![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Australija2.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Protekle Nove godine kona\u010dno sam na\u0161ao vremena i strpljenja pa sjeo na avion i otisnuo se na put duga\u010dak otprilike 36 sati (s presjedanjima i \u010dekanjima na transfere) do jedne od najudaljenijih destinacija koju \u010dovjek mo\u017ee posjetiti iz Europe. I nakon gotovo 3 tjedna provedena u Aussie landu<\/em>\u00a0ili down under<\/em>\u00a0(kako \u010desto nazivaju Australiju), mogu re\u0107i da je putovanje u potpunosti ispunilo po\u010detna o\u010dekivanja i da je predstavljalo jedno od najzanimljivijih i najbogatijih putovanja uzmem li u obzir pregr\u0161t dojmova koje sam ponio s njega. Dakle, ako se pitate isplati li se provesti oko 70 h puta u oba smjera (+ dodatnih par sati leta unutar Australije jer je tamo sve dosta udaljeno), odgovor je definitivno \u2013 da, ali za to biste svakako trebali rezervirati barem 3 tjedna svoga vremena.<\/p>\n Australija je ina\u010de prili\u010dno velika zemlja (ili kontinent, kako ve\u0107 gledamo). Veli\u010dinom povr\u0161ine gotovo je identi\u010dna europskome kontinentu, ali na cijelome tom podru\u010dju \u017eivi svega cca. 23 mil. stanovnika (\u0161to je, primjerice, usporedivo s populacijom Rumunjske ili biv\u0161e Jugoslavije). Od toga 80 % stanovni\u0161tva \u017eivi uz obalu ili najvi\u0161e 2 \u2013 3 sata vo\u017enje od nje. To najbolje ilustrira koliko je prostora te zemlje nenaseljeno i pusto. Australija je tako\u0111er poznata kao najplo\u0161nija i najsu\u0161a zemlja na svijetu.<\/p>\n Iako je Australija \u010duvena po svojima su\u0161ama, tamo sam boravio ba\u0161 u vrijeme velikih poplava u Queenslandu u kojima je poplavljena ukupna povr\u0161ina koja odgovara povr\u0161ini Njema\u010dke i Francuske \u2013 zajedno! To je ujedno bila i najve\u0107a poplava u Australiji od 1974. godine. Nevjerojatno je da pri tome (iako sam neko vrijeme boravio \u010dak i u samom Queenslandu \u2013 u\u017eivaju\u0107i i rone\u0107i na Velikome koraljnom grebenu u Port Douglasu), osim stalnih izvje\u0161\u0107a na vijestima, nisam ni u kojemu trenutku mogao osjetiti da se u istoj toj zemlji istovremeno odvija velika prirodna katastrofa u kojoj je smrtno stradalo 35 osoba.<\/p>\n Vjerojatno je to stoga \u0161to su prirodne katastrofe na\u017ealost u Australiji ne\u0161to na \u0161to su ljudi naviknuti jer se svakih nekoliko godina znaju pojaviti u ovome ili onome obliku. Primjerice, dvije godine ranije, u velja\u010di 2009. godine (kulminacija 7. 2.) u Victoriji je bjesnio veliki po\u017ear koji se na svome vrhuncu \u0161irio brzinom 25 km svake 4 minute. Tada je izgorjelo preko 4500 km2<\/sup>\u00a0\u0161umskih povr\u0161ina i poginulo gotovo 200 ljudi, a samo 2 godine kasnije u gotovo isto doba godine (sije\u010danj) u Melbourneu je bilo jako ki\u0161ovito vrijeme te se doga\u0111ale velike poplave u Queenslandu. To najbolje ilustrira snagu i neukrotivost prirode u Australiji, koja vjerojatno i ne bi bila toliko prekrasna i osobita da nije upravo tako divlja i neukrotiva. I to u raznim aspektima \u2013 primjerice, spomenut \u0107u samo da \u010dak 7 od 10 najotrovnijih vrsta zmija \u017eivi u Australiji. Ali to nikako nije ne\u0161to \u0161to bi trebalo odgovoriti \u010dovjeka od posjeta toj iznimnoj zemlji, ve\u0107 ga samo osvijestiti da to nije \u201epitoma\u201d Europa u kojoj su prirodne katastrofe i opasne \u017eivotinje ipak svojevrsna egzotika (iako uz dana\u0161nje klimatske promjene vi\u0161e nema jasnih pravila na koja bismo se mogli sa sigurno\u0161\u0107u osloniti). I ba\u0161 u takvoj Australiji glavna je uzre\u010dica No worries mate<\/em>\u00a0ili u prijevodu \u201eBez brige, prijatelju\u201c, koja najbolje oslikava opu\u0161ten i neformalan stav Australaca, obi\u010dno nekarakteristi\u010dan za ipak znatno formalniju i \u201enabrijaniju\u201d protestantsku kulturu \u2013 \u010diji su tipi\u010dni predstavnici Australcima srodne nacije poput Engleza i Amerikanca.<\/p>\n Samo ime Australija sinonim je za veliku ju\u017enu zemlju. Na australskome se grbu klokan i emu me\u0111usobno promatraju. Nijedna od tih \u017eivotinja ne mo\u017ee se kretati unatrag i neki tuma\u010de da se time \u017eeljela poslati poruka da se Australija \u017eeli samo kretati prema naprijed. Australski politi\u010dki sustav nastao je preslikavanjem dijelova iz engleskoga (primjerice institucije premijera), a dijelova iz ameri\u010dkoga (senat). Funkciju premijera Australije sada po prvi put u povijesti obna\u0161a \u017eena (Julia Gillard). Zanimljivo je primjerice da je u Australiji glasovanje obavezno, a ako se ne glasa, pla\u0107a se kazna od oko 60 AUD (australski je dolar otprilike jednak ameri\u010dkome) ili oko 350 kn. Na taj se na\u010din \u017eeli potaknuti dru\u0161tvena odgovornost svih gra\u0111ana Australije.<\/p>\n Naseljavanje Australije zapo\u010delo je koncem 18. stolje\u0107a. Kapetan James Cook, do\u0161av\u0161i 1770. godine u Zaljev Botany, proglasio je Australiju engleskom kolonijom. Englezi su do tada slali svoje zatvorenike u Ameriku, a nakon ameri\u010dke revolucije po\u010deli su ih slati u Australiju (jer u Engleskoj nisu vi\u0161e imali mjesta u zatvorima). 1787. godine ne\u0161to vi\u0161e od 1000 ljudi u 11 je brodova napustilo Englesku i stiglo u Zaljev Botany koji je James Cook opisao na svojemu prethodnom putovanju. Budu\u0107i da taj zaljev nisu dr\u017eali prikladnim, nastavili su dalje te su se 26. sije\u010dnja nastanili u Sidnejskom zaljevu. Vo\u0111a ekspedicije bio je admiral Jackson (po kojemu je i nazvana Port Jackson luka u Sidneyju), koji se u ime Engleske proglasio engleskim guvernerom. 1788. godine Velika je Britanija osnovala Australiju. Nakon \u0161to je u drugoj polovici 19. stolje\u0107a blizu Sidneyja prona\u0111eno zlato, Englezi su prestali slati zatvorenike u Australiju. Australija je postala nezavisna dr\u017eava 1901. godine, a i dan-danas kraljica Engleske jo\u0161 je uvijek i kraljica Australije (jer je Australija dio Commonwealtha).<\/p>\n Svoje sam putovanje zapo\u010deo dolaskom u Sidney, za koji bih se usudio re\u0107i da je svakako jedan od najljep\u0161ih gradova na svijetu. U Sidneyju \u017eivi 4,6 mil. ljudi, grad se prote\u017ee na povr\u0161ini koja je primjerice jednaka povr\u0161ini daleko ve\u0107ega Londona, a ujedno je i najve\u0107i grad u Australiji (ne\u0161to ve\u0107i od Melbournea). Sidney je za mene grad s najljep\u0161im pogledom na svijetu. Tu je najljep\u0161a zgrada Opere na svijetu, predivni mostovi te pogled na luku od kojega zastaje dah. Pogotovo kada krstarite Sidnejskim zaljevom prije zalaska sunca ili se popnete na jedan od bre\u017euljaka s najljep\u0161im pogledom na zaljev (na kojima cijene nekretnina dose\u017eu neslu\u0107ene razmjere).<\/p>\n U Sidnejskom zaljevu mo\u017ee se vidjeti dosta jedrilica i raznih drugih plovila, a plove\u0107i po njemu, nemogu\u0107e je ne zamijetiti fascinantan su\u017eivot prirode i gra\u0111evina na obalama, osobito ve\u0107e i modernije zgrade koje su na izuzetno interesantan i primjeren na\u010din uklopljene u prirodu te sve jako dobro urbanisti\u010dki funkcionira. Fasada mnogih zgrada u Sidneyju oblo\u017eena je ciglom (prevladavaju pastelne boje, a i crvena je dosta zastupljena), \u0161to daje dodatnu dra\u017e i kolorit toj prekrasnoj metropoli. Sidney je svakako grad koji je napravio odli\u010dan posao na svome brendiranju pa je tako kombinacija prekrasne prirode i edge dizajna maksimalno iskori\u0161tena kako bi Sidney s pravom bio percipiran kao jedan od najljep\u0161ih gradova svijeta.<\/p>\n Za\u0161titni je znak Sidneyja zgrada Opere, jedinstvena i prepoznatljiva dizajna. Njezina je izgradnja zavr\u0161ena upravo godine kada sam ro\u0111en J\u00a0\u2013 1974. godine; projektirao ju je danski arhitekt, inicijalni bud\u017eet za nju iznosio je 18 mil. AUD, dok je kona\u010dni prema\u0161io 100 mil. AUD. To pokazuje dvije stvari. Prvo, da mi Hrvati nismo jedini kojima bud\u017eeti za javne radove bivaju debelo prekora\u010deni u odnosu na inicijalne projekcije. A drugo, da bez obzira na to \u0161to je na tome projektu toliko prekora\u010den bud\u017eet, to je u\u010dinjeno na ne\u010demu \u0161to je potpuno promijenilo sliku grada u pozitivnom smislu (tu na\u017ealost te\u0161ko mo\u017eemo povu\u0107i neku paralelu s Hrvatskom). Kad bi se napravila sveobuhvatna cost\/benefit analiza investicije u Sidnejsku operu, uvjeren sam da bi ona bila debelo pozitivna jer je Sidney svjetski prepoznatljiv upravo zahvaljuju\u0107i toj prekrasnoj gra\u0111evini koja privla\u010di, zajedno s brojnim drugim stvarima poput mo\u017eda najpoznatijega i najve\u0107ega svjetskog novogodi\u0161njeg vatrometa, turiste iz cijeloga svijeta (pa tako i mene na ovome putovanju). \u0160teta \u0161to na\u0161a prekora\u010denja javnih bud\u017eeta (ako ve\u0107 moraju postojati) nisu povezana sa stvaranjem ovakvih fenomenalnih, originalnih i inspirativnih gra\u0111evina.<\/p>\n Proslava Nove godine u Sidneyju ubraja se u najpoznatije proslave Nove godine na svijetu. Novogodi\u0161nji vatromet u Sidneyju svjetski je \u010duven i fascinantan te se tijekom njega mo\u017ee vidjeti veliki arsenal pirotehni\u010dkih efekata na nebu nad Sidnejskim zaljevom. Poznati Sidnejski most (u neposrednoj blizini zgrade Opere) pri tome se na trenutke jednostavno usije od vatrometa. Ako tome pridodamo i fenomenalan pogled na luku, jasno je za\u0161to taj vatromet ostavlja tako \u010daroban dojam. To je ujedno i prva zna\u010dajnija proslava Nove godine u svijetu, \u010dije slike obi\u0111u cijeli svijet i time se brendiranje Sidneyja i Australije dodatno poja\u010dava.<\/p>\n Jo\u0161 jedan od za\u0161titnih znakova Sidneyja jest i pla\u017ea Bondi, kojoj mo\u017eemo zahvaliti jednu od najzna\u010dajnijih inovacija koja i dan-danas izaziva divljenje. Naime, na toj je pla\u017ei 50-ih godina 20. stolje\u0107a predstavljen bikini koji tako predstavlja australski dar \u010dovje\u010danstvu, pristigao upravo s ove pla\u017ee. Bondi je svakako najpoznatija pla\u017ea u Australiji te ima \u010dak i vlastiti TV \u0161ou.<\/p>\n Sidney dodatno karakteriziraju izuzetno visoke cijene nekretnina \u2013 po nekim statistikama nakon Vancouvera (Kanada) \u010dak najvi\u0161e na svijetu. To predstavlja svojevrstan apsurd s obzirom na to da su oba ta grada smje\u0161tena u zemljama s ponajmanjom gusto\u0107om stanovnika na svijetu, ali ono \u0161to je navodno toliko napuhalo cijene nekretnina u njima jesu ogromni iznosi kineskoga kapitala i investicija. Tako\u0111er je zanimljivo spomenuti da su po cijenama namirnica u supermarketima i lokalnim du\u0107anima, Sidney i cijela Australija vjerojatno najskuplja mjesta koja sam ikada posjetio (skuplja i od Londona, Tokija, New Yorka ili Osla). Za kupnju, primjerice, namirnica za neki prosje\u010dan doru\u010dak (npr. \u0161unka, sir, kruh i mlijeko) \u010dovjek treba izdvojiti otprilike 5 puta ve\u0107i iznos negoli \u0161to je za to potrebno u Hrvatskoj (dakle, sli\u010dni su iznosi u kunama u Hrvatskoj kao u dolarima tamo). Jedan od razloga za to jest \u010dinjenica da je australski dolar dosta oja\u010dao u zadnjih nekoliko godina, ali isto tako i \u010dinjenica da se u Australiji zaista mo\u017ee vrlo dobro zaraditi uz vrijedan i naporan rad.<\/p>\n Veliki takmac Sidneyja svakako je Melbourne. Ta su dva grada vje\u010dni rivali \u2013 poput primjerice Barcelone i Madrida u \u0160panjolskoj ili Ro De Janaira i Sao Paola u Brazilu. Melbourne karakteriziraju izuzetno nepredvidive vremenske prilike \u2013 temperatura se u danu \u010desto zna mijenjati i po 20 \u00b0C. Tako postoji i simpati\u010dna uzre\u010dica: Ako ti se ne svi\u0111a vrijeme u Melbourneu, nema problema \u2013 pri\u010dekaj 5 minuta i promijenit \u0107e se.<\/p>\n Zbog rivalstva Sidneyja i Melbournea te nemogu\u0107nosti da se slo\u017ee oko toga koji \u0107e od njih preuzeti ulogu australske metropole, Australci su proglasili novu, \u201eneutralnu\u201c prijestolnicu Canberru 1911. godine (sli\u010dno kao Brazilci Brasiliju) \u2013 \u010dije ime zapravo zna\u010di meeting place<\/em>, \u0161to se mo\u017ee povezati i s drevnim aborid\u017einskim obi\u010dajima okupljanja i inspiracijom u aborid\u017einskoj umjetnosti, ali i kompromisom koji je napravljen imenovanjem neutralne prijestolnice umjesto Sidneyja ili Melbournea. Bra\u010dni par Griffin iz Chicaga 1911. godine pobijedio je na natje\u010daju za projektiranje Canberre, a 1913. zapo\u010dela je izgradnja u kojoj je navodno sudjelovao i zna\u010dajan broj australskih Hrvata (koji i danas tamo \u010dine zna\u010dajan dio populacije). 1927. godine Canberra je bila spremna da politi\u010dari tamo presele parlament (koji danas vi\u0161e nije aktivan jer je njegova novija verzija izgra\u0111ena 1988. godine). Sve do te 1927. godine, Melbourne je funkcionirao kao politi\u010dka prijestolnica Australije.<\/p>\n Melbourne su 1835. godine osnovali John Batman i John Pascoe Fawkner. U njemu danas \u017eivi 3,9 mil. stanovnika te je interesantno \u0161to su mnoge zgrade u gradu napravljene od takozvana plavog kamena (blue stone<\/em>) \u2013 pogotovo one starije. Melbourne nikad nije bio \u201egrad zatvorenika\u201d (Sidney i Tasmanija originalno su to bili), ali su zatvorenici po odslu\u017eivanju kazne naseljavali razna mjesta pa tako i Melbourne. Melbourne je grad s najvi\u0161e tramvajskih trasa na svijetu (\u010dak 600 km!) te grad s najve\u0107im brojem brijestova (Elm trees) na svijetu. U Melbourneu se tako\u0111er nalazi drugi po veli\u010dini zaljev na svijetu (iza Bengalskoga): Port Phillips Bay \u2013 duga\u010dak 250 km (ali dosta plitak). Zanimljiv je i podatak da je u Victoriji u 19. stolje\u0107u prona\u0111eno vi\u0161e zlata nego u Kaliforniji pa je tako 1860-ih Melbourne bio jedan od najbogatijih gradova na svijetu.<\/p>\n Melbourne je izrazito multikulturalna sredina. To govori \u010dinjenica da se u njemu nalaze dijelovi poput male Italije (Little Italy \u2013 ulica s puno talijanskih restorana), kineske \u010detvrti (China Town) te tako\u0111er da se u njemu \u017eivi niz doseljenika iz brojnih europskih zemalja. Primjerice, druga po veli\u010dini gr\u010dka zajednica u nekom gradu izvan Atene nalazi se upravo u Melbourneu, a stigla je u Australiju 50-ih godina 20. stolje\u0107a. Melbourne je isto tako izrazito sportski grad. Nedavno ga je neovisna internacionalna studija proglasila sportskom prijestolnicom svijeta (Sporting Capital of the World<\/em>). U njemu se odr\u017eava Australian Open Grand Slam u tenisu, utrka Formule 1 Grand Prix i brojni drugi sportski doga\u0111aji. Najpopularniji su sportovi kriket, nogomet, ragbi i australski nogomet. Najve\u0107i sportski kompleks u Melbourneu obuhva\u0107a 5 velikih stadiona (od kojih 3 imaju modernu konstrukciju pomi\u010dnog krova) i 28 teniskih terena \u2013 na kojima se odr\u017eava poznati Australian Open u sije\u010dnju. Aquatic Centar ima 4 velika olimpijska bazena uz tako\u0111er brojne druge sportske sadr\u017eaje. Osim sporta, u Melbourneu se prili\u010dno poti\u010de i razvoj umjetnosti, stoga grad dosta financira mlade umjetnike, a onim najtalentiranijima pru\u017ea i prostor da u gradu postave svoje izlo\u0161ke.<\/p>\n Nevjerojatan je podatak koliko se u Melbourneu uspjela razviti industrija edukacije u posljednje vrijeme, koja je postala industrija u ukupnoj vrijednosti od 4,5 mlrd. USD godi\u0161nje (ili gotovo 10 % BDP-a Hrvatske ili blizu 20 % prora\u010duna RH). Na sveu\u010dili\u0161ta u Melbourneu tako dolaze brojni studenti iz cijele Azije (Indija, Kina\u2026), a najve\u0107e sveu\u010dili\u0161te (EUNI \u2013 University of Melbourne) broji 45 000 studenata. Kada govorimo o Melbourneu, nikako ne mogu ne spomenuti ime pokojnoga prijatelja Michaela Morrisona, koji je bio profesor na Sveu\u010dili\u0161tu Monash u Melbourneu i kojega sam imao \u010dast i zadovoljstvo upoznati te svjedo\u010diti kojom je stra\u0161\u0107u kombinirao svoja predavanja, putovanja te prijenos iskustava i znanja iz podru\u010dja emotivnog brandinga<\/em>. Bio je zaista izniman \u010dovjek i profesionalac, koji je u profesionalnom i ljudskom smislu ostavio velik trag na meni i po kojemu \u0107u uvijek na Melbourne gledati s nekom posebnom simpatijom i toplinom.<\/p>\n U Melbourneu se nalazi i Memorijal palim vojnicima, izgra\u0111en za \u017ertve Prvoga svjetskog rata, a poslije je postao posve\u0107en svim Australcima palima u ratovima i borbama diljem svijeta. Nevjerojatan je i apsurdan podatak da su u Prvome svjetskom ratu Australija i Novi Zeland po glavi stanovnika izgubili najvi\u0161e vojnika od svih zemalja sudionica, a borili su se na toliko udaljenim mjestima od rodne zemlje. 330 000 iz Australije sudjelovalo je u Prvome svjetskom ratu, od toga ih je 60 000 poginulo (oko 20 %). Australija je tada imala oko 5 mil. stanovnika, \u0161to zna\u010di da je u tome ratu poginulo vi\u0161e od 1 % australske populacije. Usporedbe radi, u Hrvatskoj je za vrijeme Domovinskoga rata po\u010detkom 90-ih poginulo blizu 14 000 Hrvata (ili oko 0,3 % populacije, uklju\u010duju\u0107i i civilne \u017ertve). Po nekima je australska nacija zapravo ro\u0111ena upravo u krvi koja je prolivena na Galipolju \u2013 gdje je izginula 1\/3 australskih snaga i to svega 14 godina nakon formiranja dr\u017eave Australije.<\/p>\n U Memorijalnome centru posjetitelje do\u010dekuju umirovljeni ratni veterani koji s ponosom u o\u010dima pri\u010daju o juna\u0161tvu Australaca u ratovima i konfliktima u kojima su sudjelovali. Ne mogu ne primijetiti da je vjerojatno to daleko bolje odavanje priznanja i zahvalnosti svim vojnicima koji su se borili za svoju zemlju, umjesto primjerice na\u0161ega slu\u010daja: dodjeljivanja 4 \u2013 5 puta vi\u0161e povla\u0161tenih mirovina nego \u0161to je slu\u017ebeno bilo boraca u Domovinskom ratu.<\/p>\n Rijeka Yara (South Dworf Area), koja te\u010de kroz Melbourne, u pro\u0161losti je znala izazivati velike poplave u gradu. To je trajalo sve do 1870-ih godina, kada je britanski in\u017eenjer pomogao izgraditi rije\u010dni kanal (rukavac) koji je okon\u010dao problem stalnih poplava koje su do tada mu\u010dile Melbourne. Tek 90-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a zapo\u010delo se s istinskom planskom urbanizacijom podru\u010dja uz rijeku Yaru. Prije su tu bili smje\u0161teni uglavnom stari dokovi za kontejnerske terete \u2013 locirani u srcu Melbournea, \u0161to o\u010dito nije imalo smisla za sljede\u0107u fazu razvoja grada za 21. stolje\u0107e. Prije 20-ak godina tako je donesen urbanisti\u010dki plan koji jasno odre\u0111uje etape u kojima bi se planska urbanizacija trebala odvijati, a do 2020. planira se naseliti jo\u0161 36 000 stanovnika uz rijeku u nove zgrade koje stalno ni\u010du. Uz rijeku se tako mogu na\u0107i i neboderi za masovnije naseljavanje, ali i luksuzne vile (s vezanim jahtama ispred njih), koje ko\u0161taju 5 \u2013 7 mil. AUD\/USD. Na po\u010detku je vlada ulo\u017eila novac u taj projekt po\u010detka naseljavanja i urbanizacije, a poslije kada je cijeli projekt dobro krenuo, sami su investitori po\u010deli pokazivati velik interes za ulaganje i danas to predstavljaju iznimno atraktivne lokacije za stanovanje u Melbourneu.<\/p>\n Interesantno je bilo \u010duti kako Australci vide razlike izme\u0111u stanovnika Sidneyja i Melbournea. Oni iz Sidneyja ponose se ljepotom svoga grada i ne optere\u0107uju se previ\u0161e svojim sunarodnjacima iz Melbournea. Za razliku od njih, oni iz Melbournea misle da su stanovnici Sidneyja vjerojatno malo umi\u0161ljeniji od njih zato \u0161to \u017eive u tako prekrasnomu gradu, pa da su zato stanovnici Melbournea srda\u010dniji, gostoljubiviji i opu\u0161teniji te su restorani u njihovu gradu bolji; da je Sidnejska opera mo\u017eda ljep\u0161a, ali da ona u Melbourneu ima daleko bolju akustiku. Dakle, jednom rije\u010dju, da su ljudi iz Melbournea \u201etopliji\u201d i da se kao doma\u0107ini vi\u0161e trude od svojih sunarodnjaka iz Sidneyja, koji to mo\u017eda i ne moraju u tolikoj mjeri. Osobno nisam osjetio te nijanse razlika u karakteru izme\u0111u gra\u0111ana tih dvaju gradova, jedino \u0161to mogu potvrditi da su mi restorani u Melbourneu i vinarije u njegovoj okolici ipak ostavili ne\u0161to bolji dojam.<\/p>\n Kada primjerice govorimo o australskim vinima, usudio bih se re\u0107i da bih na prva tri mjesta stavio \u2013 shiraz, shiraz i samo shiraz! Da, postoje prili\u010dno dobri caberneti s podru\u010dja oko Margeret Rivera (pogotovo iz odabranih, manjih privatnih vinarija), ali ono \u0161to je specijalno i zaista klasu ispred ostatka svijeta jesu upravo nevjerojatno bogati, vo\u0107ni shirazi \u2013 puna ukusa i izvrsne izbalansiranosti. Zanimljiv je podatak da gotovo sva australska vina, pa i ona najbolja (izuzev \u010duvena Grangea i jo\u0161 nekolicine vina iz kategorije luksuznih vina koja se preporu\u010da \u010duvati preko 7 \u2013 8 godina prije ku\u0161anja) imaju plasti\u010dni, a ne pluteni \u010dep \u2013 \u0161to bi vjerojatno za presti\u017ene vinarije u Francuskoj i Italiji predstavljalo svetogr\u0111e. Sva dosada\u0161nja istra\u017eivanja pokazala su da zasad izgleda da pri zatvaranju boce plasti\u010dnim \u010depom, vino demonstrira bolju kvalitetu nego kad se zatvara plutenim \u010depom. To zna\u010di da je razlika samo u percepciji, navikama i pragmati\u010dnosti \u2013 gdje su se Australski vinari i potro\u0161a\u010di pokazali puno pragmati\u010dnijima i hrabrijima od drugih.<\/p>\n Australci generalno nisu optere\u0107eni formama te su prakti\u010dni i opu\u0161teni po prirodi. Percepcija nekih glavnih karakteristika Australaca koje sam stekao za vrijeme ovoga kratkog posjeta i interakcije s njima jesu \u2013 skromnost, neoptere\u0107enost, sr\u010danost, radi\u0161nost i po\u0161tenje. Oni mo\u017eda nisu me\u0111u najintelektualnijim\u00a0svjetskim nacijama (poput Kineza i Francuza primjerice), ali su zato sigurno me\u0111u najmanje umi\u0161ljenima i najneposrednijima. Ako to usporedimo s nama Hrvatima koji smatramo da smo najpametniji, najbolji i gdje svatko zna sve (bez obzira na to ima li za to ikakve osnove ili reference), uvidjet \u0107emo prili\u010dnu razliku u karakterima. Suprotno onome \u0161to mnogi mogu pomisliti o Australcima na temelju njihove opu\u0161tenosti u komunikaciji (na primjer da ni\u0161ta ne rade, ve\u0107 samo u\u017eivaju i surfaju uz pla\u017eu), Australci zapravo vjerojatno predstavljaju jednu od radi\u0161nijih svjetskih nacija. Brojne im trgovine rade po 24 sata dnevno, mnogi rade po nekoliko poslova istovremeno, a radni dan od 12 h nije neuobi\u010dajena pojava.<\/p>\n Bez obzira na opu\u0161tenost i neformalnost Australaca, iznenadila su me prili\u010dno stroga pravila koja sam ponajvi\u0161e uo\u010dio kre\u0107u\u0107i se njihovim zra\u010dnim lukama. Tako sam primjerice u pivnici na aerodromu u Cairnsu (mjesto pokraj Velikoga koraljnog grebena) uo\u010dio veliki natpis No more is the low<\/em>\u00a0\u2013 koji jasno ukazuje da ako osoblje tra\u017ei od gosta da zbog pijanog stanja i\/ili nedoli\u010dnog pona\u0161anja napusti prostorije, a gost to odbije \u2013 kazna tada mo\u017ee iznositi i do 2500 AUD! Tako\u0111er, pri ulasku u avion mo\u017ee se vidjeti natpis Restricted area, only for personnel, unrestricted entry \u2013 5000 AUD fine<\/em>\u00a0\u2013 \u0161to nisam prije imao prilike vidjeti u drugim zemljama (uglavnom je nazna\u010deno koja su zabranjena podru\u010dja, ali bez eksplicitno izvje\u0161enih kazni u slu\u010daju nepo\u0161tivanja). O\u010dito je da su Australci jasno i javno definirali kazne za sve \u0161to nije primjereno. Jesu li to morali zbog toga \u0161to su bez toga imali problema s javnim redom i mirom ili je to isklju\u010divo preventivne prirode, te\u0161ko je re\u0107i (barem ja nisam imao prilike saznati). Neformalnost i opu\u0161tenost Australaca tako\u0111er nije previ\u0161e dolazila do izra\u017eaja svaki put kada su inzistirali na strogom pridr\u017eavanju te\u017eine prtljage na aerodromu pa \u010dak i kad to nije imalo previ\u0161e smisla (kada je trebalo premjestiti 2 \u2013 3 kg prtljage iz jedne torbe u drugu da bi forma bila zadovoljena).<\/p>\n Cijena rada u Australiji prili\u010dno je visoka pa je tako primjerice minimalna radni\u010dka nadnica znatno vi\u0161a nego u Americi ili Engleskoj (imao sam prilike sudjelovati u toj raspravi izme\u0111u vodi\u010da i skupine engleskih i ameri\u010dkih turista). Ali su zato, kako sam spomenuo, cijene osnovnih \u017eivotnih namirnica prili\u010dno visoke pa je onda zapravo pitanje gdje je ve\u0107a socijalna osjetljivost. Vjerojatno se svodi na sli\u010dno, samo s druk\u010dije dizajniranim sustavom te ovisi o ekonomskome ciklusu u kojemu se dr\u017eava nalazi. Interesantno je bilo primijetiti da su voza\u010di autobusa na turisti\u010dkim obilascima i turama u kojima sam sudjelovao, obavljali dva posla odjednom \u2013 oni su bili ujedno i voza\u010di i vodi\u010di (2 u 1). Dakle, oni su mo\u017eda vi\u0161e pla\u0107eni od svojih kolega u Americi, Engleskoj i, svakako, Hrvatskoj, ali zato vrlo profesionalno i kvalitetno obavljaju dva posla odjednom te su pri tome puni zanimljivih pri\u010da koje putnici imaju priliku slu\u0161ati za vrijeme gotovo cijeloga izleta (u skladu s op\u0107enito australskom kulturom i tradicijom pri\u010danja pri\u010da).<\/p>\n Svi znamo da je u Australiji prili\u010dno ra\u0161irena populacija Hrvata koji su tamo emigrirali u odre\u0111enom trenutku, uglavnom pritisnuti nekom nu\u017edom (ekonomske ili politi\u010dke prirode). Australski Hrvati koje sam imao prilike upoznati predstavljaju op\u0107enito vrlo interesantnu ekipu i me\u0111u njima ima zaista briljantnih ljudi. Od Australaca su pokupili opu\u0161tenost, po\u0161tenje, neposrednost, radi\u0161nost i neoptere\u0107enost, a na\u0161i im korijeni daju snala\u017eljivost i intelektualnu radoznalost koja je natprosje\u010dna za Australce. Interesantno je da se u razgovoru s njima mo\u017ee osjetiti sjeta i nostalgija za Hrvatskom. S jedne strane, svjesni su da standard \u017eivota koji imaju u Australiji jako te\u0161ko mogu ostvariti u Hrvatskoj i to je razlog za\u0161to velika ve\u0107ina Hrvata ipak ostaje u Australiji. S druge strane, kvaliteta \u017eivota te ipak bli\u017ei karakter na\u0161ih ljudi, ipak ih vu\u010de prema Hrvatskoj u kojoj bi ve\u0107ina radije \u017eivjela da mogu ostvariti sli\u010dna primanja i standard \u017eivota kao u Australiji. Stoga se u razgovoru s njima mo\u017ee osjetiti ta podvojenost, ali djelomice i ogor\u010denost na to kako stvari funkcioniraju (ili bolje re\u010deno ne funkcioniraju) u Hrvatskoj. U svakom slu\u010daju, moj je osobni dojam da su to ljudi velika srca koji gaje iskrene nacionalne osje\u0107aje prema Hrvatskoj, \u010dak i vi\u0161e od prosje\u010dnih Hrvata koji \u017eive u Hrvatskoj. Valjda zato \u0161to zbog svoje udaljenosti od Hrvatske mogu jasno sagledati sve prednosti koje na\u0161a predivna zemlja pru\u017ea, a koje na\u017ealost tako \u010desto nismo u stanju iskoristiti kao nacija.<\/p>\n Kad sam dolazio u Australiju, imao sam prilike na vi\u0161e mjesta pro\u010ditati kako je Australija jedna od najbolje brendiranih zemalja na svijetu (zadnjih par godina uvijek ih me\u0111u prvim trima). Moram priznati da mi je zato jedan od glavnih intelektualnih izazova ovoga putovanja bio poku\u0161ati razumjeti za\u0161to je to tako i \u0161to su Australci svjesno i planski napravili na tome planu da bi zaslu\u017eili takvu percepciju od strane svjetske (stru\u010dne) javnosti. Poku\u0161at \u0107u stoga iznijeti svoja razmi\u0161ljanja o toj temi, formulirana na temelju ovoga posjeta Australiji.<\/p>\n Jedan od razloga za tako izra\u017eenu prepoznatljivost i jedinstvenost Australije mo\u017eda je ba\u0161 \u010dinjenica da je Australija izoliran kontinent od ostatka svijeta (zato ga i zovu down under<\/em>\u00a0ili \u201edolje ispod\u201c) te da ima puno razli\u010ditih, autenti\u010dnih i prepoznatljivih elemenata koji je \u010dine bitno razli\u010ditom od ostalih zemalja. Klokani, koala, bumerang, crvena stijena, Veliki koraljni greben, Opera u Sidneyju, shiraz, pa djelomice i krokodili (pogotovo onaj pod imenom \u201eDundey\u201d J) \u2013 sve su to autenti\u010dni simboli, pa \u010dim ih \u010dovjek spomene, prva asocijacija koja pada na pamet jest Australija. Razmislimo malo koliko jo\u0161 zemalja na svijetu ima tako jednozna\u010dne i prepoznatljive elemente koje automatski mo\u017eemo vezati za tu dr\u017eavu i njezin nacionalni identitet? Nema ih puno. \u0160vicarsku prepoznajemo po satovima, sirevima i bankarstvu, Italiju po pizzi, tjestenini, kavi, lazanjama, Koloseumu ili tornju u Pisi. Razmislimo li dalje, dolazimo do zaklju\u010dka da nema puno tako eksplicitnih primjera zemalja s tako jasno izra\u017eenom prepoznatljivo\u0161\u0107u nacionalnog identiteta. Ono \u0161to je jo\u0161 impozantnije jest \u010dinjenica da je Australija vrlo mlada kao zemlja i nacija, a ipak je toliko prepoznatljiva!<\/p>\n Osim toga, mora se priznati da su prirodne ljepote Australije uistinu nevjerojatne i impresivne. Fenomenalne prirodne ljepote \u2013 od svjetski poznate crvene stijene do plavih planina i doline Jameson (koja je primjerice 15 puta starija od nadaleko poznatoga Velikog kanjona u SAD-u), pa do Velikoga oceanskog puta (Great Ocean Road) s kojega pucaju pogledi od kojih zastaje dah, Velikoga koraljnog grebena koji se vidi \u010dak i s Mjeseca i omiljeno je svjetsko odredi\u0161te zaljubljenika u ronjenje te na koncu i prekrasnih pla\u017ea koje predstavljaju san svih surfera svijeta. Dakle, definitivno zemlja s odli\u010dnim materijalom za dobro brendiranje.<\/p>\n Ali ono \u0161to Australci jo\u0161 dodatno dobro rade u predstavljanju svoje zemlje jest fokus i kreiranje zanimljivih pri\u010da. Pod fokusom \u0107u naprimjer spomenuti \u010dinjenicu da se u blizini Ulurua (poznate crvene stijene), nalazi isto tako impozantan (i jo\u0161 znatno ve\u0107i) kompleks vapnena\u010dkih planinskih nakupina pod nazivom Katja Tuta. Ali Uluru je destinacija koja se promovira i zbog koje ljudi iz cijeloga svijeta dolaze posjetiti taj dio Australije. Da to nije napravljeno na takav na\u010din, zasigurno percepcija jedinstvenosti ne bi bila tako izra\u017eena i atraktivna. Dakle, Uluru je izabran za promociju kao glavna atrakcija, a ljudi koji do\u0111u, naravno, usput \u010desto posjete i kompleks Katja Tuta te tako imaju priliku vidjeti i njegove ljepote i osobitosti.<\/p>\n Zanimljivo je da se tri planinska vrha u sklopu Modrih planina nazivaju Tri sestre (ja imam samo dvije J) te da postoji cijela pri\u010da o tome kako je prije postojalo sedam sestara, ali su na koncu ostale tri. Sedam impozantnih stijena koje str\u0161e iz oceana pored Velikog oceanskog puta nazivaju se 12 apostola \u2013 aludiraju\u0107i tako ponovo na to da ih je prije bilo 12, a danas ih ima 7. Zaista, brendiranje i nazivanje prirodnih ljepota imenima koja golicaju ma\u0161tu daje dodatno intrigantnu dimenziju ovim ionako prelijepim \u010dudima prirode. Sklonost Australaca \u201epri\u010danju pri\u010da\u201d povezanih s prirodom i povije\u0161\u0107u povezana je vjerojatno djelomice i s utjecajem aborid\u017einske kulture. To je svakako dimenzija koja daje dodatnu atraktivnost svim tim magi\u010dnim odredi\u0161tima. Aborid\u017einska je umjetnost tako\u0111er jedinstvena i prepoznatljiva te dodatno poma\u017ee u izgradnji razlike izme\u0111u Australije i ostatka svijeta. Prevladavaju \u017earke boje i nema linija, ve\u0107 se vi\u0161e koriste krugovi koji simboliziraju okupljanje, a djela uglavnom izra\u0111uju manje skupine umjetnika Aborid\u017eina.<\/p>\n Borave\u0107i u Australiji, imao sam priliku vidjeti i mo\u017eda najbolju promotivnu kampanju turisti\u010dke destinacije koju sam ikada vidio. Ona je tako\u0111er bila jedinstvena i druk\u010dija te je za nju anga\u017eirana jedna od najve\u0107ih medijskih zvijezda dana\u0161njice \u2013 Oprah Winfrey. Oprah Ultimate Australian Adventure projekt je koji je turisti\u010dka zajednica Australije pokrenula zajedno s Oprom, s ciljem promocije Australije ponajprije u SAD-u, ali i u cijelome svijetu. Krajem 2010. godine Oprah je sa sobom iz SAD-a povela preko 300 vatrenih obo\u017eavatelja (avionom je prvotno trebao upravljati glavom i bradom John Travolta, ali to je morao otkazati zbog ro\u0111enja sina) te je u skoro 2 tjedna obi\u0161la top-destinacije Australije na spektakularan na\u010din. Sve su to zabilje\u017eile kamere te je od toga napravljen \u0161ou koji je na kraju zavr\u0161io sa svim obo\u017eavateljima pred zgradom Sidnejske opere, gdje su im se pridru\u017eile vode\u0107e australske zvijezde kao \u0161to su Hugh Jackman, Nicole Kidman i Russel Crowe. Sve je to dakle bilo u obliku specijalnog do\u017eivljaja Australije i njezinih posebnosti, a daleko od klasi\u010dnih promotivnih kampanja kakve smo uglavnom navikli gledati. Interesantan je podatak i da je, dok sam se vozio Quantasovim avionom, poruku putnicima na ekranima pri po\u010detku leta izrekao ni manje ni vi\u0161e nego slavni John Travolta (poznati pasionirani pilot i ljubitelj letenja), koji je govorio o svojemu dugogodi\u0161njem pilotskom iskustvu i za\u0161to misli da je Quantas izvrstan avioprijevoznik. \u0160to mo\u017ee biti bolje nego kad vam zemlju i aviokompaniju preporu\u010duju Oprah i John Travolta (pogotovo ako ste ameri\u010dki turist, na koje Australci prili\u010dno ra\u010dunaju)?<\/p>\n Australija je prekrasna zemlja, ali je isto tako i Hrvatska. Australija je zemlja ogromnoga prostranstva, ali i Hrvatska je zemlja velikih raznolikosti. Australija ima Sidney s nestvarno lijepom zgradom Opere i svjetski poznate prirodne ljepote poput Velikoga koraljnog grebena, Ulurua, Velikoga oceanskog puta i Modrih planina. Hrvatska pak ima Dubrovnik te bogatstvo prekrasne jadranske obale i obilja otoka, kao i dodatne privla\u010dne destinacije poput Plitvi\u010dkih jezera, slapova Krke, pulske Arene ili Dioklecijanove pala\u010de u Splitu. Tome jo\u0161 mo\u017eemo dodati i bogatu povijesnu i kulturnu ba\u0161tinu koju ovi prostori u svakom slu\u010daju posjeduju, a Australija ipak ne u tolikoj mjeri.<\/p>\n Pa ipak Hrvatska ne koristi tako dobro svoje adute kao Australija da ispri\u010da svoju jedinstvenu i autenti\u010dnu pri\u010du po kojoj bi je cijeli svijet mogao prepoznati. Istina, hrvatska dr\u017eava u moderno vrijeme postoji tek 20-ak godina i mo\u017eemo re\u0107i da se nije u potpunosti stigla afirmirati i prepoznatljivo pozicionirati u svijetu. Ali to nas ne prije\u010di da ne preuzmemo pozitivna iskustva tako\u0111er jedne mlade australske nacije (od koje smo kao dr\u017eava puno mla\u0111i, ali kao nacija puno stariji). Zna\u010di li to da anga\u017eiramo vode\u0107e svjetske zvijezde kao promotore i\/ili da svjetski poznati Hrvati budu nositelji na\u0161e promocije \u2013 to je ve\u0107 pitanje na koje struka treba odgovoriti. Ali ono \u0161to je sigurno jest da moramo biti fokusirani, jasni i konzistentni u porukama koje \u0161aljemo. I da nije poenta ho\u0107e li se u kampanji za promociju hrvatskoga turizma na dvije sekunde pokazati dio \u017eenske stra\u017enjice ili ne, ve\u0107 ho\u0107emo li ispri\u010dati svoju zanimljivu, prepoznatljivu i autenti\u010dnu pri\u010du koja \u0107e zainteresirati i zagolicati ma\u0161tu svakoga tko s njom do\u0111e u dodir. A Hrvatska ima svoju zanimljivu i autenti\u010dnu pri\u010du za pri\u010danje, punu bogate povijesti i kulturnoga naslje\u0111a, osobito imaju\u0107i u vidu da imamo jednu od najljep\u0161ih obala na svijetu \u2013 \u010diji potencijal ne koristimo ni blizu koliko bismo mogli. O tome svjedo\u010di i \u010dinjenica da neki od najpoznatijih i najbogatijih ljudi svijeta vide Hrvatsku kao jednu od svojih omiljenih ljetnih destinacija i \u010desto posje\u0107uju na\u0161u obalu. Promoviraju\u0107i Hrvatsku na autenti\u010dan na\u010din, ne samo kao turisti\u010dku destinaciju ve\u0107 kao ukupni sna\u017ean nacionalni brend u \u0161iremu smislu, mo\u017eemo ostvariti svoju jasnu prepoznatljivost u svijetu te vi\u0161estruke pozitivne efekte za razvoj na\u0161e ekonomije. Australija je u tome uspjela pa ne vidim za\u0161to ne bismo i mi krenuli tim putem\u2026<\/p>\n Josip Muller Protekle Nove godine kona\u010dno sam na\u0161ao vremena i strpljenja pa sjeo na avion i otisnuo se na put duga\u010dak otprilike 36 sati (s presjedanjima i \u010dekanjima na transfere) do jedne od najudaljenijih destinacija koju \u010dovjek mo\u017ee posjetiti iz Europe. I nakon gotovo 3 tjedna provedena u Aussie landu\u00a0ili down under\u00a0(kako \u010desto nazivaju Australiju), mogu re\u0107i […]<\/p>",
"protected": false
},
"author": 1,
"featured_media": 1001,
"comment_status": "open",
"ping_status": "open",
"sticky": false,
"template": "",
"format": "standard",
"meta": [],
"categories": [
1
],
"tags": [],
"_links": {
"self": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/767"
}
],
"collection": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"
}
],
"about": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"
}
],
"author": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"
}
],
"replies": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=767"
}
],
"version-history": [
{
"count": 19,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/767\/revisions"
}
],
"predecessor-version": [
{
"id": 1984,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/767\/revisions\/1984"
}
],
"wp:featuredmedia": [
{
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1001"
}
],
"wp:attachment": [
{
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=767"
}
],
"wp:term": [
{
"taxonomy": "category",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=767"
},
{
"taxonomy": "post_tag",
"embeddable": true,
"href": "https:\/\/mullerjosip.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=767"
}
],
"curies": [
{
"name": "wp",
"href": "https:\/\/api.w.org\/{rel}",
"templated": true
}
]
}
}![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Australija-1.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Australija4.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Australija5.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Australija6.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/muller.test\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Australija7-1024x768.jpg\")
<\/p>\n
\n17. 2011.<\/p>",
"protected": false
},
"excerpt": {
"rendered": "