17). Crkva Petrova prvenstva podignuta je na mjestu gdje je Krist dao Petru prvenstvo pri osnivanju Crkve (Ivan, 21, Novi zavjet). U njoj se nalazi oltar pod nazivom Mensa Christi<\/em>\u00a0(Kristova menza). To je bilo tre\u0107e ukazanje Krista nakon raspe\u0107a te je tada Petru (Ivanu i ostalima) pokazao gdje da bace mre\u017eu da bi ulovili ribu, a potom im je spremio doru\u010dak na mjestu gdje je sada kamen pri oltaru crkve. Zato se oltar u crkvi i zove Kristova menza. Potom je Petru dao prvenstvo pri osnivanju Crkve, \u0161to je odredilo budu\u0107u instituciju pape i budu\u0107nost kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n Jardenit je mjesto na kojemu rijeka Jordan istje\u010de iz Galilejskoga jezera i na kojemu se danas odvijaju komercijalna kr\u0161tenja u rijeci. Cijeli taj komercijalni centar dr\u017ei najstariji kibuc u Izraelu (Degania), koji je razvio biznis uglavnom usmjeren na Amerikance. Ina\u010de, oko Galilejskoga su se jezera razvili prvi kibuci na podru\u010dju dana\u0161njega Izraela pod utjecajem socijalisti\u010dkih ideja (prvi 1909. godine, dakle jo\u0161 prije sovjetskih kolhoza). U prodavaonici komercijalnog centra Jardenita mo\u017ee se kupiti plahta za 25 USD kojom se mo\u017ee omotati te u\u0107i u rijeku Jordan i krstiti se. To je uglavnom namijenjeno protestantima koji se tako mogu pohvaliti da su se krstili u svetoj rijeci Jordanu (iako mjesto gdje se to \u010dini vjerojatno zapravo nije originalno mjesto gdje je Ivan Krstitelj krstio Krista \u2013 takvih mjesta ima \u010dak pet, \u010dak i na isto\u010dnoj strani obale, u Kraljevini Jordan). U spomenutomu komercijalnom centru koji sam posjetio, po svuda se nalaze plo\u010de s natpisima iz Evan\u0111elja po Marku (koje pi\u0161e o kr\u0161tenju Isusa u rijeci Jordan) i to na velikom broju svjetskih jezika. Nai\u0161ao sam tako i na plo\u010du na hrvatskome jeziku i \u010duo pri\u010du kako je ona nastala. Ekipa iz Posu\u0161ja, koja je godinu prije bila na tome mjestu, ugledala je natpise na brojnim jezicima, a nigdje ni traga plo\u010di na hrvatskome. Poduzetni kakvi jesu, na\u0161i su Hercegovci odmah zahtijevali vidjeti \u201egazdu\u201c te se s njim odmah dogovorili i platili za postavljanje plo\u010de na hrvatskome \u2013 koju sam tako imao prilike vidjeti pri svome posjetu.<\/p>\n Stvaranje modernoga Izraela i stalni sukobi<\/strong><\/p>\n Naseljavanje \u017didova u Izrael u odre\u0111enim se vremenskim razmacima stalno odvijalo, ali je do prvoga vala masovna naseljavanja do\u0161lo po\u010detkom 19. stolje\u0107a. Jedan od inicijatora i od onih koji su najvi\u0161e pomagali u tome prvom valu povratka \u017didova u Jeruzalem bio je bogati britanski \u017didov Moses Montefiore (ro\u0111en u Italiji), koji je \u017eivio \u010dak preko 100 godina (1784. \u2013 1885.), od kojih je prvih 40 posvetio stjecanju bogatstva, a ostatak uglavnom filantropiji i pomaganju povratka \u017didova u Jeruzalem. Sljede\u0107i val naseljavanja dogodio se nakon pojave cionisti\u010dkoga pokreta te je u njemu do\u0161lo do dodatnoga intenziviranja povratka \u017didova u Jeruzalem i okolicu. Theodor Hertzl, za\u010detnik modernoga cionisti\u010dkog pokreta i po nekima otac izraelske nacije, ro\u0111en je u Be\u010du, a predci su mu rodom iz Zemuna. Bio je publicist i novinar te je pratio aferu osu\u0111ena francuskog \u017didova Dreyfusa \u2013 vojnika osu\u0111ena uslijed anti\u017eidovskoga raspolo\u017eenja. Napisao je knjigu Juden Stadt<\/em>\u00a0(\u017didovska dr\u017eava) gdje je prvi put iznio ideje koje su udarile temelje cionisti\u010dkome pokretu. Kao posljedica tih kretanja, nakon nekoga se vremena, 1897. godine u Baselu organizirao i Prvi cionisti\u010dki kongres.<\/p>\n Velika zasluga za iniciranje i potporu pri masovnome naseljavanju \u017didova u Izrael koncem 19. stolje\u0107a zasigurno pripada bogatomu pari\u0161kom \u017didovu barunu Edmundu de Rothschildu. On je sponzorirao naseljavanje \u017didova u Izrael masovno otkupljuju\u0107i zemlji\u0161te u Izraelu od 60-ih do 80-ih godina 19. stolje\u0107a da bi pomogao \u017didovima da se vrate, ali isto tako i da bi ne\u0161to zaradio na tome. Taj je proces poslije nastavio cionisti\u010dki pokret te je on prolongiran tijekom cijeloga 20. stolje\u0107a. Primjerice, statistika pokazuje da je po\u010detkom 19. stolje\u0107a 80 000 \u017didova naselilo Izrael, krajem 19. stolje\u0107a 200 000 ljudi, a do 1939. godine \u010dak 600 000. Interesantno je primjerice da su \u017didovi jo\u0161 u 19. stolje\u0107u \u010dinili ve\u0107inu stanovni\u0161tva Jeruzalema (dakle i prije po\u010detka cionisti\u010dkoga naseljavanja).<\/p>\n Teritorij oko Jeruzalema i dana\u0161nje izraelske dr\u017eave razlog je brojnih krvavih ratova i to ve\u0107 vi\u0161e od 1000 godina. Najkrvavije je bilo (barem do sada) u 12. i 13. te u 20. stolje\u0107u. Dvanaesto i trinaesto stolje\u0107e bilo je obilje\u017eeno kri\u017earskim ratovima koji su se odvijali u devet kri\u017earskih pohoda od 1095. pa sve do 1291. godine. Nakon \u0161to su kr\u0161\u0107ani osvojili Jeruzalem 1099. godine, dr\u017eali su ga u svojim rukama sve do 1187., kada Saladin ujedinjuje muslimanske snage i osvaja Jeruzalem. Tada na scenu stupa poznati Rikard Lavljeg Srca koji uspijeva poraziti Saladinovu vojsku 1192. godine u gradu po imenu Akri. Procijeniv\u0161i da bi mogao osvojiti Jeruzalem, ali ne i da bi ga mogao zadr\u017eati, Rikard sklapa primirje sa Saladinom i to rezultira dogovorom u kojemu kr\u0161\u0107ani dobivaju Galileju i priobalje, a muslimani Jeruzalem. Nakon toga, na tim je prostorima bilo jo\u0161 \u0161est kri\u017earskih pohoda (sve do 1272. godine) koji su manje poznati od spomenutoga Tre\u0107eg kri\u017earskog pohoda u koji su bili uklju\u010deni bezvremenski Saladin i Rikard Lavljeg Srca, ali rezultat tih pohoda nije bilo ni\u0161ta vrijedno spomena osim da je Jeruzalem i dalje ostao u muslimanskim rukama te da je postignut dogovor da hodo\u010dasnici svih vjera imaju zajam\u010den prolaz do svetih mjesta. Jeruzalem tako ostaje u muslimanskim rukama sve do 1917. godine kada general Alenby ponovo ulazi u Jeruzalem i od kada po\u010dinje britanski patronat nad izraelskim i palestinskim teritorijima, koji traje sve do 1948. godine. Zanimljivo je da ponekad muslimani zovu cijelu dr\u017eavu Izrael modernim kri\u017earskim pohodom i ka\u017eu da \u0107e, ako su uspjeli istjerati kri\u017eare nakon 200 godina, isto tako uspjeti i Izraelce.<\/p>\n Dr\u017eava Izrael priznata je 1948. godine, nakon Izraelsko-palestinskog rata koji se odvio neposredno iza Drugoga svjetskog rata i na kraju britanskoga patronata nad ovim teritorijem. Prvi premijer (i po mnogima otac modernoga Izraela) bio je David Ben Gurion, koji je ro\u0111en u Poljskoj 1886. godine te ju je napustio 1906. godine da bi ostatak \u017eivota proveo na teritoriju dana\u0161njega Izraela. Osnovav\u0161i Cionisti\u010dku radni\u010dku stranku 1930. godine, do\u0161ao je na \u010delo politi\u010dke opcije koja je sudjelovala u stvaranju izraelske dr\u017eave uspjev\u0161i pomiriti razjedinjene izraelske oru\u017eane skupine i ujediniv\u0161i ih u jedinstvenu izraelsku vojsku. U ratu iz 1948. godine izraelska je vojska uspjela ovladati preko polovicom teritorija dana\u0161njega Izraela. Jedan od klju\u010dnih razloga za me\u0111unarodno priznanje Izraela bila je upravo \u010dinjenica da je \u017eidovski narod za vrijeme Drugoga svjetskog rata do\u017eivio ogromna stradanja, stoga je me\u0111unarodna zajednica osje\u0107ala da je formiranje izraelske dr\u017eave ne\u0161to \u0161to \u0107e sprije\u010diti ponavljanje ne\u010dega sli\u010dnog u budu\u0107nosti. Tako\u0111er, va\u017eno je i to da je ameri\u010dki utjecaj nakon Drugoga svjetskog rata bio izuzetno velik, a SAD je zemlja s puno bogatih i utjecajnih \u017didova.<\/p>\n Slijedi niz ratova, borbi i primirja izme\u0111u Izraela i raznih okolnih arapskih zemalja koje su se solidarizirale s Palestincima (katkad bi ih zapo\u010deo Izrael, katkad Arapi) i situacija je i dan-danas daleko od stabilne. Interesantno je da su Arapi i \u017eidovi do stvaranja izraelske dr\u017eave op\u0107enito imali daleko bolji odnos od primjerice kr\u0161\u0107ana i \u017eidova. O tome najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da su \u0161panjolski \u017eidovi (tzv. Sefardi) protjerani koncem 15. stolje\u0107a, svoje uto\u010di\u0161te uglavnom na\u0161li u Osmanskome Carstvu (arapskim zemljama sjeverne Afrike i Bliskoga istoka), gdje se nisu suo\u010davali s ni blizu toliko antisemitizma kao \u017eidovi koji su \u017eivjeli u Europi i Rusiji (tzv. A\u0161kenazi).<\/p>\n Usto se u Bejrutu rasplamsao i gra\u0111anski rat (budu\u0107i da su kr\u0161\u0107ani iz Bejruta stali na stranu Izraelaca, a izbjegli Palestinci na stranu lokalnoga muslimanskog stanovni\u0161tva) i \u201ePariz Bliskog istoka\u201c, kako je do tada bio nazivan Bejrut, preko no\u0107i se pretvara u \u201epakao Bliskog istoka\u201c jer \u0107e stravi\u010dni gra\u0111anski rat na tome prostoru potrajati gotovo 17 godina. Fascinantna je \u010dinjenica da je do tada podru\u010dje dana\u0161njega Libanona u\u017eivalo preko 1000 godina mira te je predstavljalo primjer uspje\u0161na su\u017eivota i tolerancije me\u0111u razli\u010ditim religijama. Sve se to preko no\u0107i promijenilo i nestalo pojavom \u201ecrnog labuda\u201c rata (kako ga Nassim Nicholas Taleb naziva u svojoj istoimenoj knjizi koja se bavi nepredvidivim pojavama), iniciranog nestabilno\u0161\u0107u prouzro\u010denom izraelsko-palestinskim sukobom u susjedstvu.<\/p>\n Osveta Arapa Izraelcima za \u0160estodnevni rat uslijedila je 1973. godine na najsvetiji izraelski dan (Jom kipur) kad se svi \u017eidovi mole i nitko ni\u0161ta ne bi smio raditi. Arapske su snage iskoristile tu \u010dinjenicu i te godine sna\u017eno uzvratile udarac prodiru\u0107i s dviju fronti (iz Egipta i iz Sirije) s broj\u010dano premo\u0107nim snagama. Izrael se jedva spasio od toga inicijalnog udara, ali su se izraelske vojne snage brzo konsolidirale i ve\u0107 za nekoliko dana odbacile sirijsku vojsku na jednu te egipatsku vojsku na drugu stranu Sueskoga kanala, do\u0161av\u0161i nadomak Kaira. Na koncu je posredstvom me\u0111unarodne zajednice i UN-a nastupilo primirje, a poslije dvije godine ameri\u010dka je diplomacija na \u010delu s Henryjem Kissingerom inicirala mirovne pregovore u Camp Davidu na kojima su Egipat i Izrael naposljetku potpisali mirovni sporazum.<\/p>\n Nakon kontinuiranih granatiranja izraelskih teritorija iz Libanona, Izrael je napao i okupirao Libanon 1982. godine. Godine 1982. \u2013 1987. obilje\u017eene su stalnim obostranim sukobima i granatiranjima. Velika se tragedija dogodila 1987. godine kada su kr\u0161\u0107anski falangisti upali u palestinski izbjegli\u010dki kamp i pobili nekoliko stotina Palestinaca. Zahvaljuju\u0107i negativnom publicitetu i pritisku me\u0111unarodne zajednice, Izrael se kona\u010dno povukao iz Bejruta 1987. godine (do 2000. godine ostalo je jo\u0161 30 \u2013 40 km ju\u017enog Libanona pod izraelskom okupacijom kako bi sprije\u010dili da se otud granatira Izrael). S druge pak strane, Palestinci su u razdoblju 1987. \u2013 1993. godine proglasili tzv. Prvu intifadu ili ustanak protiv izraelske okupacije palestinskih teritorija, koji se temeljio na kombinaciji bojkota i ostalih mirnih sredstava protesta od strane Palestinaca te ubojstava i nasilja koje se na objema stranama masovno pojavilo u tome periodu.<\/p>\n Velike napore za postizanje mira na prostorima Izraela i Bliskog istoka ulo\u017eio je Yitzhak Rabin, koji je bio premijer Izraela u razdobljima 1974. \u2013 1977. i 1992. \u2013 1995. i po mnogima jedan od najve\u0107ih Izraelaca svih vremena. On je u prvome mandatu postao peti premijer Izraela te prvi premijer koji je ro\u0111en u Izraelu. Zanimljivo je da je mirotvorac postao nakon iznimne vojne karijere u kojoj je ostvario velike vojne uspjehe kao general (od 1964. godine i glavni vo\u0111a izraelskih obrambenih snaga), u ratovima 1948. i 1967. godine. U prvome je mandatu pokrenuo mirovne pregovore s Egiptom, koji su prvo rezultirali sinajskim me\u0111udogovorom 1975. te poslije vodili k spomenutom mirovnom sporazumu izme\u0111u Izraela i Egipta, potpisanomu u Camp Davidu 1979. godine. U svome drugom mandatu Yitzak Rabin ponovo je inicirao mirovne pregovore koji su okon\u010dani poznatim mirovnim dogovorom s Palestincima u Oslu 1993. godine, a potom i mirovnim sporazumom s Jordanom 1994. godine. U njemu je Izrael priznao palestinski nacionalni autoritet i djelomi\u010dnu kontrolu nad podru\u010djima Gaze i Zapadne Obale. Taj mirovni sporazum rezultirao je velikom protivljenju ekstremnije i militantnije raspolo\u017eenog \u017eidovskog stanovni\u0161tva, a dvije godine kasnije (koncem 1995. godine) Rabina je ubio radikalno desno orijentirani ortodoksni \u017didov koji nije odobravao njegovu politiku. Za svoje mirovne napore Rabin je zajedno sa Shimonom Peresom i Jaserom Arafatom primio Nobelovu nagradu za mir.<\/p>\n Budu\u0107i da operacionalizacija sporazuma iz Osla nije tekla kako su to obje strane o\u010dekivale, ponovo su se izrodile trzavice izme\u0111u Izraelaca i Palestinaca te se otvorila potreba za novim mirovnim pregovorima. Primirje izme\u0111u Izraelaca i Palestinaca bilo je nadomak ruke 2000. godine, kada je izraelski predsjednik Ehud Barak naredio povla\u010denje Izraelaca iz ju\u017enoga Libanona te je s Arafatom vodio ozbiljne pregovore o mirnome rje\u0161enju. Arafat na koncu, nezadovoljan ponu\u0111enim opcijama, napu\u0161ta pregovore u kolovozu 2000. godine pa slijede 4 godine sukoba (Druga intifada, 2000. \u2013 2004.). Barak je smijenjen 18 mjeseci nakon dolaska na vlast (o\u010dito ocijenjen kao \u201epremekan\u201c i nedostojan protivnik Arafatu), a naslje\u0111uje ga najtvr\u0111i mogu\u0107i suparnik Arafatu \u2013 predsjednik Izraela postaje Ariel Sharon. Sharon je bio \u010dlan specijalnih jedinica te se \u010desto sukobljavao s PLO-om u 30-ak godina svoje vojne karijere, a znale su se \u010duti i glasine da bi mogao odgovarati za ratne zlo\u010dine zbog svojih postupaka. Sharon i Arafat na neki na\u010din predstavljaju personifikaciju izraelsko-palestinskog sukoba, a mnogi tuma\u010de period 2001. \u2013 2005. godine kao osobni sukob izme\u0111u Arafata i Sharona u kojemu nije postojala nikakva mogu\u0107nost za mirovne pregovore ili procese. Arafat je umro 2005. godine, a Sharona je 2006. godine mo\u017edani udar pretvorio u \u201ebiljku\u201c. Interesantno je da je Sharon 2005. godine, nekoliko tjedana nakon Arafatove smrti, naredio povla\u010denje Izraelaca iz Gaze. Zapadna Obala jo\u0161 je uvijek pod kontrolom izraelskih vojnih snaga. Prije nekoliko godina zapo\u010deta je izgradnja zida izme\u0111u Zapadne Obale i izraelskoga teritorija (do sada je izgra\u0111eno oko 800 km) \u2013 tamo gdje se zna (pretpostavlja) da \u0107e biti budu\u0107a palestinska dr\u017eava. Sam taj \u010din izgradnje zida stra\u0161an je, ali lokalni Izraelci tvrde da se zbog toga vi\u0161estruko smanjio terorizam u Izraelu.<\/p>\n Zanimljivo je da su svi dosada\u0161nji predsjednici Izraela bili vojnici i generali, \u0161to ipak govori o militantnoj kulturi ove zemlje koja dodu\u0161e nije nelogi\u010dna s obzirom na okru\u017eenje. Lijeva i desna politi\u010dka opcija u Izraelu tako\u0111er su vi\u0161e povezane uz vojne nego ekonomske stavove i perspektive (jesu li za vojno ili mirno rje\u0161enje palestinskoga i uop\u0107e arapskoga pitanja). Palestinci se, naravno, ne mire s trenuta\u010dnim stanjem i najavljuju \u201ekosovski recept\u201c, tj. da \u0107e proglasiti palestinsku dr\u017eavu koja uklju\u010duje Gazu, Zapadnu Obalu i Isto\u010dni Jeruzalem kao prijestolnicu. Pri tome naravno postoji jedna mala razlika, a to je da Izrael nije Srbija te zbog svojih sna\u017enih veza sa SAD-om mo\u017ee vrlo vjerojatno ra\u010dunati na ameri\u010dki veto u tome slu\u010daju.<\/p>\n Izraelci i \u017eidovski narod op\u0107enito<\/strong><\/p>\n Recimo sada nekoliko rije\u010di i o Izraelcima te op\u0107enito o \u017eidovskome narodu \u2013 njihovu pona\u0161anju, obi\u010dajima i \u017eivotnim stavovima. \u017didovi se dijele na dvije glavne skupine s obzirom na svoje podrijetlo, tj. odakle vuku korijene. To su A\u0161kenazi koji vuku podrijetlo iz germanskih zemalja, sjevera i srednje Europe te Sefardi koji su podrijetlom iz ju\u017ene Europe (\u0160panjolska i Portugal). Slu\u017ebeni je jezik u Izraelu hebrejski, koji je zapravo drevni jezik i koriste ga sekularni \u017eidovi. Oni ekstremno ortodoksni \u017eidovi ne \u017eele ga koristiti, ve\u0107 govore jidi\u0161, a hebrejski koriste samo za molitvu (ne svi, ali neki od njih).<\/p>\n \u017didovi prakticiraju okupljanja i rasprave oko religije \u2013 kad ih se skupi vi\u0161e od 10, nije im potrebna crkva, ve\u0107 to mogu \u010diniti na bilo kojemu mjestu. Za brojne \u017eidove vjera predstavlja stalno i vje\u010dno preispitivanje svake sitnice te svojevrsnu disciplinu pristupa \u017eivotu uop\u0107e. Na\u010ditanost i elokventnost \u017eidova dijelom zasigurno proizlazi iz Tore koju svi moraju prou\u010diti, a koja je puna raznoraznih \u017eivotnih situacija, koje svi znaju napamet. \u017didove tako\u0111er karakterizira stalno polemiziranje i neslaganje koje o\u010dito ima korijene u stalnim vjerskim raspravama, ali pak zajedni\u0161tvo u te\u0161kim situacijama. Izrael nema ustav \u2013 ustav je zapravo Tora (to je pri osnivanju 1948. godine tra\u017eila Religiozna stranka). Tako\u0111er u Izraelu nema svjetovnoga braka ve\u0107 samo rabinatskoga (ali ako se brak sklopi u drugoj zemlji, dr\u017eava ga priznaje).<\/p>\n Ima nekoliko kategorija religioznih \u017didova koji se mogu raspoznati i po stilu odijevanja. \u017didovi cionisti smatraju da je dr\u017eava Izrael Sveti hram \u2013 oni normalno rade i privre\u0111uju. \u017didove haside lako je prepoznati po crnim \u0161e\u0161irima i kaftanima (koje uglavnom tako\u0111er nose). Ekstremno ortodoksni ne priznaju dr\u017eavu Izrael, ve\u0107 samo \u010dekaju Mesiju te nije im va\u017eno tko je na vlasti. Ne gledaju televiziju, ne \u010ditaju tiskovine, gotovo nitko ne radi, ne pla\u0107aju poreze, ali dobivaju socijalnu pomo\u0107. Njihove \u010detvrti u Jeruzalemu izgledaju kao da se \u010dovjek vratio u 18. ili 19. stolje\u0107e. Za vrijeme rata s Arapima, vjerovali ili ne, \u010dak su bili vi\u0161e za Arape nego za Izraelce zbog toga \u0161to je izraelska dr\u017eava vi\u0161e moderna nego religiozna (za razliku od muslimanskih dr\u017eava u kojima vjera ima puno sna\u017eniju ulogu). U Izraelu ima otprilike 60 % sekularnih i 40 % religioznih \u017didova (15 % \u010dine hasidi, 25 % cionisti). Religiozni \u017didovi imaju puno ve\u0107i natalitet pa to name\u0107e pitanje ekonomske odr\u017eivosti sustava u budu\u0107nosti jer su sekularni \u017didovi ti koji dr\u017ee cijelu ekonomiju na svojim ple\u0107ima.<\/p>\n Obrezivanje kod mu\u0161ke djece ne\u0161to je \u0161to \u017eidovska vjera univerzalno propisuje osmoga dana nakon ro\u0111enja dje\u010daka. \u0160to se ti\u010de religijskih pravila koja se ti\u010du prehrane, ko\u0161er predstavlja skup pravila propisanih jo\u0161 Torom od Mojsija. Neka su od tih pravila sljede\u0107a: kad se priprema meso, pusti se da potpuno iscuri krv da iste\u010de ne\u010disto\u0107a, ne jede se svinjetina niti neke vrste divlja\u010di i morskih plodova, nema mije\u0161anja mesnog i mlije\u010dnog te mora prote\u0107i minimalno \u0161est sati razlike izme\u0111u uzimanja mlije\u010dnog i mesnog obroka, uglavnom se doru\u010dkuju mlije\u010dni proizvodi, a za ru\u010dak i ve\u010deru meso itd. Brojni proizvodi imaju na sebi oznaku \u201eko\u0161er\u201c i samim je tim i njihova cijena vi\u0161a od onih koji tu oznaku nemaju. Primjerice ko\u0161er vina ona su u kojima proces gacanja obavlja religiozni \u017didov. Tako se o\u010dito i to polako pretvorilo u svojevrsni biznis\u2026<\/p>\n Nevjerojatna je razina solidarnosti Izraelaca sa \u017didovima iz cijeloga svijeta. Postoji tzv. Izraelska agencija koja je zadu\u017eena za izvla\u010denje \u017didova iz ugro\u017eenih podru\u010dja diljem svijeta (npr. ruskih \u017didova nakon raspada SSSR-a, bosanskih i hrvatskih \u017didova uo\u010di rata 1991., srpskih \u017didova uo\u010di NATO-ova bombardiranja 1999.). Ta agencija pri tome primjenjuje pravila po tzv. zloglasnom Hitlerovu zakonu \u2013 do 4. generacije \u017didova (po majci) priznaje \u017eidovstvo i u slu\u010daju opasnosti sve ih evakuira na sigurno u Izrael. Plate im put, daju im ku\u0107u, prona\u0111u im posao, a po potrebi ih i prekvalificiraju.<\/p>\n Hodaju\u0107i ulicama Tel Aviva, primijetio sam da ljudi izgledaju vrlo samouvjereno, gledaju u o\u010di bez straha te se kod njih mo\u017ee uo\u010diti odre\u0111ena doza prora\u010dunate i kontrolirane agresivnosti, ali sve u granicama socijalne prihvatljivosti. Isto sam \u010duo i od poznanika koji su imali prilike raditi s Izraelcima ili u samom Izraelu. Poslije sam \u010ditao da je to ne\u0161to \u0161to samo \u017didovi zovu chutzpah<\/em>\u00a0ili pozitivna drskost, tj. prkos (\u0161to neki narodski mogu nazvati i \u201eimati muda\u201c), kojom se otvoreno, a za na\u0161u kulturu mo\u017eda \u010dak i preagresivno\/konfrontacijski, postavljaju u privatnome i poslovnome okru\u017eju, preispituju\u0107i i napadaju\u0107i izravno sve ono \u0161to misle da je neto\u010dno, krivo ili neprimjereno. Dakle, potpuna suprotnost od primjerice iskonskih Britanaca od kojih gotovo nikad ne\u0107ete do\u017eivjeti otvorenu verbalnu konfrontaciju. Vjerojatno je razlog te pove\u0107ane koncentracije adrenalina u zraku i \u010dinjenica da je Izrael bez obzira na sve ipak u znatnoj mjeri militaristi\u010dka dr\u017eava. \u010citao sam poslije da je u Izraelu potpuno prirodno da studenti osporavaju svoje profesore, zaposlenici svoje \u0161efove, pa \u010dak i vojnici svoje zapovjednike \u2013 ako smatraju da nisu u pravu.<\/p>\n Ono \u0161to nisam znao prije ovoga posjeta jest \u010dinjenica da je Jeruzalem zapravo interno glavni grad Izraela, a prema van to je Tel Aviv (budu\u0107i da Jeruzalem nije politi\u010dki prihvatljiv za tu ulogu). Neki strani dr\u017eavnici ipak dolaze u Jeruzalem na slu\u017ebene sastanke (Bush, Merkel, Sarkozy, pa i Mesi\u0107 i Josipovi\u0107), a izraelska vlada i parlament, primjerice, smje\u0161teni su u Jeruzalemu. Najve\u0107i je grad u Izraelu Jeruzalem s oko 750 000 stanovnika. Slijedi Tel Aviv, koji broji 350 000 ljudi u u\u017eemu smislu, ali s gradovima satelitima \u010dak i do 2 mil. ljudi u \u0161iremu smislu. Razlika izme\u0111u tih dvaju gradova ogromna je. U Jeruzalemu uglavnom \u017eivi religiozno stanovni\u0161tvo i nema ba\u0161 previ\u0161e poslova \u2013 uglavnom su koncentrirani u Tel Avivu. Natalitet je dosta visok i kod \u017didova i Arapa i tu \u017eivi najsiroma\u0161nije stanovni\u0161tvo u Izraelu.<\/p>\n Znakovi militantne kulture jasno se mogu vidjeti po ulicama Tel Aviva i Jeruzalema, gdje je posve normalno stalno vi\u0111ati mladi\u0107e i djevojke od dvadesetak godina kako \u0161e\u0107u po gradu sa strojnicama i to tako le\u017eerno, kao da su srasli s tim oru\u017ejem \u2013 ba\u0161 kao \u0161to mi \u0161e\u0107emo gradom nose\u0107i torbu ili ki\u0161obran. Tako\u0111er je zanimljivo da se izraelski grani\u010dari \u010desto mogu vidjeti u \u201ecivilkama\u201c (majice kratkih rukava i hla\u010de \u2013 nema nikakvih znakova da su vojnici), ali s automatskim pu\u0161kama i pancirkama na sebi. Prelazak granice u Izraela i iz njega zaista zna biti prili\u010dno traumati\u010dno i dugotrajno iskustvo. Ba\u0161 sam razmi\u0161ljao nakon 3 \u2013 4 sata \u010dekanja da vjerojatno Izraelci smatraju da, ako su oni mogli \u010dekati 40 godina za dolazak u obe\u0107anu zemlju, \u0161to i mi ne bismo na granici koji sat J. Jedan poznanik koji \u017eivi u Izraelu vrlo se slikovito izrazio op\u0107enito o na\u010dinu funkcioniranja izraelske administracije. Rekao je da ona predstavlja spoj ruske aljkavosti i neorganiziranosti te austro-ugarske temeljitosti i pedantnosti. Eto, mo\u017eda nama ipak nije najgore s na\u0161om administracijom\u2026<\/p>\n Izraelska vojska ina\u010de broji oko 177 000 profesionalnih vojnika, uz dodatnih 450 000 rezervista koji su stalno borbeno spremni. Vojni rok traje tri godine za mu\u0161karce i dvije godine za \u017eene (koje za razliku od mu\u0161karaca ipak ne moraju poslije biti i rezervisti). Mu\u0161karci nakon odslu\u017eenja vojnoga roka imaju obvezu 28 dana godi\u0161nje biti u vojsci do 55. godine \u017eivota (iako nakon 40. vi\u0161e nisu u borbenim snagama). Izraelski mu\u0161karac tako od 18. od 45. godine \u017eivota provede u vojsci vi\u0161e od sedam godina: tri godine odslu\u017eenja vojnoga roka i mjesec dana godi\u0161nje nakon toga. Izraelske su \u017eene, djelomice zbog dvije godine vojske, a djelomice zbog sna\u017ene uloge \u017eena u njihovim obiteljima, vrlo \u010dvrste i mo\u017eda ne toliko emotivne kao \u017eene s na\u0161ih prostora. Tako se ni pri izlasku vani u klubovima uop\u0107e ne ustru\u010davaju preuzeti inicijativu i ulogu lovca umjesto lovine (barem su mi tako pri\u010dali J). Izraelci idu u vojsku nakon srednje \u0161kole (18 \u2013 21), a onda obi\u010dno uzmu godinu-dvije pauze da se malo ispu\u0161u i do\u0111u sebi (putuju malo po svijetu), pa tek nakon toga idu na fakultet (obi\u010dno s 23 \u2013 28 godina). Izraelske vojne baze nalaze se uglavnom u pustinji Negev koja \u010dini \u010dak 60 % povr\u0161ine Izraela.<\/p>\n Razvoj izraelske ekonomije (utemeljen u zadnje vrijeme ponajvi\u0161e na hi-tech industriji) zasigurno je kreirao pozama\u0161an broj bogatih Izraelaca. Ali interesantno je da u Izraelu u punih tjedan dana uop\u0107e nisam primijetio luksuzne automobile po ulicama \u2013 jako se rijetko vidi mercedes, porche ili BMW (daleko rje\u0111e nego kod nas). U Izraelu bogata\u0161i ne pokazuju toliko bogatstvo, ve\u0107 su i sami ponajprije veliki radnici \u2013 to je stvar njihove religije i kulture. Radna je etika prili\u010dno sna\u017ena te su rad i stvaranje smisao (a ne odmaranje do kraja \u017eivota kad se zaradi zna\u010dajnija svota), a vrlo je uobi\u010dajeno da bogati ljudi daruju 10 % svoje zarade u dobrotvorne svrhe.<\/p>\n Razmetanje novcem mo\u017eda nije svojstveno Izraelcima, ali je zato kultura u Izraelu prili\u010dno cijenjena (ba\u0161 kao vjera i povijest). Zanimljiv je podatak, primjerice, da je Izrael vjerojatno jedina zemlja na svijetu koja ima vi\u0161e pretplatnika za filharmoniju nego za nogomet \u2013 \u010dak 33 000. To sam saznao od svoga vodi\u010da Du\u0161ana Mihaleka za vrijeme posjeta Izraelu \u2013 vrsnoga poznavatelja glazbe i biv\u0161ega glazbenog urednika na Radiju Novi Sad, koji je u Izrael emigrirao pred Milo\u0161evi\u0107evim re\u017eimom (odbiv\u0161i da mu se odre\u0111uje ure\u0111iva\u010dka politika te iskoristiv\u0161i \u010dinjenicu da mu supruga ima \u017eidovske korijene). Rije\u010d je o izuzetnu \u010dovjeku, preko glazbenih krugova i prijatelju na\u0161ega vrsnog pijanista Ive Pogoreli\u0107a te predsjednika Ive Josipovi\u0107a, koji je u svakom slu\u010daju moj boravak u Izraelu u\u010dinio izuzetno ugodnim i prijateljskim te mi pomogao da bolje poku\u0161am shvatiti ovu izuzetno kompleksnu zemlju i ljude u njoj.<\/p>\n Mrtvo more, voda i poljoprivreda<\/strong><\/p>\n Mrtvo se more nalazi u Izraelu \u2013424 m ispod razine mora te predstavlja najni\u017eu to\u010dku na Zemlji (dno Zemlje). U zadnjih 50 godina isparilo je oko 30 m, a dubina je mora na najdubljemu mjestu oko 400 m, dok je povr\u0161ina mora 75 x 35 km. Znanstveno obja\u0161njenje njegove prirode jest da se Mrtvo more nalazi na pukotini izme\u0111u Azijske i Afri\u010dke kontinentalne plo\u010de\u00a0(pukotina koja ide od Turske do Kenije). Upravo iz toga razloga Izrael poga\u0111aju sna\u017eni potresi; statisti\u010dki gledaju\u0107i, u prosjeku svakih osamdesetak godina. Zadnji se veliki potres zbio 1927. godine i Izraelci se pripremaju za sljede\u0107i veliki potres koji bi prema tome trebao uskoro uslijediti. Uz obalu Mrtvoga mora nalazi se planina od soli i minerala \u2013 Sodoma, poznata po tome da je prema biblijskoj predaji nastala uslijed Bo\u017eje srd\u017ebe zbog razvrata koji se odvijao u gradu koji je do tada postojao na njezinu mjestu. Taj doga\u0111aj ujedno mo\u017ee predstavljati religiozno obja\u0161njenje nastanka Mrtvoga mora. Zanimljivo je i korisno znati da tijekom sezone ki\u0161a, zbog velikih razlika u nadmorskim visinama, velike bujice dolaze u dolinu Mrtvoga mora kad pada ki\u0161a drugdje. Bujice znaju biti toliko sna\u017ene da prevr\u0107u i autobuse.<\/p>\n Mo\u017eda najpoznatiji kozmeti\u010dki brend na bazi minerala iz Mrtvoga mora zove se Ahava, \u0161to na hebrejskome zna\u010di ljubav. To je proizvod najve\u0107e kozmeti\u010dke kompanije u Izraelu koja proizvodi i reklamira proizvode sa sastojcima iz Mrtvoga mora po cijelome svijetu. Izraelska je vlada, da bi razbila njezin monopol, potaknula razvoj i drugih kozmeti\u010dkih tvrtki na Mrtvome moru koje tako\u0111er uspje\u0161no posluju. Mrtvo more tako predstavlja izvor novih industrija (kozmetika, farmaceutika, lje\u010dili\u0161ta) koje su Izraelci uspjeli pokrenuti na temelju njegovih minerala, tj. izvor je prosperiteta podru\u010dja oko sebe. Bez obzira na to, Izraelci se ponekad znaju na\u0161aliti da im nije jasno za\u0161to ih je Mojsije vodio 40 godina po pustinji i na kraju ih doveo na mjesto koje nema ni kap nafte (s obzirom na to da je u okolnim zemljama ima u izobilju).<\/p>\n Drugo jezero koje se nalazi ispod razine mora jest ve\u0107 spomenuto Galilejsko jezero, koje se nalazi na \u2013215 m ispod razine mora te predstavlja jedini rezervoar pitke vode na Bliskome istoku. Zbog toga je Izrael napravio branu na Galilejskome jezeru. Rezultat je da rijeka Jordan vi\u0161e ne napaja Mrtvo more koje se napaja samo iz ki\u0161nice pa mu se razina stalno smanjuje, stoga prijeti ekolo\u0161ka katastrofa. Jedna je od opcija da se od Crvenoga mora napravi kanal prema Mrtvome moru, ali ako bi se to napravilo, onda bi se mije\u0161anjem stvarala hr\u0111a i gubila bi se ljekovita svojstva minerala. Trenuta\u010dno se 40 % vode u Izraelu dobiva procesom desalinizacije (daleko najvi\u0161e u svjetskim mjerilima). Procjenjuje se da kada do\u0111e do toga da se 60 % vode u Izrael \u00a0bude dobivalo desalinizacijom (a efikasna tehnologija ve\u0107 postoji), najvjerojatnije \u0107e Izrael ponovo pustiti vodu s brane kako bi rijeka Jordan opet utjecala u Mrtvo more.<\/p>\n Nevjerojatna je \u010dinjenica da je Izrael usprkos tome \u0161to mu je 60 % povr\u0161ine pokriveno pustinjom, izrastao u respektabilnu poljoprivrednu silu. Poljoprivreda u plastenicima u pustinji Arava (dio pustinje Negev) primjerice posti\u017ee do nevjerojatnih 30 puta ve\u0107i prinos od klasi\u010dnih poljoprivrednih metoda. Izrael je ina\u010de vode\u0107i u svijetu na podru\u010dju kori\u0161tenja pustinje u svrhu poljoprivrede. Zemlja je poznat i velik izvoznik poljoprivrednih dobara i cvije\u0107a. Prije su se u Izraelu uzgajale poznate jaffa naran\u010de, a poslije je Izrael napustio njihovu proizvodnju te se preorijentirao na isplativije namirnice. Tako\u0111er, najbolji papar na svijetu (koji je preuzeo primat od poznatoga cejlonskog papra, proizvodi se na Mrtvome moru. Izraelci su u zadnje vrijeme \u010dak po\u010deli kupovati zemlji\u0161te po Keniji i nekim drugim afri\u010dkim zemljama i tamo investirati u plastenike i poljoprivredu koriste\u0107i svoje superiorne metode poljoprivrednog uzgoja u pustinjskim uvjetima. Predsjednik Izraela i dobitnik Nobelove nagrade za mir, Shimon Peres izjavio je jednom prilikom prije nekoliko godina: \u201eU posljednjih 25 godina Izrael je pove\u0107ao svoje poljoprivredne prinose \u010dak 17 puta. Ono \u0161to ljudi \u010desto ne razumiju jest da je poljoprivreda 95 % znanost, a 5 % rad.\u201c Mo\u017eda bi to netko trebao re\u0107i na\u0161im predstavnicima seljaka koji traktorima blokiraju prometnice tra\u017ee\u0107i ve\u0107e poticaje ili pak vladi koja ne poduzima ni\u0161ta da bi se podigla razina tehnolo\u0161kih dostignu\u0107a u poljoprivredi, ve\u0107 samo gleda koliko novca u prora\u010dunu ima za poticaje. Izvrsnost Izraela ne ograni\u010dava se samo na poljoprivredu ve\u0107 i na rezultate u sto\u010darstvu. Primjerice, krave u Izraelu daju najve\u0107i prinos mlijeka po grlu na svijetu.<\/p>\n Izrael je vode\u0107i u svijetu i po postotku vode koja se reciklira \u2013 \u010dak 74 % vode u Izraelu reciklira se i u tome su daleko najnapredniji i vode\u0107i u svijetu (druga je \u0160panjolska s 14 %). Reciklirana se voda poslije koristi u industriji i navodnjavanju. Tako\u0111er, kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, Izrael prednja\u010di u svijetu i \u0161to se ti\u010de postotka vode dobivene procesom desalinizacije \u2013 \u010dak 40 % u ovome trenutku, \u0161to je daleko najvi\u0161e u svjetskim razmjerima te taj postotak konstantno raste. U svakom slu\u010daju, mo\u017ee se re\u0107i da Izraelci koriste maksimum od pustinjskoga tla i ograni\u010denih vodenih resursa za razvoj poljoprivrede, sto\u010darstva i op\u0107enito ekonomije te pri tome kori\u0161tenjem suvremenih tehnolo\u0161kih dostignu\u0107a uspijevaju posti\u0107i zaista svjetski impresivne rezultate. Ali to je tek po\u010detak dojmljivih podataka vezanih za izraelska tehnolo\u0161ka i ekonomska dostignu\u0107a.<\/p>\n Izraelsko ekonomsko \u010dudo<\/strong><\/p>\n Izrael je primjerice prije 20 godina 40 % inozemnih prihoda ostvarivao od briljanata, a danas preko 60 % prihoda od hi-tech industrija. Izrael je zemlja s najve\u0107im brojem start-up<\/em>\u00a0kompanija po glavi stanovnika na svijetu \u2013 ukupno ih je 3850 ili jedna na svaka 1844 stanovnika Izraela. Tako\u0111er, primjerice u 2008. godini, venture capital<\/em>\u00a0investicije po glavi stanovnika u Izraelu iznosile su oko 250 USD, \u0161to je oko 2,5 puta vi\u0161e nego u SAD-u, 30 puta vi\u0161e nego u Europi, 80 puta vi\u0161e nego u Kini i 350 puta vi\u0161e nego u Indiji. U apsolutnim brojkama, Izrael je kao zemlja od samo 7,1 mil. stanovnika privukla 2 mlrd. USD venture capital<\/em>\u00a0sredstava \u0161to je, primjerice, jednako apsolutnome iznosu koji je privukla Velika Britanija (61 mil. stanovnika) ili onom koji su privukli Njema\u010dka i Francuska zajedno (145 mil. stanovnika). Izrael je zemlja izvan SAD-a koja ima najvi\u0161e prijavljenih kompanija na NASDAQ-u \u2013 njih 63 u 2009. godini (iza njega slijedi Kanada s 48, Japan sa 6 te sve druge s manjim brojem od toga). Izrael ula\u017ee i najvi\u0161i postotak BDP-a u istra\u017eivanje i razvoj na svijetu \u2013 \u010dak 4,5 %, a slijede ga Japan s 3,2 %, SAD s 2,7 %, Koreja s 2,6 % i Njema\u010dka s 2,5 % (podatci 2000. \u2013 2005. godine).<\/p>\n Dok Sveta zemlja ve\u0107 dugo privla\u010di velik broj hodo\u010dasnika sa svih strana svijeta, u zadnje je vrijeme to slu\u010daj i s brojnim vode\u0107im svjetskim kompanijama, osobito onima koje se bave visokim tehnologijama. CEO Googlea Eric Schmidt izjavio je da je nakon SAD-a Izrael sljede\u0107e najbolje mjesto na svijetu za poduzetnike. Steve Ballmer \u010dak je izjavio da je Microsoft isto toliko izraelska koliko i ameri\u010dka kompanija, zbog veli\u010dine i va\u017enosti izraelskih timova unutar te kompanije. Ako mislite da se investicije u Izrael ograni\u010davaju na hi-tech industriju ili na one koji imaju neke \u017eidovske korijene, ljuto se varate. Warren Buffett, poznat po tome \u0161to izbjegava rizi\u010dne i\/ili hi-tech investicije, 2006. godine kona\u010dno je, nakon brojnih desetlje\u0107a suzdr\u017eavanja od toga, kupio ve\u0107u kompaniju izvan SAD-a \u2013 kupiv\u0161i 80 % udjela u izraelskoj proizvodnoj kompaniji Iscar (koja proizvodi preciznu, napola hi-tech opremu za industrijsku proizvodnju) za 4 mlrd. USD i to ba\u0161 u godini kada se Izrael ponovo po\u010deo boriti u libanonskome ratu.<\/p>\n Sve se to nije dogodilo slu\u010dajno. Imao sam priliku do\u0107i do izraelske strategije razvoja koja je pisana 2008. godine i obuhva\u0107a razdoblje od dvadeset godina, dakle do 2028. godine. Dokument se zove znakovito: \u201eIzrael 2028: Vizija i strategija za ekonomiju i dru\u0161tvo u globalnome svijetu\u201c. U njemu se na preko 300 stranica obrazla\u017ee \u0161to Izrael treba u\u010diniti kako bi kapitalizirao na trendovima razvoja visokih tehnologija i obrazovanja, kako bi postigao visoke stope rasta i razvoja ekonomije te kako bi dalje transformirao strukturu svojih industrija prema tome \u0161to \u0107e u svijetu biti relevantno i potrebno za 20 godina. Nobelovac Robert Solow u svome je radu dokazao da je tehnolo\u0161ka inovacija najbolji izvor produktivnosti i rasta bilo koje ekonomije. Izrael je to doslovno shvatio i po\u010deo sna\u017eno primjenjivati jo\u0161 od po\u010detka 90-ih godina kad je zapo\u010dela svjetska tehnolo\u0161ka revolucija razvojem interneta i njegovih mogu\u0107nosti.<\/p>\n Ono \u0161to dodatno karakterizira Izraelce, osim sna\u017ene orijentacije na nove tehnologije, jest velika tolerancija prema neizvjesnosti i riziku te op\u0107enito sna\u017ena poduzetni\u010dka kultura, razmjerno i u prosjeku daleko vi\u0161e izra\u017eena u odnosu na ostale zemlje. Neki nalaze korijene te tolerancije po pitanju neizvjesnosti i spremnosti prihva\u0107anja rizika upravo u \u010dinjenici da svi Izraelci prolaze tri godine vojne slu\u017ebe u kojoj su \u010desto izlo\u017eeni stvarnim borbenim situacijama u kojima vrlo mladi moraju donositi odluke koje zna\u010de \u017eivot ili smrt. Nakon toga logi\u010dno je da poslovni rizici izgledaju daleko manji i prihvatljiviji, pogotovo ako su pametno promi\u0161ljeni i ukalkulirani. Zato su uspje\u0161ni voditelji vojnih postrojbi u Izraelu vrlo cijenjeni i \u010desto postaju vrlo uspje\u0161ni poslovni ljudi i poduzetnici, osobito ako govorimo o specijalnim i elitnim izraelskim postrojbama poput jedinice Talpiot koja kombinira poduku u vode\u0107im svjetskim vojnim tehnologijama uz izlaganje specijalnim vojnim operacijama, u koje uspijeva u\u0107i jedan od tisu\u0107e prijavljenih Izraelaca. Talpiot program prvotno je zapo\u010det kao jednogodi\u0161nji eksperiment u kojemu je 2 % izraelskih srednjo\u0161kolaca (otprilike njih 2000) pro\u0161lo testiranja primarno iz podru\u010dja matematike i fizike. Od njih je dalje pro\u0161lo svega 10 % ili oko 200, koji su poslije podvrgnuti daljnjim testiranjima osobnosti, fizi\u010dkih sposobnosti, prilagodljivosti itd. Oni koji uspiju pro\u0107i sve mogu\u0107e testove pristaju na dodatnih \u0161est godina vojne slu\u017ebe (dakle ukupno 9 godina) te ulaze u intenzivni i ubrzani program izobrazbe iz matematike, fizike, tehnologije te svih mogu\u0107ih tehnolo\u0161kih znanja koja mogu biti korisna za elitnu tehnolo\u0161ku jedinicu unutar vojske. Prolazak ovakva programa i stjecanja titule Talpiona nosi ogroman ugled, kako u vojnomu, tako i u civilnomu \u017eivotu. Program je iznjedrio svega oko 650 diplomaca u 30 godina i oni su poslije postali neki od vode\u0107ih izraelskih znanstvenika te pokreta\u010di nekih od najuspje\u0161nijih izraelskih kompanija. Ovaj program tako predstavlja neku vrstu \u201eizraelskoga Harvarda\u201c, tj. inkubator je i trening-centar vrhunskih tehnolo\u0161kih talenata i lidera u Izraelu.<\/p>\n Primarni je motor za stvaranje kvalitetne obrazovne podloge za razvoj ekonomije, naravno, kvalitetan obrazovni sustav. Podatci pokazuju da \u010dak 45 % Izraelaca zavr\u0161ava visoku\/fakultetsku naobrazbu \u0161to je jedan od najvi\u0161ih postotaka u svijetu (usporedimo to samo s hrvatskih 8 %). Izrael danas ima 8 sveu\u010dili\u0161ta i 27 koled\u017ea. O njihovoj kvaliteti najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da se njihova \u010detiri sveu\u010dili\u0161ta ubrajaju u 150 najboljih svjetskih sveu\u010dili\u0161ta te da sedam od njih ulazi me\u0111u 100 najboljih sveu\u010dili\u0161ta u zoni Azija-Pacifik. Usporedbe radi, ni jedno hrvatsko sveu\u010dili\u0161te ne nalazi se me\u0111u najboljih 500 vode\u0107ih sveu\u010dili\u0161ta u svijetu. Vode\u0107a su sveu\u010dili\u0161ta osnovana u Izraelu daleko prije nego \u0161to je osnovana izraelska dr\u017eava. Primjerice, u prvom upravnom odboru Hebrejskog sveu\u010dili\u0161ta sjedili su ni manje ni vi\u0161e nego ikone svjetske znanosti poput Alberta Einsteina i Sigmunda Freuda. Technion, svjetski poznato sveu\u010dili\u0161te iz podru\u010dja tehni\u010dkih znanosti, osnovan je jo\u0161 davne 1912 godine. Interesantno je da se ta sveu\u010dili\u0161ta u uvelike sama financiraju prodajom svojega istra\u017eiva\u010dkog rada. Primjerice, Hebrejsko je sveu\u010dili\u0161te osnovalo kompaniju za transfer tehnologija pod nazivom Yissum, koja godi\u0161nje generira preko 1 mlrd. USD prihoda od istra\u017eivanja iz podru\u010dja biotehnologije, agrotehnologije, ra\u010dunalnih znanosti i in\u017eenjerstva. Ta je kompanija registrirala preko 5500 patenata i vi\u0161e od 1600 izuma te je prodavala svoja istra\u017eivanja kompanijama kao \u0161to su Johnson & Johnson, IBM, Intel, Nestle i Lucent Technologies. Taj spoj izuzetno kvalitetnog obrazovanja i sna\u017ene orijentiranosti na njegovu prakti\u010dnu primjenu upravo je ono \u0161to je izuzetno va\u017eno za natprosje\u010dnu uspje\u0161nost \u017didova, kao i za velike stope rasta koje izraelska ekonomija bilje\u017ei ve\u0107 du\u017ei niz godina.<\/p>\n Izrael je vode\u0107a zemlja u svijetu i po broju patenata po glavi stanovnika. U razdoblju od 1980. do 2000. godine Izrael je imao \u010dak 7652 patenta na svojih 6 \u2013 7 mil. stanovnika, dok su u istomu tom razdoblju arapske zemlje s populacijom od preko 250 mil. ljudi imali manje od 500 registriranih patenata ukupno (svi zajedno). Da Izrael ima toliko nafte koliko arapske dr\u017eave, mo\u017eda ni njegovi gra\u0111ani ne bi bili orijentirani na to da budu inventivni i kreativni kako bi na taj na\u010din stvarali vrijednost i pokretali ekonomiju. Taj visoki stupanj inovacije i razvoja na temelju nje predstavlja ujedno vjerojatno najja\u010de izraelsko oru\u017eje u borbi protiv arapskih zemalja koje svoje ekonomije oslanjaju uglavnom na izda\u0161ne naftne rezerve (koje ipak nemaju vje\u010dni rok eksploatacije).<\/p>\n Izraelska ekonomija naravno nije oduvijek bila ovako tehnolo\u0161ki razvijena. Prvi veliki ekonomski skok Izraela dogodio se u periodu 1948. do 1970. godine. U to se vrijeme izraelski BDP po glavi stanovnika gotovo u\u010detverostru\u010dio, broj stanovnika utrostru\u010dio se, a sve to tijekom izraelskog sudjelovanja u tri velika rata. Osnova za rast u tome periodu bila je velika poljoprivredna revolucija koja se uglavnom temeljila na organizaciji u tzv. kibuce koji se primjerice mogu usporediti sa sovjetskim kolhozima u vrijeme komunizma. Kibuci zapravo predstavljaju zajednice ljudi koji \u017eive zajedno pribli\u017eno jednakim \u017eivotom. Iako su neki od njih mo\u017eda i ugledni profesori ili poslovni ljudi, opet \u017eive skromno, peru posu\u0111e za sve kad je njihov red itd. Kibuci su u tome razdoblju, vo\u0111eni nu\u017edom zbog surova polupustinjskog okru\u017eja u kojemu su \u017eivjeli, napravili ogromne proboje na polju iskori\u0161tavanja pustinjskih tehnologija za razvoj poljoprivrede. Njihova kreativnost i upornost najbolje se mo\u017ee vidjeti u primjerima poput onoga da je nakon naporna i ekstenzivna kopanja u Negevskoj pustinji u potrazi za vodom za navodnjavanje (iskopav\u0161i desetke povr\u0161ina nogometnih igrali\u0161ta u potrazi za vodom), jedan kibuc nai\u0161ao na toplu i slanu vodu koja je bila neiskoristiva za navodnjavanje. Na preporuku sveu\u010dili\u0161nog profesora koji je i sam bio \u010dlan toga kibuca, jednostavno su iskoristili prona\u0111enu vodu za uzgoj ribe (sam profesor komentirao je da nije bilo lako uvjeriti ljude da uzgajaju ribu usred pustinje, ali da je ipak na koncu njegova ideja prihva\u0107ena). Nakon kori\u0161tenja, voda koja je bila smje\u0161tena u spremnicima za uzgoj sadr\u017eavala je ostatke od uzgoja ribe koji su bili pogodni za gnojenje (fertilizaciju) zemlje pa je tako dobivena smjesa kori\u0161tena za navodnjavanje (irigaciju) maslina i datulja. Prije vi\u0161e od stotinu godina Mark Twain opisao je ovu zemlju kao nepreglednu pusto\u0161. Danas se procjenjuje da je u Izraelu posa\u0111eno 240 milijuna stabala; najimpresivniji primjer velikog broja \u0161uma mo\u017eda je \u0161uma Yatir koja je niknula usred pusto\u0161i na obroncima ruba Negevske pustinje. Ona predstavlja dokaz da se \u0161uma mo\u017ee razvijati i u ovakvim grubim pustinjskim uvjetima s vrlo limitiranim padalinama.<\/p>\n Organizacija poljoprivrednih zajednica u produktivne kibuce tako je predstavljala generator izraelske ekonomije do 70-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Rast ekonomije od 1950 do 1960. godine iznosio je preko 10 % godi\u0161nje, a u razdoblju od 1950. do 1970. izraelska je ekonomija pove\u0107ala svoj GDP po glavi stanovnika relativno u odnosu na SAD od svega 25 % na \u010dak 60 % do 1970. godine. U tome periodu vlada nije ohrabrivala privatno poduzetni\u0161tvo, \u010dak je retorika bila usmjerena protiv privatnog stjecanja profita. Bila je to neka vrsta socijalnoga kapitalizma temeljena na spomenutim zajednicama kibuca. Ekonomija je u to doba bila prili\u010dno primitivna i kretala je s niske baze, pa je takav na\u010din organizacije bio primjeren i mogao je producirati dobre rezultate sve do 1970. godine. Od 70. do 80. godine izraelska je ekonomija iskusila krizno razdoblje ili, kako to \u010desto zovu, \u201eizgubljenu dekadu\u201c.<\/p>\n Po\u010detkom 80-ih godina, kada je ujedno krenula i tehnolo\u0161ka revolucija uzrokovana pojavom osobnih ra\u010dunala, krenuo je i oporavak izraelske ekonomije koji je bio osobito ubrzan 90-ih godina pojavom interneta i suvremenih tehnologija oko njega. Dobra naobrazba Izraelaca na svjetski renomiranim tehni\u010dkim fakultetima zasigurno je pomogla u tome da tehnolo\u0161ke kompanije prepoznaju atraktivnost Izraela za svoja ulaganja. Posebno je dolazak oko 1 mil. ruskih \u017didova po\u010detkom 90-ih nakon raspada SSSR-a, koji su bili uglavnom visokoobrazovani i matemati\u010dki vrlo pismeni, pomogao u tome da se Izrael jo\u0161 vi\u0161e usmjeri prema tehnolo\u0161ki zahtjevnim djelatnostima i industrijama \u2013 imaju\u0107i radnu snagu koja mo\u017ee na svojim ple\u0107ima izvu\u0107i i pokrenuti taj razvoj. \u0160okantan je podatak da iako su \u017didovi \u010dinili svega 2 % sovjetske populacije, da su u isto vrijeme \u010dinili oko 30 % lije\u010dnika i 20 % in\u017eenjera. Velik dio toga intelektualnog kapitala preselio se u Izrael nakon pada SSSR-a i pomogao u davanju novog impulsa razvoju izraelske ekonomije. \u010cinjenica da su imali hrabrosti imigrirati tako\u0111er govori o njihovoj spremnosti na rizik, \u0161to imigrante ujedno \u010dini i dobrim \u201ematerijalom\u201c za poduzetni\u0161tvo.<\/p>\n Jedan od klju\u010dnih katalizatora rasta izraelske hi-tech industrije bio je vladin program aktivna poticanja investicija u poduzetni\u0161tvo i visoku tehnologiju pod nazivom Yozma, koji je ustanovljen tijekom 90-ih godina kada je identificirana jasna potreba za programom takve vrste. Deset Yozma fondova koji su kreirani izme\u0111u 1992. i 1997. godine osigurali su 200 mil. USD sredstava koriste\u0107i tako\u0111er pomo\u0107 dr\u017eavnog financiranja. Ti su fondovi prodani i privatizirani u roku od pet godina i danas upravljaju s gotovo 3 mlrd. USD kapitala i pru\u017eaju podr\u0161ku stotinama izraelskih kompanija. Rezultati su jasni. U svojim po\u010detcima Izrael je putem Yozme nudio da \u0107e svaku investiciju u kompanije visoke tehnologije podr\u017eati s jednakim iznosom sa svoje strane. Kada se pokazalo da investicije donose vrlo dobre rezultate za investitore, vi\u0161e nije ni postojala potreba za dr\u017eavnim potporama i investicijama jer je Izrael ve\u0107 postao op\u0107epriznat kao destinacija za investitore u hi-tech kompanije. Dakle, mo\u017eemo ustvrditi da je jedan od va\u017enih razloga za uspjeh izraelskoga hi-tech \u010duda \u010dinjenica da je razvoj visokih tehnologija bio dio dugoro\u010dno utemeljene nacionalne strategije te da je isto tako pru\u017eena sustavna institucionalna potpora da bi se taj razvoj mogao dogoditi.<\/p>\n Ve\u0107 spomenuti izraelski predsjednik Shimon Peres u jednomu je intervjuu izjavio da \u0107e primat u 21. stolje\u0107u preuzeti upravo one zemlje koje bude implementirale inovacije koje \u0107e kvalitetnije podr\u017eati produkciju i realizaciju novih ideja u privatnome sektoru. Tako\u0111er je rekao: \u201eOstavimo stare industrije. Postoji pet industrija koje \u0107e odrediti budu\u0107nost. Izuzetne nove forme energije, voda, biotehnologija, ure\u0111aji za u\u010denje te nacionalna sigurnost i borba protiv terorizma.\u201c Nanotehnolo\u0161ka istra\u017eivanja, \u010diji je sna\u017eni razvoj u Izraelu potakao upravo Peres, prema njemu, provla\u010dit \u0107e se kroz svih tih pet industrija te kroz sve ostale. Neovisno o tome je li Peres u pravu sa svojim predvi\u0111anjima, fascinira vizija, vitalnost, orijentiranost na razvoj i budu\u0107nost te spremnost na prihva\u0107anje novoga i nepoznatoga \u2013 i to kod jednoga 85-godi\u0161njeg politi\u010dara (u trenutku kada je intervjuiran). Ne\u0161to takvo te\u0161ko je prona\u0107i i kod upola mla\u0111ih na\u0161ih politi\u010dara, a da ne govorimo o onim starijima.<\/p>\n Zavr\u0161ne misli<\/strong><\/p>\n Definitivno se mo\u017ee ustvrditi da sumnja i argumentacija predstavljaju sinonim za \u017eidovsku civilizaciju i za dana\u0161nji Izrael. Korijeni toga mogu se potra\u017eiti u \u017eidovskoj religiji koja ih od malih nogu trenira da misle i osporavaju autoritete te ne prihva\u0107aju ni\u0161ta zdravo za gotovo. Upravo je taj element mo\u017eda i najvi\u0161e zaslu\u017ean za iznadprosje\u010dnu uspje\u0161nost \u017didova na brojnim podru\u010djima \u017eivota \u2013 od znanosti i umjetnosti do ekonomije i stvaranja bogatstva. \u010cinjenica da u nekim europskim dr\u017eavama tijekom povijesti nisu mogli posjedovati zemlju usmjerila ih je prema financijskim i intelektualnim djelatnostima \u2013 \u0161to je dodatno pomoglo u tome da su postali natprosje\u010dno uspje\u0161ni i bogati (pogotovo u modernija vremena). \u010cinjenica da su predstavljali bogatiji sloj dru\u0161tva stavila ih je tijekom povijesti na metu brojnih antisemita koji su samo tra\u017eili dobar povod za redistribuciju bogatstva i za otimanje od onih koji imaju vi\u0161e od njih (a \u017didovima se moglo oteti jer su bili neza\u0161ti\u0107eni zbog nepostojanja domicilnoga teritorija i razli\u010dite vjere). Kad su kona\u010dno formirali Izrael kao dr\u017eavu, \u017didovi su to u\u010dinili uz velike borbe s lokalnim palestinskim stanovni\u0161tvom koje, naravno, nije lako prihvatilo promjenu u kojoj oni moraju igrati podre\u0111enu ulogu u odnosu na \u017didove na tome podru\u010dju. Imaju\u0107i u vidu povezanost Palestinaca s arapskim i muslimanskim zemljama iz u\u017ee i \u0161ire regije (baziranu na religioznim i\/ili kulturnim sli\u010dnostima), Izrael je tako postao izvor za mr\u017enju i netrpeljivost muslimanskoga svijeta te se na\u0161ao u izuzetno neprijateljskom \u0161irem okru\u017eju. Sve je to utjecalo na pove\u0107anu agresivnost, militantnost pa i \u010dak nemilosrdnost Izraelaca kad je u pitanju odr\u017eanje na ovim prostorima, ali i op\u0107enito u stavovima prema \u017eivotu.<\/p>\n Tko je onda u cijeloj toj pri\u010di u pravu?<\/p>\n Izraelci koji su istjerani iz zemlje prije gotovo 2000 godina, gotovo istrijebljeni u Drugome svjetskom ratu zbog antisemitizma i onda kona\u010dno 1948. godine uspostavili svoju dr\u017eavu?<\/p>\n Ili Palestinci koji su na teritoriju dana\u0161njega Izraela predstavljali ve\u0107inu do po\u010detka masovnoga doseljavanja \u017didova na prostore novostvorene dr\u017eave Izrael i koji su potom okupirani, \u0161ikanirani i sustavno poni\u017eavani od strane Izraelaca?<\/p>\n \u010cija su mjesta svetija u Jeruzalemu?<\/p>\n \u017didovski hram koji je bio osnova \u017eidovske vjere vi\u0161e od 1000 godina, sve do njegova drugog i kona\u010dnog uni\u0161tenja 70. godine n. e.? Ili Kristov grob i sva ostala mjesta gdje se dogodio kri\u017eni put prije gotovo 2000 godina? Ili je to pak Kupola na stijeni iz 695. g. n. e, nakon Meke i Medine muslimanima najsvetije vjersko mjesto?<\/p>\n \u010cili su proroci ve\u0107i i autenti\u010dni te \u010dija je vjera ona prava?<\/p>\n Treba li cijeli svijet prihvatiti propovijedi Krista, Muhameda ili proroka \u017eidovske vjere?<\/p>\n Sve su to pitanja oko kojih je prolivano stra\u0161no puno ljudske krvi tisu\u0107ama godina. Odgovor na pitanje tko je pri tome u pravu jednako mo\u017ee biti svi kao i nitko.<\/p>\n Sjetimo se samo svega \u0161to se dogodilo na prostorima biv\u0161e Jugoslavije prije 20-ak godina te pogledajmo koliko to sve djeluje apsurdno i nevjerojatno da se uop\u0107e dogodilo, iz dana\u0161nje perspektive.<\/p>\n Religija i svetost ne\u0161to je \u0161to \u010desto ljudima daje unutarnju snagu i razlog za postojanje. Ali pri tome se ni u jednome trenutku ne smije zaboraviti ljudskost, su\u017eivot i tolerancija jer oni predstavljaju zapravo temelj svake religije. O tome su propovijedali i Krist i Muhamed i Mojsije te ostali veliki proroci svih svjetskih religija. Ako te kvalitete postavimo kao osnovu svih svojih postupaka, umjesto tvrdoglava inzistiranja da je ispravna samo na\u0161a perspektiva gledanja na stvari te da je svi ostali moraju prihvatiti, uvjeren sam da bi na svijetu bilo manje sukoba i ratova te da bi se lak\u0161e do\u0161lo do kompromisnih rje\u0161enja \u2013 \u010dak i kod toliko kompleksnih pitanja kao \u0161to je izraelsko-palestinsko.<\/p>\n O toj dozi ljudskosti, su\u017eivota i tolerancije kod Izraelaca i Palestinaca vjerojatno \u0107e ovisiti budu\u0107nost ovih prostora \u2013 ho\u0107e li se on kona\u010dno barem donekle stabilizirati ili \u0107e ostati izvor svjetske nestabilnosti i potencijalno popri\u0161te jo\u0161 krvavijih ratova. Izrael i okolne zemlje (posjetio sam uz Izrael i Palestinska podru\u010dja i Jordan) napustio sam upravo u toj nadi: da \u0107e ova predivna i kompleksna regija puna povijesti i svetosti kona\u010dno jednom prona\u0107i mir u kojemu \u0107e ljudi \u017eivjeti kao dobri susjedi i bra\u0107a \u2013 ba\u0161 kako to propovijedaju sve njihove religije. Je li to utopija i naivni pacifizam ili pak potencijalna realnost, ostaje nam vidjeti u budu\u0107nosti. Iz dana\u0161nje perspektive to djeluje potpuno nemogu\u0107e. Ali, kako smo imali prilike vidjeti od niza proroka koji su se na tim prostorima kretali tisu\u0107ama godina, i \u010duda su mogu\u0107a, stoga ne gubimo vjeru u njih!<\/p>\n Josip Muller, <\/p>\n Napomena: <\/em><\/strong>U ovome sam tekstu poku\u0161ao iznijeti svoje vi\u0111enje raznih aspekata koji se ti\u010du povijesti, religije, politike, ekonomije te uop\u0107e \u017eivota na podru\u010dju Izraela i okolne regije. Pri tome se ispri\u010davam na svim potencijalno krivim razumijevanjima, tuma\u010denjima, \u010dinjenicama ili interpretacijama, osobito povezanima uz pojedine religije \u2013 za koje zasigurno nisam stru\u010dnjak, stoga sam samo iznio svoje dojmove na temelju informacija kojima sam raspolagao.<\/em><\/p>",
"protected": false
},
"excerpt": {
"rendered": " Trebalo mi je vi\u0161e od godinu dana prikupljanja hrabrosti da napi\u0161em svoje impresije nakon posjeta Izraelu. Je li razlog tome \u0161to je Izrael kolijevka nekih od najutjecajnijih svjetskih religija ili to \u0161to je rije\u010d o jednoj od najkompleksnijih zemalja i regija u svijetu, ili je to jednostavno moj kukavi\u010dluk jer ne \u017eelim ispasti smije\u0161an pi\u0161u\u0107i […]<\/p>",
"protected": false
},
"author": 1,
"featured_media": 436,
"comment_status": "open",
"ping_status": "open",
"sticky": false,
"template": "",
"format": "standard",
"meta": [],
"categories": [
1
],
"tags": [],
"_links": {
"self": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/797"
}
],
"collection": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"
}
],
"about": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"
}
],
"author": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"
}
],
"replies": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=797"
}
],
"version-history": [
{
"count": 9,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/797\/revisions"
}
],
"predecessor-version": [
{
"id": 1955,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/797\/revisions\/1955"
}
],
"wp:featuredmedia": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/436"
}
],
"wp:attachment": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=797"
}
],
"wp:term": [
{
"taxonomy": "category",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=797"
},
{
"taxonomy": "post_tag",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=797"
}
],
"curies": [
{
"name": "wp",
"href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}",
"templated": true
}
]
}
}![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/izrael-2-1024x372.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael1-2-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael4-1-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael5-1-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael6-1-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael7-2.jpg\")
<\/p>\n\n
![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael8.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael9-1.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael10-1.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael11-1.jpg\")
<\/p>\n\n
![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael12-1.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/izrael-google-300x137.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/izrael-robot-300x137.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Izrael17.gif\")
<\/p>\n
\n15. 8. 2012.<\/p>\n