![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/boston-mozak-300x180.png\")
<\/p>\n<\/p>\n
Nakon \u0161to sam ve\u0107 nekoliko puta posje\u0107ivao New York, pri ovogodi\u0161njemu odlasku na World Business Forum u Veliku Jabuku (ve\u0107 po \u010detvrti put), rekao sam si da moram ubaciti i Boston u program \u2013 pa barem na dan-dva. Razlozi su za to vi\u0161estruki. Prije svega Boston glasi za jedini ameri\u010dki grad s europskim \u0161tihom i sna\u017enim kulturnim naslje\u0111em. Nadalje, ipak je taj grad kolijevka nastanka SAD-a, u kojemu je po\u010dela Ameri\u010dka revolucija i pobuna protiv engleske vladavine. I na koncu, to je grad u kojemu se nalaze i Harvard i MIT \u2013 fakulteti \u201eperjanice\u201d SAD-a, a isto tako i cijeloga svijeta, \u0161to se ti\u010de najkvalitetnije edukacije na podru\u010dju biznisa, prava i tehnologije.<\/p>\n
Je li slu\u010dajnost \u0161to se najja\u010di fakulteti SAD-a i svijeta nalaze u tako malenu gradu u ameri\u010dkim razmjerima, \u0161to je upravo tamo po\u010dela Ameri\u010dka revolucija i \u0161to je Boston grad s najvi\u0161e sli\u010dnosti s Europom? Nakon ovoga posjeta, rekao bih da nikako nije.<\/p>\n
Prolaze\u0107i uobi\u010dajene turisti\u010dke ture koje vode kroz mjesta klju\u010dna za izbijanje Ameri\u010dke revolucije i progla\u0161enje nezavisnosti od Engleske, u svakoj se pori mo\u017ee osjetiti uo\u010dljiv ponos na sve aktere toga \u010dina i na \u010dinjenicu da je skupina hrabrih i sposobnih ljudi inicirala\u00a0borbu za samostalnost i Deklaracijom o neovisnosti udarila temelje najve\u0107oj svjetskoj sili dana\u0161njice. Sve to danas s povijesne distance ne djeluje toliko povezano, ali kad se \u010dovjek malo zamisli, zaista mo\u017ee uo\u010diti obrasce pona\u0161anja koji su doveli SAD do pozicije vode\u0107e svjetske sile. Na \u017ealost, ako povu\u010demo paralelu, u Hrvatskoj se mo\u017ee primijetiti kroni\u010dan nedostatak junaka, uzora i ponosa na na\u0161u pro\u0161lost \u2013 osobito vezano za Domovinski rat i ostvarenje nezavisnosti.<\/p>\n
Prije svega treba pogledati tko su bili ljudi koji su naselili Ameriku u zadnjih 300 \u2013 400 godina. Bili su to Europljani avanturisti\u010dkoga duha i nadprosje\u010dne hrabrosti, spremni odva\u017eiti se na korak preseljenja u potpuno nepoznatu zemlju. Ako je suditi po Malcomu Gladwellu koji ide toliko daleko da obja\u0161njava kinesku nadprosje\u010dnu sposobnost rje\u0161avanja matemati\u010dkih zadataka povije\u0161\u0107u dugotrajna i naporna rada u ri\u017einim poljima, u odnosu na Europljane koji su u poljima p\u0161enice i kukuruza ipak trebali ne\u0161to manje raditi (\u0161to i osobno smatram preradikalnom teorijom), tada je svakako taj gen koji je povezan sa sklono\u0161\u0107u riziku i eksperimentiranju te hrabro\u0161\u0107u za isku\u0161avanjem ne\u010dega novog \u2013 pomogao da SAD postane ono \u0161to danas jest. Dovoljno je samo pogledati \u010dinjenicu da je prosje\u010dnome Hrvatu problem preseliti se 100-tinjak kilometara dalje, a da prosje\u010dnome Amerikancu nije problem promijeniti mjesto stanovanja \u010dak ni za nekoliko tisu\u0107a kilometara ako to zna\u010di napredak i pobolj\u0161anje u odnosu na trenuta\u010dnu situaciju.<\/p>\n
Taj je mentalitet Amerikancima dao snage i odlu\u010dnosti da se odcijepe od Engleza 1776., da u\u0111u u gra\u0111anski rat iz kojega su iza\u0161li jo\u0161 sna\u017eniji i ujedinjeniji, da budu pobjednici u dvama svjetskim ratovima (u Prvome kao usputni faktor, a u Drugome kao klju\u010dni) te da nakon 1945. dominiraju svjetskom gospodarskom i politi\u010dkom scenom.<\/p>\n
Ali kako je sve po\u010delo? Nakon gotovo 20 godina raznih demonstracija netrpeljivosti izme\u0111u engleskih kolonizatora i ameri\u010dkoga lokalnog kolonijalnog stanovni\u0161tva (Bostonski masakr 1771., Bostonska \u010dajanka 1773. itd.), u lipnju 1775. godine 700 engleskih vojnika krenulo je prema Lexingtonu (mjesto pokraj Bostona) s ciljem da uhvate jednog od lidera pobune \u2013 Samuela Adamsa. Tada se dogodio jedan od najpoznatijih doga\u0111aja u ameri\u010dkoj povijesti \u2013 no\u0107ni pohod u kojemu je Paul Revere obavijestio stotine kolonijalista rodoljuba o dolasku Engleza te ih motivirao da se sljede\u0107ega dana svi okupe i suprotstave engleskim trupama. Taj doga\u0111aj ujedno predstavlja i po\u010detak Ameri\u010dke revolucije.<\/p>\n
![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/boston4-1.jpg\")
<\/p>\n
Paul Revere bio je prava \u201efaca\u201c svoga doba \u2013 ina\u010de bi te\u0161ko mogao okupiti toliko ljudi protiv Engleza. Dugogodi\u0161nji rodoljub i republikanac te ugledni obrtnik \u00a0i otac \u0161esnaestero djece (od koje je 12 nad\u017eivio jer je do\u010dekao duboku starost) zaslu\u017ean je za uspje\u0161an za\u010detak Ameri\u010dke revolucije. Ve\u0107 je du\u017ei niz godina predstavljao najboljega i najpouzdanijega izvidnika ameri\u010dkih kolonijalnih snaga i te je ve\u010deri u Bostonu ugledao engleske trupe kako se spremaju na pohod prema Lexingtonu kako bi uhvatili vo\u0111e Ameri\u010dke revolucije \u2013 Samuela Adamsa i ostale ameri\u010dke rodoljube. Pre\u0161av\u0161i rijeku i ja\u0161u\u0107i cijelu no\u0107, uspio je obavijestiti stotine stanovnika te ih mobilizirati da se okupe sutradan i suprotstave Englezima. Zaista fenomenalan pothvat izveden u ono vrijeme \u2013 bez ikakva brza vozila ili tehnolo\u0161kih pomagala poput interneta ili Facebooka.<\/p>\n
Treba se zapitati \u0161to bi tek Paul Revere bio u stanju napraviti u dana\u0161nje vrijeme da je korisnik Facebooka s tisu\u0107ama prijatelja (koliko bi ih zasigurno imao) \u2013 koliko bi tek onda brzo i efikasno mogao okupiti tisu\u0107e rodoljuba i sljedbenika u borbi protiv osvaja\u010da? Svakako, osobni je kontakt uvijek ja\u010di i dojmljiviji, ali svjedoci smo da se danas putem tehnologije i dru\u0161tvenih mre\u017ea okupljaju stotine tisu\u0107a pa i milijuni ljudi oko daleko banalnijih pitanja, a kamoli ne oko onih presudnih poput borbe za budu\u0107nost nacije. Dana\u0161nji Paul Revere vjerojatno bi bio i \u010dlan Harvard alumnija\u00a0i imao more sljedbenika na Twitteru, tj. bio bi izvrsno umre\u017een i u fizi\u010dkomu i u virtualnomu prostoru te bi mu taj kredibilitet omogu\u0107io izuzetno brzo aktiviranje i potporu velikoga broja ljudi oko va\u017enih stvari. U svakom slu\u010daju, doga\u0111aji te ve\u010deri udarili su temelje stvaranju danas najmo\u0107nije dr\u017eave na svijetu.<\/p>\n
Ali jeste li se kada zapitali za\u0161to je zapravo SAD danas vode\u0107a svjetska sila? \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0Svoj odgovor na to pitanje podijelio bih u \u010detiri podru\u010dja:<\/p>\n
Bez obzira na sve re\u010deno, svijet se ubrzano mijenja. Primjerice, 1945. godine SAD je predstavljao (po BDP-u) 46 % svjetske ekonomije, dok danas predstavlja 19 % zbog velikih stopa rasta ekonomija s ni\u017eim standardom (tzv. BRIC tr\u017ei\u0161ta \u2013 Brazil, Rusija, Indija i Kina). Takav razvoj doga\u0111aja stavlja SAD pred velike izazove i iznala\u017eenje na\u010dina kako zadr\u017eati primat u svijetu.<\/p>\n
Kako se nalazimo u vremenu u kojemu znanje i mogu\u0107nost privla\u010denja najtalentiranijih i najsposobnijih pojedinaca postaje klju\u010dna konkurentska prednost svake organizacije (bila ona tvrtka ili dr\u017eava), klju\u010d odr\u017eavanja liderske pozicije upravo u velikoj mjeri (osim kontrole nad klju\u010dnim svjetskim energetskim resursima) le\u017ei u kvaliteti obrazovnih i znanstvenih institucija u SAD-u i privla\u010denju najboljih svjetskih talenata sebi kako bi radili ponajprije na dobrobit ameri\u010dke ekonomije. Sjetimo se, i Nikola Tesla svojevremeno je bio jedan od njih, a ako \u017eelite raditi u vode\u0107im svjetskim tvrtkama ili znanstvenim institucijama, tada se svega nekoliko zemalja u svijetu name\u0107e kao logi\u010dan izbor. Pri tome SAD pru\u017ea najve\u0107e mogu\u0107nosti za one najbolje. A Boston je s nevjerojatnom koncentracijom visokokvalitetnih sveu\u010dili\u0161ta za grad svoje veli\u010dine, postao pojam za visoko obrazovanje u cijelome svijetu.<\/p>\n
Najpoznatije sveu\u010dili\u0161te u Bostonu, a mo\u017eda i u cijelome svijetu, jest Harvard. Harvard zapravo brojem studenata nije toliko veliko sveu\u010dili\u0161te koliko je elitno. Godi\u0161nje ga poha\u0111a oko 20 000 studenata (8000 diplomanata i 12 000 postdiplomanata).<\/p>\n
Va\u017enost i snaga Harvarda mo\u017ee se dobro i\u0161\u010ditati iz nekoliko aspekata. Primjerice, to je sveu\u010dili\u0161te do danas akumuliralo preko 27 mlrd. USD donacija (30 \u2013 40% vi\u0161e od godi\u0161njeg BDP-a Hrvatske) i time je uvjerljivo najbogatije sveu\u010dili\u0161te u SAD-u (ispred Yalea), a i u svijetu. Predsjednik harvardskoga sveu\u010dili\u0161ta ima godi\u0161nja primanja od oko 5 mil. USD \u2013 \u0161to je usporedivo s glavnim menad\u017eerima (CEO-ima) globalnih multinacionalki. Harvard ima u svojoj kolekciji preko 8,5 mil. knjiga (dodaju\u0107i svake godine prosje\u010dno jo\u0161 80 000) u 80 knji\u017enica diljem svijeta, a ako student Harvarda zatra\u017ei u knji\u017enici neku knjigu koja mu je potrebna za znanstveni rad \u2013 sveu\u010dili\u0161te \u0107e automatski naru\u010diti tu knjigu i uvrstiti je u svoju kolekciju. Interesantno je tako\u0111er spomenuti da je Harvard zavr\u0161ilo osam ameri\u010dkih predsjednika. Me\u0111u njima su i posljednja dva \u2013 Barack Obama (pravo) i George W. Bush mla\u0111i (biznis), tvorac New Deala<\/em>\u00a0Franklin Delano Roosevelt te karizmati\u010dni John Fitzgerald Kennedy (kao i cijeli klan Kennedyjevih). Harvard su zavr\u0161ili i Thomas Edison, za\u010detnici SAD-a Thomas Jefferson i George Washington, a za nabrajanje \u010dlanova Harvard alumni mre\u017ee na \u010delu vode\u0107ih svjetskih kompanija svakako bi trebalo dosta vremena. Sve to ukazuje kakav se profil polaznika i mre\u017ea kontakata ostvaruje pola\u017eenjem ovakva fakulteta.<\/p>\n Ako ste briljantan u\u010denik\/student i Harvard vas \u017eeli, bez obzira na va\u0161u materijalnu situaciju, zasigurno \u0107ete biti u mogu\u0107nosti poha\u0111ati Harvard. Harvard poha\u0111aju studenti iz cijeloga svijeta, pa i iz najsiroma\u0161nijih zemalja. Sama \u010dinjenica da je to sveu\u010dili\u0161te toliko bogato omogu\u0107uje da uvijek izna\u0111e na\u010din financiranja ili sufinanciranja polaznika kojima je to potrebno. Ali biti briljantan u harvardskim mjerilima, ne zna\u010di biti briljantan u hrvatskim, ve\u0107 u globalnim razmjerima. Dakle, ako ste odli\u010dan u\u010denik\/student i me\u0111u najboljima u Hrvatskoj, to jo\u0161 uvijek mo\u017ee zna\u010diti da ste samo prosje\u010dan i nedovoljan talent da biste bili primljeni na sveu\u010dili\u0161te poput Harvarda jer je konkurencija tamo iznimna i surova.<\/p>\n Osnivanje Harvarda i njegovo ime ve\u017ee se uz Johna Harvarda \u2013 po kojemu je sveu\u010dili\u0161te nazvano. Harvard je tako formalno osnovan 1636. godine, a 1638. godine John Harvard donirao je pola svoga bogatstva za formiranje knji\u017eice sveu\u010dili\u0161ta koja je omogu\u0107ila obrazovanje 9 studenata s koliko je Harvard zapo\u010deo svoj rad.<\/p>\n tatua Johna Harvarda koja se nalazi u poznatom Harvardskome dvori\u0161tu (Harvard yard) tre\u0107i je najfotografiraniji kip u SAD-u (iza Kipa slobode i Lincolnova memorijala). Na njoj je natpis \u201eJohn Harvard, Founder, 1838\u201c i upravo zbog tih rije\u010di tu statuu \u010desto nazivaju i \u201estatuom triju la\u017ei\u201c jer:<\/p>\n Ironija je u tome \u0161to je sastavni dio harvardskoga grba upravo rije\u010d Veritas (istina), a sama statua i natpis na njoj upravo su kontradikcija tome.<\/p>\n Zanimljivo je da nigdje na harvardskome kampusu nema velikoga grba Harvarda koji jasno ozna\u010dava gdje se nalazite, ve\u0107 su svi znakovi diskretni, s natpisima i porukama na latinskome jeziku i uz ujedna\u010denu arhitekturu koja odi\u0161e dugogodi\u0161njom tradicijom i dostojanstveno\u0161\u0107u. Po Martinu Linsdtromu, jednom od vode\u0107ih svjetskih stru\u010dnjaka iz podru\u010dja marketinga i brandinga, upravo je to najvi\u0161i stupanj brendiranja \u2013 kada vi\u0161e i ne morate eksplicitno isticati svoj logo, a opet je on vrlo prepoznatljiv i uo\u010dljiviji nego da ga vidljivo isti\u010dete svim porama komunikacije (primjeri: iPod silueta, Marlboroov kauboj\u2026). Tako mo\u017eemo re\u0107i da je Harvard primjer vrhunskoga i diskretnoga brendiranja elitne znanstvene ustanove \u2013 \u0161to mu je i donijelo status ikone i predmeta aspiracije studenata i poslovnih ljudi diljem svijeta.<\/p>\n U sklopu kampusa nalazi se memorijalna zgrada izgra\u0111ena u \u010dast poginulim studentima Harvarda u Ameri\u010dkome gra\u0111anskom ratu, a s vremenom je prerasla u komemorativni centar u spomen svim poginulim Amerikancima koji su studirali na Harvardu i poginuli bore\u0107i se u vojsci SAD-a. Dvije interesantne stvari vezane uz tu zgradu jesu to \u0161to su u njoj navedeni samo studenti Harvarda koji su slu\u017eili vojsku u okviru sjevernja\u010dkih snaga u Ameri\u010dkome gra\u0111anskom ratu te \u0161to je blagovaonica u toj zgradi replika blagovaonice sveu\u010dili\u0161ta u Oxfordu \u2013 prema kojoj je napravljena blagovaonica u \u0161koli magije u poznatom blockbuster<\/em>-filmu o Harryju Potteru.<\/p>\n I Memorijalna knji\u017enica \u201eHarry Elkins Widener\u201c u sklopu kampusa sveu\u010dili\u0161ta ima svoju zanimljivu pri\u010du. Harry Elkins Widener bio je student Harvarda te pripadnik ultrabogate obitelji Widener, koji se po zavr\u0161etku studija pasionirano bavio skupljanjem rijetkih knjiga. To je \u010dinio ve\u0107 neki niz godina, sve do ukrcaja na najve\u0107i, najluksuzniji i najmoderniji brod na svijetu \u2013 koji se zvao Titanic\u2026 Imaju\u0107i u vidu njegov status, Harryja je ve\u0107 \u010dekalo mjesto u spasila\u010dkom \u010damcu, ali se potom sjetio da je u kabini zaboravio primjerak jedne od svojih najdra\u017eih rijetkih knjiga. Vrativ\u0161i se po tu knjigu, vi\u0161e nije bio u mogu\u0107nosti ukrcati se na spasila\u010dki \u010damac po povratku, a zbog toga \u0161to nije znao plivati \u2013 ni doplivati do njega. Nakon njegove smrti, obitelj je odlu\u010dila donirati sredstva Harvardu i izgraditi ovu memorijalnu knji\u017enicu, no Harvard je pri tome morao pristati na tri uvjeta:<\/p>\n Prva se dva uvjeta po\u0161tuju i dan-danas, dok je tre\u0107i ukinut tek u devedesetima kako kandidati za prijam na sveu\u010dili\u0161te ne bi bili diskriminirali (u vrijeme kad se o tim stvarima po\u010delo voditi vi\u0161e ra\u010duna).<\/p>\n Pandan Harvardu u tehni\u010dkim je znanostima MIT \u2013 Massachusetts Institute of Technology. MIT godi\u0161nje poha\u0111a oko 10 000 studenata. \u010cim do\u0111ete u kampus MIT-a, mo\u017ee se uo\u010diti velika razlika u arhitekturi u odnosu na Harvard. Dok arhitektura harvardskog kampusa odi\u0161e tradicijom i dostojanstveno\u0161\u0107u, arhitektura MIT-a vi\u0161e je progresivna i moderna (pogotovo neki noviji dijelovi kampusa). Posebno su dojmljivi dijelovi zgrada koji gledaju na rijeku Charles i koji nose nazive velikana prirodnih znanosti poput Isaaca Newtona, Alberta Einsteina, Louisa Pasteura i brojnih drugih velikana. MIT je osnovan tek 1861. godine i ima sna\u017enu poduzetni\u010dko-razvojnu dimenziju. Primjerice, kada bismo agregirali prihode kompanija koje su pokrenuli polaznici MIT-a dobili bismo 17. po veli\u010dini ekonomiju na svijetu! MIT tako\u0111er upravlja s vi\u0161e od 700 mlrd. USD sredstava za istra\u017eivanje i razvoj.<\/p>\n Posjetitelj i prolaznik mo\u017ee na prvi dojam primijetiti i odre\u0111ene razlike u profilu studenata koji se mogu vidjeti da se kre\u0107u po kampusu Harvarda i MIT-a. Dok profil studenata na harvardskome dvori\u0161tu i kampusu sli\u010di na \u201eskup predsjednika razreda\u201c te su studenti daleko vi\u0161e fit<\/em>\u00a0i atletski gra\u0111eni (Harvard je tako\u0111er najuspje\u0161nije ameri\u010dko sveu\u010dili\u0161te u sportskim natjecanjima), dotle mi se kao posjetitelju \u010dinilo da kampusom MIT-a \u0161e\u0107u \u201etihi genijalci\u201c koji u glavi vrte tisu\u0107e formula i matemati\u010dkih modela. Tako je primjerice interesantna anegdota da sam za vrijeme posjeta MIT-u imao prilike vidjeti da se jedna djevojka (ne ba\u0161 atletski gra\u0111ena), koja je bila duboko udubljena u knjigu koju je dr\u017eala ispred sebe spotakla prolaze\u0107i parkom izme\u0111u zgrada MIT-a i pala na travnjak koliko je duga i \u0161iroka. Nakon nekoliko trenutaka pridigla se i mirno dalje nastavila hodati pomno prou\u010davaju\u0107i knjigu koju je i dalje dr\u017eala ispred sebe.<\/p>\n Sam je profil polaznika Harvarda i MIT-a potvrdio da su polaznici Harvarda bili mahom lideri, pokreta\u010di dru\u0161tva i cijeloga \u010dovje\u010danstva, dok su MIT poha\u0111ali vode\u0107i svjetski znanstvenici bez kojih zasigurno ne bi postigli rapidan razvoj znanosti i tehnologije u posljednjih sto godina. Zanimljivo je usporediti Harvard i MIT po broju laureata Nobelovih nagrada. Mo\u017eemo re\u0107i da je to mrtva trka, s tim da je MIT ipak ne\u0161to \u201eja\u010di\u201c sa svojih 76 laureata (od kojih su neki vrlo poznati kao Kofi Annan, Joseph Stiglitz i Paul A. Samuelson), dok Harvard ima 75 dobitnika Nobelove nagrade (od kojih je pro\u0161logodi\u0161nji dobitnik nagrade za mir trenuta\u010dni ameri\u010dki predsjednik Barack Obama).<\/p>\n Neki od najbogatijih ljudi na svijetu \u2013 tvorac Microsofta Bill Gates i najmla\u0111i milijarder na svijetu Mark Zuckerberg \u2013 zapo\u010deli su svoj studij na Harvardu. Ono \u0161to se \u010dovjek mo\u017ee zapitati jest je to li slu\u010dajnost i bi li, primjerice, spomenuta dvojica bila tu gdje jesu da nisu krenuli poha\u0111ati Harvard (iako ga nikad nisu zavr\u0161ili)?<\/p>\n Osobno smatram da to nipo\u0161to nije slu\u010dajnost i da je upitno bi li Gates i Zuckerberg postigli to \u0161to jesu da nisu krenuli poha\u0111ati Harvard, a sada \u0107u to poku\u0161ati i argumentirati.<\/p>\n Nedavno sam pogledao film Dru\u0161tvena mre\u017ea<\/em>\u00a0(Social Network<\/em>) i iako film ne posjeduje iznimnu umjetni\u010dku vrijednost koja bi mu jam\u010dila neko zna\u010dajno mjesto i besmrtnost u filmskoj antologiji, nekoliko stvari koje sam spoznao gledaju\u0107i ga, iznimno su me zaintrigirale.<\/p>\n Kao prvo, nisam znao da je Mark Zuckenberg (kojeg je \u010dasopis Time<\/em>\u00a0nedavno proglasio osobom godine) poha\u0111ao Harvard i da je upravo tamo kreirao Facebook. Dakle, za vrijeme svoga studija na Harvardu, barem prema filmu, Zuckenberg je ve\u0107 dobro ovladao internetskim tehnologijama i eksperimentirao je njihovom primjenom. Nakon \u0161to su mu pristupili popularni harvardski studenti vesla\u010di (bra\u0107a blizanci Winklewoss),\u00a0s idejom da za njih napravi \u201eConnectU\u201c \u2013 dru\u0161tvenu mre\u017eu za studente Harvarda, Zuckenberg je u tome vidio priliku da sam pokrene takav projekt. Lansirav\u0161i po\u010detkom 2004. godine Facebook za studente Harvarda, Zuckenberg je ostvario munjevit uspjeh i bio iznimno prihva\u0107en me\u0111u studentima koji su bili odu\u0161evljeni njegovim rje\u0161enjem za dru\u0161tvenu mre\u017eu putem interneta. Ohrabren uspjehom na Harvardu, Zuckenberg je ve\u0107 iste godine pro\u0161irio mre\u017eu na studente drugih elitnih sveu\u010dili\u0161ta u SAD-u (kao \u0161to su Yale, Stanford i Sveu\u010dili\u0161te Columbia), gdje je tako\u0111er Facebook bio izuzetno dobro prihva\u0107en. Sljede\u0107i se korak dogodio 2005. godine kada je Facebook pro\u0161iren dalje u 800 fakulteta diljem SAD-a, u srednje \u0161kole i u internacionalne fakultete\/\u0161kole (engleskoga govornog podru\u010dja). Nakon ostvarena uspjeha u svim fazama \u0161irenja te nakon pronalaska strate\u0161koga investitora, Zuckenberg se 2006. godine odlu\u010dio se i na \u201emasovno lansiranje\u201c na cjelokupno tr\u017ei\u0161te te je u\u010dinio Facebook dostupan svima iznad 13 godina.<\/p>\n Za\u0161to je Zuckenberga \u010dasopis Time<\/em>\u00a0proglasio osobom godine te koliko uop\u0107e ljudi danas koristi Facebook?<\/p>\n Facebook danas ima preko 550 mil. korisnika diljem svijeta. Da stavimo to u perspektivu, to je primjerice 1\/12 ukupne svjetske populacije, dvostruko vi\u0161e od stanovni\u0161tva SAD-a te preko 120 puta vi\u0161e od cjelokupne populacije Hrvatske. Korisnici Facebooka danas bi formirali tre\u0107u po populaciji zemlju na svijetu (iza Kine i Indije), a vi\u0161e od 70 % korisnika danas je izvan granica SAD-a odakle je Facebook inicijalno krenuo. Budu\u0107i da se ukupni broj korisnika u svijetu procjenjuje na oko 2 mlrd., tako\u0111er je vidljivo da je svaki \u010detvrti korisnik internata danas na Facebooku. To su zaista nevjerojatne i impozantne brojke za mre\u017eu koja postoji tek 7 godina (od \u010dega je 5 godina dostupna svima za upotrebu).<\/p>\n Ako danas pogledamo unatrag, \u0161to su bili klju\u010dni faktori uspjeha Facebooka?<\/p>\n Za po\u010detak, klju\u010dan je zasigurno sam Zuckenberg, bez \u010dijega znanja i sposobnosti da stvori Facebook upravo takvim kakav jest, ta forma dru\u0161tvene mre\u017ee ne bi postala toliko popularna \u2013 to je neosporno. Nakon toga svakako njegovi kolege s Harvarda koji su mu uop\u0107e dali ideju ili je barem pomogli uobli\u010diti. Zuckenberg tako\u0111er posjeduje nevjerojatno samopouzdanje koje se najbolje mo\u017ee vidjeti u tome \u0161to je dva puta hladno odbio ne\u0161to \u0161to bi ve\u0107ina prihvatila kao \u201epriliku \u017eivota\u201c, vjeruju\u0107i da mo\u017ee napraviti ne\u0161to puno ve\u0107e i zna\u010dajnije \u2013 \u0161to je na koncu i uspio. Jo\u0161 za vrijeme poha\u0111anja srednje \u0161kole ozbiljno se bavio programiranjem, pa je tako s kolegom iz razreda radio na kodu za program za preporu\u010divanje glazbe pod nazivom Synapse. Koliko je taj rad bio ozbiljan potvr\u0111uje to \u0161to su za taj program pokazale interes tvrtke poput Microsofta i AOL-a, koje su tako skupini srednjo\u0161kolaca ponudili svotu od pribli\u017eno 1 mil. USD da detaljno razrade i operacionaliziraju taj program. Znaju\u0107i da bi ozbiljan rad na razradi programa zna\u010dio da vjerojatno mora napustiti svoje daljnje \u0161kolovanje, Zuckenberg je odbio tu ponudu i odlu\u010dio se zavr\u0161iti srednju \u0161kolu i upisati Harvard. Isto tako, nekoliko godina kasnije, nakon uspje\u0161noga masovnog lansiranja Facebooka, Zuckenberg je odbio ponudu Yahooa za kupnju Facebooka za svotu od 1 mlrd. USD!!! Razmislimo na trenutak koliko bi ljudi na njegovu mjestu odbilo takve ponude \u2013 da kao srednjo\u0161kolac zaradi stotine tisu\u0107a dolara, a kao mladi\u0107 u ranim dvadesetima stotine milijuna dolara. Za to je svakako potrebna hrabrost, ali i vizija \u2013 za koju je Zuckenberg definitivno pokazao da je ima i da je dobre odlu\u010dio odbiv\u0161i toliko primamljive ponude u pro\u0161losti. Danas se Zuckenbergovo osobno bogatstvo procjenjuje na 5,4 mlrd. USD.<\/p>\n Osim samog Zuckenberga, veliku ulogu u nastanku Facebooka vjerojatno je odigrala \u010dinjenica da je poha\u0111ao Harvard. Bez dru\u017eenja s ostalim briljantnim kolegama na istom sveu\u010dili\u0161tu, koji su mu pomogli formulirati samu ideju i provesti je u djelo \u2013 pitanje je bi li Facebook bio dizajniran upravo takav kakav jest i bi li bio toliko uspje\u0161an. Razliku izme\u0111u uspjeha i neuspjeha kod takvih start-up<\/em>\u00a0projekata \u010dine nijanse i upravo je Harvard kao sredina u kojoj je Zuckenberg \u017eivio, u\u010dio i radio u to vrijeme, pomogla da nijanse i detalje Facebooka dizajnira na na\u010din koji se pokazao kao pun pogodak.<\/p>\n Nadalje, faktor koji je zasigurno imao zna\u010dajnu ulogu u rapidnu \u0161irenju Facebooka jest \u010dinjenica da je mjesto njegova nastanka bio upravo Harvard \u2013 \u0161to je ujedno diktiralo i sam profil njegovih prvih korisnika. Kao \u0161to sam spomenuo, Facebook je nastao na Harvardu i njegovi prvi korisnici bili su studenti Harvarda, a potom i drugih ameri\u010dkih elitnih sveu\u010dili\u0161ta kao \u0161to su Yale, Columbia i Stanford. Dakle, kada je Facebook krenuo van na cijelo tr\u017ei\u0161te i postao dostupan svima, tada je ve\u0107 kao korisnike imao nekoliko desetaka tisu\u0107a mladih i uspje\u0161nih ljudi \u2013 polaznika najpresti\u017enijih sveu\u010dili\u0161ta u Americi. Zvu\u010di li to aspirativno i bi se li mnogo ljudi \u017eeljelo priklju\u010diti takvoj dru\u0161tvenoj mre\u017ei? Da, naravno. To je isto kao da otvarate klub u gradu i svi znaju da \u0107e najpoznatiji, najuspje\u0161niji i najzgodniji ljudi sigurno do\u0107i na otvaranje. Ho\u0107e li to pomo\u0107i uspjehu kluba i vjerojatno kreirati situaciju u kojoj \u0107e puno ljudi htjeti do\u0107i na otvaranje? Mo\u017eete samo zamisliti. Da je Zuckenberg imao kao bazu inicijalnih korisnika studente s nekoga zaba\u010denog sveu\u010dili\u0161ta u Arizoni ili Oklahomi, pitanje je bi li Facebook naknadno privukao toliko ljudi i postigao takvu \u0161iroku popularnost. Ali Zuckenberg je bio student Harvarda i samim je tim imao priliku i privilegiju formirati inicijalnu dru\u0161tvenu mre\u017eu me\u0111u studentima Harvarda. I to je vjerojatno pomoglo kreiranju popularnosti Facebooka u po\u010detku. Koliko je to bilo bitno i je li bilo presudno, te\u0161ko je spekulirati naknadno, ali da je moglo dosta pomo\u0107i \u2013 svakako da jest.<\/p>\n Pogledajmo sada i drugu pri\u010du o jo\u0161 jednome milijarderu i jednome od najbogatijih ljudi na svijetu \u2013 Billu Gatesu. Gates je tako\u0111er bio student Harvarda i stvorio je Microsoft koji je danas jedna od najuspje\u0161nijih kompanija na svijetu. \u0160to je pak bilo presudno za njegov uspjeh?<\/p>\n Pa kao i kod Zuckenberga, zasigurno njegove sposobnosti, znanje i vje\u0161tina koju je posjedovao ve\u0107 tada. Tako\u0111er i trenutak koji se poklopio da je IBM upravo tada trebao operativni sustav za pokretanje svoje proizvodnje osobnih ra\u010dunala i da ga je trebao u kratkome roku \u2013 \u0161to im je Gates i ponudio. Tu je dakako i pri\u010da da je Billova majka radila na utjecajnome polo\u017eaju u IBM-u te da je upravo zbog nje IBM potpisao nepovoljan ugovor s Microsoftom \u2013 \u0161to mo\u017ee i ne mora biti istina. Tu je i \u010dinjenica da Gates zapravo nije inicijalno razvio MS DOS, ve\u0107 ga je otkupio za sumu od 50 000 USD, prilagodio za potrebe IBM-a i na njemu izgradio svoje poslovno carstvo \u2013 \u0161to dodatno svjedo\u010di o njegovoj spretnosti.<\/p>\n Ba\u0161 kao kod Zuckenberga, njegovi su bliski suradnici koji su sudjelovali u stvaranju Microsofta (te su i danas suvlasnici) Steve Balmer i Paul Alen koje je upoznao za vrijeme u\u010deni\u010dkih tj. studentskih dana \u2013 Paul Alen s njim je poha\u0111ao Lakeside \u0161kolu u Seattleu, a Stevea Balmera upoznao je tijekom studija na Harvardu. Microsoft, dakle, nije stvorio Bill Gates, ve\u0107 tim briljantnih ljudi koji su se upoznali za vrijeme studija te koje je vodio Bill Gates – ba\u0161 kao kod Zuckenberga i Facebooka.<\/p>\n Bi li Gates i Zuckenberg uspjeli napraviti toliko dobrima svoje proizvode i kompanije da nisu imali iznimno kvalitetan tim ljudi od kojih su klju\u010dne od njih upoznali na Harvardu i bez \u010dijih su inputa, razmi\u0161ljanja i savjeta, mo\u017eda mogli pogrije\u0161iti mnogo puta i prije\u0107i tu tanku granicu od uspjeha prema neuspjehu? Mo\u017eda i da, ali puno, puno te\u017ee. Kao menad\u017eer u multinacionalnoj kompaniji koji je radio na brojnim projektima, mogu pouzdano re\u0107i da kvaliteta suradnika znatno utje\u010de na uspjeh projekta. Pogotovo kad je rije\u010d o novim, start-up<\/em>\u00a0projektima, gdje je velik broj nepoznanica i gdje se stalno moraju donositi odluke u kojemu se smjeru dalje razvijati.<\/p>\n Dakle, Harvard je i za Zuckenberga i za Gatesa odigrao ulogu svojevrsnoga poduzetni\u010dkog inkubatora i centra izvrsnosti bez kojeg je zaista pitanje bi li ina\u010de bili gdje jesu danas. Osobito kod Zuckenberga gdje je \u010dinjenica da su prvi korisnici Facebooka bili s Harvarda utjecala aspirativno na sljede\u0107e korisnike te dru\u0161tvene mre\u017ee.<\/p>\n Najpresti\u017enija sveu\u010dili\u0161ta Amerike poput Harvarda i MIT-a tako igraju ulogu centara izvrsnosti, koji povezuju briljantne studente i daju im priliku da pokrenu zajedni\u010dke projekte ili jednostavno i lako sura\u0111uju poslije, tijekom svojih karijera (umre\u017eavanje putem poznatih alumni-klubova koji okupljaju biv\u0161e studente sveu\u010dili\u0161ta). Logi\u010dno je, stoga, da je Harvard alumni mre\u017ea tako\u0111er ne\u0161to pomogla Bushu i Obami da postanu posljednja dva ameri\u010dka predsjednika. Zaista nije fraza da najbolje \u0161to mo\u017eete u\u010diniti za svoju djecu jest podr\u017eati ih u poku\u0161aju da se upi\u0161u i studiraju na nekom od najboljih svjetskih sveu\u010dili\u0161ta \u2013 i to ne samo zbog znanja i edukacije ve\u0107 zbog svih prilika i kontakata koji se tamo mogu izroditi. Biti me\u0111u jednako dobrima ili boljima od sebe na nekom od centara izvrsnosti kao \u0161to su presti\u017ena ameri\u010dka sveu\u010dili\u0161ta, najbolje mo\u017ee motivirati \u010dovjeka da se anga\u017eira i unapre\u0111uje kako bi bio jo\u0161 kvalitetniji i bolji. A grad s najve\u0107om koncentracijom obrazovnih centara izvrsnosti u SAD-u upravo je Boston.<\/p>\n Fascinantno je to \u0161to je Boston po broju stanovnika zapravo vrlo sli\u010dan Zagrebu. I tu na\u017ealost vjerojatno prestaju gotovo sve sli\u010dnosti izme\u0111u tih dvaju gradova. Boston uz otprilike 80 000 stanovnika ima u gradu i njegovoj okolici gotovo 1 mil. studenata raspore\u0111enih na oko 50 sveu\u010dili\u0161ta, od kojih su Harvard i MIT najpoznatiji, ali po broju studenata i nisu najve\u0107i. Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu svega je 33 godine mla\u0111e od harvardskoga, ali je po utjecaju u svjetskim razmjerima, budimo realni, minorno. Primjerice, me\u0111u prvih 30 najbolje rangiranih sveu\u010dili\u0161ta u svijetu \u010dak su 22 u SAD-u, a na\u0161e nijedno nije ni u prvih 500 u svijetu \u2013 toliko o na\u0161oj kvalitetnoj edukaciji i velikoj pameti. Da ne govorim o poslovnim \u0161kolama, od kojih nijedna nije uspjela ostvariti ni pribli\u017ean status i rejting poslovne \u0161kole IECD Bled (jedno je mo\u017eda percepcija i marketing, a drugo su realna rangiranja postavljena transparentno na svjetskim, europskim i regionalnim razmjerima).<\/p>\n Je li uop\u0107e realno da Zagreb jednog dana bude Boston srednje i isto\u010dne Europe ili je to \u010dista utopija?<\/p>\n \u0160to se ti\u010de tradicije, mislim da tu nemamo problem jer je zagreba\u010dko sveu\u010dili\u0161te jedno od starijih u Europi. Problem je vi\u0161e u na\u0161im glavama, sustavu vrijednosti i jasnim prioritetima temeljenima na tome \u0161to je najbolje rje\u0161enje za budu\u0107nost u srednjem i dugom roku. Danas, kada je jedna od top-tema kako rasporediti prora\u010dun RH, nisam primijetio da je itko podigao veliku buku oko toga \u0161to je postotak BDP-a koji se ula\u017ee u znanost pao na svega oko 0,7 % (\u0161to je dvostruko manje nego prije dvije godine), dok je primjerice Slovenija blizu 2 %, standard EU-a trebao bi biti 3 % (gdje se nalaze i SAD i Japan) \u0161to bi sve \u010dlanice trebale posti\u0107i do 2014. godine, a visoko razvojno orijentirane zemlje ula\u017eu i vi\u0161e od toga \u2013 primjerice Finska 3,7 % i Izrael oko 5 % BDP-a. U takvoj atmosferi gdje je fokus na odr\u017eavanju statusa quo i balansiranju izme\u0111u interesnih skupina, umjesto osiguravanju razvoja zemlje i budu\u0107nosti za nove nara\u0161taje \u2013 iluzorno je o\u010dekivati bilo kakve pomake u razvoju Zagreba kao centra znanja okolne regije.<\/p>\n A bez ulaganja u obrazovanje i znanje (te uz ve\u0107 rasprodane strate\u0161ke resurse i perspektivom da se rasprodaju i oni preostali zbog branjenja trenuta\u010dnog stanja i balansiranja izme\u0111u socijalnih interesnih skupina), Hrvatska \u0107e se zaista u budu\u0107nosti pretvoriti u dr\u017eavu u kojoj gra\u0111ani ne\u0107e imati nikakvu perspektivu za osobni razvoj i stvarala\u0161tvo \u2013 naravno, osim ako ne potra\u017ee sre\u0107u negdje drugdje izvan granica Hrvatske. Primjeri zemalja poput Finske, Singapura, donedavno i Irske \u2013 pokazuju da je mogu\u0107e napraviti iskorak u stvaranju dru\u0161tva znanja koje osigurava bolji \u017eivot svim gra\u0111anima.<\/p>\n \u017delim vjerovati da \u0107e i u Hrvatskoj sazreti klima da bi u budu\u0107nosti kao zemlja, uz Zagreb kao glavni grad, bili prepoznati kao regionalno sredi\u0161te za odre\u0111ena podru\u010dja obrazovanja i znanosti te s jasnom i sna\u017enom povezano\u0161\u0107u izme\u0111u znanosti i privrede (kako u Hrvatskoj, tako i izvan nje). Pri tome naravno nije realno o\u010dekivati da mo\u017eemo izgraditi takav centar izvrsnosti u svjetskim razmjerima kakav je stvorio Boston sa svojim najpoznatijim sveu\u010dili\u0161tima Harvardom i MIT-jem. Jednostavno u Hrvatskoj nema dovoljno novca za to. Ali da je mogu\u0107e napraviti zna\u010dajne pomake prema naprijed \u2013 mogu\u0107e je.<\/p>\n Da zagreba\u010dko sveu\u010dili\u0161te mo\u017ee uz pravu strategiju i ulaganje postati jedno od vode\u0107ih sveu\u010dili\u0161ta u centralnoj i isto\u010dnoj Europi, mislim da mo\u017ee biti aspirativan, ali realan i ostvariv cilj. I da ono postane proizvo\u0111a\u010d visokokvalitetnih kadrova, koji uz sna\u017enu povezanost sveu\u010dili\u0161ta, privrede i financijskih institucija, mogu zna\u010dajno djelovati na razvoj privrede u Hrvatskoj i regiji \u2013 svakako je mogu\u0107e posti\u0107i. Samo je potrebna vizija, hrabrost i sna\u017ena predanost cilju bez obzira na sve prepreke koje se realno na tome putu mogu pojaviti.<\/p>\n U Hrvatskoj je ve\u0107ina poslovnih uspjeha ostvarena upravo u granicama na\u0161e zemlje te su rijetki primjeri tvrtki koje su uspje\u0161no krenule u proces regionalizacije (koji je zna\u010dajnije prisutan tek zadnjih par godina zahvaljuju\u0107i otvaranju poslovne suradnje sa Srbijom). Osim samog procesa privatizacije koji je tekao kako je tekao i samim time utjecao na prete\u017eno lokalnu orijentaciju ve\u0107ine hrvatskih poslovnjaka koji su se u njemu sna\u0161li, razlog tome djelomice le\u017ei tako\u0111er i u nepostojanju jasnoga regionalnog centra izvrsnosti u akademskome smislu \u2013 mjesta gdje bi na studij do\u0161li svi najbolji i najkvalitetniji studenti iz regije. Kad bi takav centar postojao, onda bi svakako bilo puno lak\u0161e ostvariti regionalne kontakte jo\u0161 za vrijeme studija te bi shodno tome svaki posao koji se pokre\u0107e ve\u0107 u startu bio postavljen iz perspektive regionalnoga tr\u017ei\u0161ta i prilika na njemu. Bez njega, poslovnjaci u Hrvatskoj (ali i u okolnim zemljama) osu\u0111eni su na to da pri ulasku na novo tr\u017ei\u0161te ipak pro\u0111u kroz odre\u0111eni proces u\u010denja te sami na\u0111u na\u010dine uspostavljanja kvalitetnih kontakata i pouzdanih poslovnih partnera \u2013 \u0161to mo\u017ee trajati i godinama. Uvjeren sam tako da bi uspostava regionalnog akademskog centra izvrsnosti u Zagrebu mogao zna\u010dajno pomo\u0107i ja\u010danju poduzetni\u0161tva te regionalnom \u0161irenju poslovanja hrvatskih tvrtki (ali i ostalih tvrtki iz okolnih zemalja regije).<\/p>\n Da je ulaganje u obrazovanje i potencijalno stvaranje takva centra vrlo va\u017eno i da bi na tome aktivno trebalo raditi, ne\u0161to je \u0161to \u0107e deklarativno svi podr\u017eati. Pa opet, kao \u0161to mo\u017eemo vidjeti, na tom se planu ni\u0161ta ne doga\u0111a. Dapa\u010de, mo\u017eemo uo\u010diti rapidno smanjenje ulaganja u znanost i obrazovanje u Hrvatskoj. Razlog je tome opet kratkoro\u010dna i populisti\u010dka orijentacija umjesto dugoro\u010dne i razvojne \u2013 ne\u0161to \u0161to je na\u017ealost svojstveno hrvatskome mentalitetu, bez obzira na to o kojim politi\u010dkim opcijama govorimo. Je li bolno ukinuti poticaje neperspektivnim privrednim granama i subjektima? Svakako da je bolno i politi\u010dki opasno. Ali drasti\u010dno srezati ulaganje u obrazovanje i znanost daleko je dugoro\u010dno opasnije te ne ostavlja Hrvatskoj nikakvu nadu za razvoj i bolju budu\u0107nost. \u010cak i ako imamo potencijal prekrasne obale i visokopotentnih agrarnih kapaciteta, bez iznimno sposobnih, obrazovanih i kvalitetnih ljudi koji mogu taj potencijal adekvatno iskoristiti (umjesto da nudimo samo sunce i more) \u2013 te\u0161ko da \u0107e se i\u0161ta pokrenuti samo od sebe i donijeti pogodnosti te novu vrijednost cijelome dru\u0161tvu (osim opcije rasprodaje svega vrijednog \u0161to imamo).<\/p>\n Zagreb i Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu kao \u201eBoston i Harvard srednje i isto\u010dne Europe\u201c i kao pokreta\u010di ekonomije Hrvatske i okolne regije sigurno je vizija za koju se vrijedi potruditi. Upravo je takva vizija bila jedan od klju\u010dnih razloga za\u0161to sam prije 15-ak godina bio jedan od osniva\u010da Hrvatskog akademsko-poslovnog kluba (HAPK), koji je osnovan sa svrhom povezivanja akademske i poslovne sfere dru\u0161tva u svrhu ubrzanog razvoja Hrvatske. Ho\u0107emo li takvu viziju ipak jednog dana mo\u0107i vidjeti na djelu u Hrvatskoj, ostaje nam vidjeti u godinama koje su pred nama.<\/p>\n Kada je Paul Revere prije 235 godina riskirao svoj \u017eivot svojim pono\u0107nim uzbunjivanjem nekoliko stotina ameri\u010dkih rodoljuba, zasigurno nije ni sanjao da \u0107e toliko godina kasnije Boston postati jedno od sredi\u0161ta i centara izvrsnosti obrazovanja u svjetskim mjerilima. Znao je samo da ako se ne izbore za nezavisnost i slobodu, Boston i Massachusetts nemaju dobru perspektivu razvoja te da se za bolju budu\u0107nost isplati boriti i potruditi. Hrvatska se za vrijeme Domovinskoga rata uspjela izboriti za nezavisnost, ali nakon toga ve\u0107ina u\u010dinjenih poteza nije bila usmjerena previ\u0161e razvojno i progresivno da bismo mogli ustvrditi da se nalazimo na dobru putu koji \u0107e osigurati prosperitet i bolji \u017eivot svih gra\u0111ana na du\u017ei rok.<\/p>\n Boston je u nekoliko stotina godina pre\u0161ao put od velike hrabrosti i predvodni\u0161tva u za\u010detku Ameri\u010dke revolucije te udaranju temelja dana\u0161njim Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama (Ameri\u010dka revolucija, Deklaracija o nezavisnosti), do predvodni\u0161tva u stvaranju novih lidera \u2013 kako u znanosti (MIT), tako i u dru\u0161tvenim znanostima (Harvard). Brojni ameri\u010dki poslovni i politi\u010dki lideri te neki od poduzetnika koji su mijenjali svijet u\u010diniv\u0161i ga takvim kakva ga danas znamo (s MS Officeom na svojim osobnim ra\u010dunalima i Facebook dru\u0161tvenom mre\u017eom), stasali su u lidere upravo studiraju\u0107i u takvu okru\u017eju. To je za Boston put vrijedan divljenja i svakako aspirativna pri\u010da od koje se puno toga mo\u017ee nau\u010diti.<\/p>\n Mo\u017eda je Silicijska dolina informati\u010dko sredi\u0161te Amerike, Washington politi\u010dko sredi\u0161te Amerike, Los Angeles filmsko sredi\u0161te Amerike, Vegas sredi\u0161te zabave, a New York najve\u0107i dragulj te utjelovljenje slobode i duha Amerike. Boston je tada sa svojim bogatim povijesnim i kulturnim naslje\u0111em te dvama najpresti\u017enijim fakultetima s podru\u010dja dru\u0161tvenih i prirodnih znanosti \u2013 svakako onda mozak Amerike.<\/p>\n Josip Muller, Nakon \u0161to sam ve\u0107 nekoliko puta posje\u0107ivao New York, pri ovogodi\u0161njemu odlasku na World Business Forum u Veliku Jabuku (ve\u0107 po \u010detvrti put), rekao sam si da moram ubaciti i Boston u program \u2013 pa barem na dan-dva. Razlozi su za to vi\u0161estruki. Prije svega Boston glasi za jedini ameri\u010dki grad s europskim \u0161tihom i […]<\/p>",
"protected": false
},
"author": 1,
"featured_media": 533,
"comment_status": "open",
"ping_status": "open",
"sticky": false,
"template": "",
"format": "standard",
"meta": [],
"categories": [
1
],
"tags": [],
"_links": {
"self": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/783"
}
],
"collection": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"
}
],
"about": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"
}
],
"author": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"
}
],
"replies": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=783"
}
],
"version-history": [
{
"count": 12,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/783\/revisions"
}
],
"predecessor-version": [
{
"id": 1978,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/783\/revisions\/1978"
}
],
"wp:featuredmedia": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/533"
}
],
"wp:attachment": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=783"
}
],
"wp:term": [
{
"taxonomy": "category",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=783"
},
{
"taxonomy": "post_tag",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=783"
}
],
"curies": [
{
"name": "wp",
"href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}",
"templated": true
}
]
}
}![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Boston5-1.jpg\")
<\/p>\n\n
![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Boston6.jpg\")
<\/p>\n\n
![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Boston7.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Boston8.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Boston9.jpg\")
<\/p>\n
\n18. 12. 2010.<\/p>",
"protected": false
},
"excerpt": {
"rendered": "