U lipnju ove godine konačno sam odlučio posjetiti i Island. Sjever Europe uvijek me fascinirao u to doba zbog bijelih noći i žarkih boja koje čovjek tada može vidjeti, a za Island sam čuo da je potpuno drukčiji svijet. I odlučio to osobno provjeriti.

Kad sam sletio u zračnu luku u Reykjaviku, dočekalo me prilično iznenađenje (budući da nisam očekivao veliku razliku u odnosu na središnji dio Norveške iz kojeg sam došao, nisam provjeravao vremenske uvjete) – kiša, jak vjetar i temperatura od nekih 13 C°. Pravi ljetni ugođaj. Odmah po dolasku ulovio sam autobus za Plavu lagunu – jednu od najvećih atrakcija na Islandu, koja se nalazi baš negdje između zračne luke i centra Reykjavika. Došavši tamo, prijavio sam se i ušao u prostor svlačionica koje su vodile prema termalnim izvorima na otvorenom, po kojima je Plava laguna i poznata. Pogledavši kroz staklo iz zgrade prema kupalištu, vidio sam samo veliku količinu vlage koja je izgledala poput magle u zraku te obrise kupača koji su izvirivali iznad površine vode, kao i okolne stijene koje su ostavljale dojam kao da se sve skupa događa, primjerice, na površini Mjeseca.

Idući iz zgrade prema kupalištu, tih desetak metara do ulaska u vodu, osjećao sam hladan vjetar i kišu koju sa sobom donosi. Ušavši u toplu vodu, mislio sam da sam konačno došao do umirujućeg iskustva kakvo inače pružaju kupališta s toplom vodom, ali ubrzo sam spoznao i iskusio da je riječ o jednom potpuno novom doživljaju. Tijelo mi je bilo uronjeno u toplu vodu, dok je u lice puhao dosta snažan i hladan vjetar koji je isto tako donosio sa sobom kapi kiše koja je lagano padala. Dubina vode kretala se između metra i metra i pol, a temperatura vode prilično je varirala na pojedinim dijelovima – od mlake do vrele. Nakon nekog vremena ni vjetar ni kiša više mi nisu smetali, već sam se prepustio tom jedinstvenom doživljaju islandske Plave lagune.

Najinteresantnija od svega jest priča kako je Plava laguna zapravo nastala. Naime, u blizini Plave lagune nalazi se geotermalna elektrana. Vodič nam je ispričao priču da su iz elektrane ispuštane otpadne vode na mjesto gdje se Plava laguna danas nalazi. Tako je dobivena voda tirkizne svjetloplavičaste boje na tome mjestu. Jedan od radnika tvornice očito se osjećao prilično avanturistički i odlučio se okupati u toj tirkiznoj, toploj tekućini. Iskustvo je očito našao prilično ugodnim, stoga je počeo redovito ponavljati svoj ritual. Nakon nekog je vremena shvatio da su problemi koje je imao sa psorijazom u potpunosti nestali. Nakon što je o svom iskustvu obavijestio i ostale, izvršena su istraživanja koja su potvrdila ljekovito djelovanje tekućine nastale kombinacijom toplih izvora i industrijskog otpada. I tako je stvorena Plava laguna! Nevjerojatno, ali istinito. Plava laguna danas je jedna od najvećih atrakcija Islanda i milijuni ljudi godišnje dolaze kako bi se uvjerili u jedinstvenost iskustva koje pruža te kako bi se osvjedočili o ljekovitim svojstvima koja Plava laguna donosi svojim posjetiteljima.

Nakon Plave lagune stigao sam u hotel koji je bio smješten u centru Reykjavika i prije spavanja samo otišao u obližnji tapas-bar na večeru. Tapas-bar pokazao se pravim pogotkom jer sam probao nekoliko zanimljivih jela – od kita koji je jedno od islandskih nacionalnih jela do izuzetno ukusnih dimljenih lososa, neusporedivo ukusnijih od onih kakve primjerice možemo naći kod nas. Moram priznati da mi se okus kita nije osobito svidio (podsjeća me na divljač, možda zeca ili tako nešto), dok je dimljeni losos bio tako ukusan da se i dandanas rado sjećam kako je „fino klizio“ i kako sam uživao u svakom zalogaju. Sljedeća dva dana posvetio sam dvama cjelodnevnim izletima. Prvi sam dan išao na izlet po imenu „Čuda Snæfellsnesa“, a sljedećeg sam dana uzeo turu pod nazivom „Zlatni krug i Fontana“ koja je bila izrazito interesantna i na kojoj sam imao prilike vidjeti islandske gejzire, slapove i tople potoke. Vodiči na izletu su bili vrlo razgovorljivi, stoga sam zaista mnogošto mogao čuti i naučiti o Islandu.

Općenito o Islandu

Island je po broju stanovnika prilično mala zemlja i nije članica Europske unije, iako je integrirana u šengenski prostor s ostalim članicama EU-a. U njemu živi svega 320 000 stanovnika od čega je oko 120 000 naseljeno u užem, a čak 200 000 (ili preko 60 %) u širem području Reykjavika koji je ujedno i, naravno, glavni grad Islanda. Reykjavik inače znači „zaljev u kojem se puši“ (smoke bay) te predstavlja središte svih zbivanja na Islandu. Island zauzima površinu od 103 000 m² što je primjerice dva puta više od površine daleko mnogoljudnije Danske (koja je stoljećima vladala Islandom). Samo ime Islanda (Ice land – ledena zemlja) upućuje na značajan broj ledenjaka/glečera koji se nalaze na njemu. Procjenjuje se da je 12 % površine Islanda pokriveno glečerima, a na Islandu se nalazi i najveći glečer u Europi s površinom od otprilike 9000 m². Glečeri se nalaze u unutrašnjosti zemlje, dok svi Islanđani žive uz obalu.

Zemlja je na Islandu puno mlađa od europskog kontinenta. Tako se starost Islanda procjenjuje na 20 – 30 milijuna godina, dok je europski kontinent star oko 40 – 50 milijuna godina. Upravo je zato priroda nestabilna, neobična i lijepa te je to uzrok zbivanja poput erupcija vulkana (oko 130 vulkana nalazi se na Islandu) te pojavā kakve je na starom europskom kontinentu teško naći – polja lave, gejzira i toplih potoka. Pored toga što je mlad po geološkoj strukturi, Island je također zemlja koja je u Europi zadnja naseljena – naselili su je Vikinzi u osmom stoljeću.

Prvi doseljenik koji je ostao na Islandu stigao je iz Norveške 874. godine bježeći od strogog norveškog kralja. Prije takvih doseljenika prebjega, posjetitelji nisu ostajali trajno nastanjeni; također su i svećenici tamo bili nastanjeni samo neko vrijeme. Na Islandu je osnovan jedan od najstarijih europskih parlamenata koji je funkcionirao još od 930. godine. U razdoblju 930. – 1798. djelovao je na livadi pored jezera, gdje bi uzvanici došli tijekom lipnja (kada dnevna svjetlost traje 24 h) i razapeli šator pored mjesta gdje bi zasjedali nekoliko dana. Zasjedanje se održavalo na mjestu sjevernoatlantske ploče jer je tamo bila dobra akustika. Žene su također mogle govoriti na parlamentu od samih početaka, što je geneza toga da je Island oduvijek njegovao ravnopravnost spolova. Što se tiče povijesti, Island pada pod norvešku vlast u 13. stoljeću, a od 1380. je pod danskom vlašću sve do 17. lipnja 1944. kada dobiva neovisnost, koju i danas proslavlja upravo na taj dan.

Island energiju u potpunosti dobiva iz „zelenih“ izvora – 30 % energetskih potreba zemlje zadovoljava se iz geotermalnih izvora, a 70 % iz hidroenergije. Nadalje, 87 % kuća na Islandu grije se putem geotermalne energije. Vodič nam je rekao da za grijanje i električnu energiju prosječan stan izdvoji oko 55 USD mjesečno. Cijene na Islandu izuzetno su visoke. Primjerice, taksi do zračne luke košta 110 EUR i zato gotovo svi koriste autobus koji je prilično dobro organiziran preko vodeće islandske turističke agencije i svakih sat vremena skuplja ljude po gradu, dovodi na okupljalište na rubu grada, potom ih prevozi na aerodrom (isto funkcionira i u suprotnom smjeru). Unajmiti stan od 70 m² u Reykjaviku, prema vodičevim riječima, košta oko 1000 EUR mjesečno, a ako se nalazi u središtu grada, onda je to oko 1500 EUR mjesečno. Sve to ukazuje na prilično visoke cijene, a do financijske krize 2008. godine i primanja su bila u skladu s time.

Financijska kriza na Islandu je došla kao vihor u listopadu 2008. godine te su 3 najveće banke bankrotirale unutar tjedan dana. BDP je pao za više od 10 % u šest mjeseci, a islandska je kruna devalvirala na manje od pola vrijednosti u odnosu na euro. Cijene su kao posljedica devalvacije otišle znatno gore, a uz to su mnogima plaće osjetno smanjene (uz također povećanje nezaposlenosti). Posljedice financijske krize na Islandu slične su kao i u drugim europskim zemljama: drastično smanjenje kupovne moći srednje klase te potreba da ljudi moraju raditi znatno više da bi dobro živjeli. Vodič je primjerice rekao da radi od 9 do 12 sati dnevno da bi mogao normalno živjeti, ali to nije rekao s ogorčenjem, već samo kao konstataciju uz komentar da su Islanđani općenito pozitivni i ne žele razmišljati o negativnim stvarima (za razliku od nekih drugih nacija J). Ekonomski oporavak i gospodarski rast na Islandu krenuo je ponovo od 2011. godine. Da bismo na koncu ipak stavili stvari u perspektivu, napomenimo da je BDP Islanda po glavi stanovnika i danas više nego dvostruko veći od hrvatskog (i da je rastao preko 3 % u 2013. godini) te da se stopa nezaposlenosti u Islandu kreće na razini oko 5 %.

Turizam je najznačajnija industrijska grana na Islandu, a osim njega razvijeno je ribarstvo, proizvodnja aluminija (4 tvornice) te farmaceutska industrija utjelovljena u tvrtki Actavis koja je, neki se sjećaju, svojevremeno bila takmac za kupovinu Plive. Kao potporu turizmu, islandska zrakoplovna kompanija Iceland Airlines uvela je pogodne letove između Europe i Sjeverne Amerike sa stankama (stop overima) od nekoliko dana u Islandu (Island se nalazi na 2,5 – 3 h leta od europskog kontinenta i na oko 5 h leta od sjevernoameričkog kontinenta). To je predstavljao veliki impuls za razvoj turizma na Islandu.

Što je Islandu donijela loša klima

Vrijeme na Islandu zasigurno nije njihov najjači adut, blago rečeno. Često puše hladni vjetar (neovisno o dobu godine), a prosječna je ljetna temperatura oko 14 C° – što sam osobno mogao iskusiti. Zime čak i nisu toliko hladne (-3, -4 C° u prosjeku), ali je hladni vjetar vrlo snažan i u kombinaciji sa svega nekoliko sati dnevne svjetlosti tijekom zime (dan ljeti na Islandu traje 24 sata, a zimi svega 4 h), za većinu ljudi zasigurno ne predstavlja ideal lijepog vremena i ugodne klime. Upravo zbog takvog, rekao bih čak turobnog okružja tijekom zime, Island je postao glavna lokacija za snimanje prigodnih zimskih scena svjetski poznatog serijala Igra prijestolja (gdje su pak ljetne lokacije znale biti snimane u našem prelijepom Dubrovniku). To možda i najbolje ilustrira kontrast koji Island ima u odnosu na hrvatsku obalu, što se tiče klime i ugođaja koji ona pruža. Island karakteriziraju i vrlo brze i česte promjene vremena, koje se znaju događati praktički u par minuta. Islanđani stoga imaju izreku: „Ako ti se ne sviđa vrijeme, pričekaj malo.“

Samom činjenicom da je klima takva kakva jest Islanđani su osuđeni da ne uživaju intenzivno u lijepom vremenu (poput primjerice mediteranskih nacija), već su upravo vjerojatno zbog toga usmjereni na aktivnost i stvaralaštvo. Kako sam uspio shvatiti od vodiča i lokalnih stanovnika, zimske su aktivnosti kojima Islanđani „razbijaju“ depresivno okružje – čitanje knjiga, sport, pjevanje u zborovima i… seksanje J.

Island ima najveći broj objavljenih i pročitanih knjiga po glavi stanovnika te se u njemu čita najveći broj dnevnih novina po glavi stanovnika u svijetu (čak 1,4 dnevno po stanovniku!). Prosječni Islanđanin pročita 4 knjige godišnje, a svaki deseti izda barem jednu knjigu tijekom svog životnog vijeka! Island ima i književnog nobelovca po imenu Halldor Laxness koji je napisao nagrađenu knjigu Neovisni ljudi te kojeg neki nazivaju Tolstojem sa sjevera.

Geneza tako snažne literarne osviještenosti i orijentiranosti Islanđana na čitanje seže u daleku prošlost, točnije u 12. i 13. stoljeće, u takozvanu „zlatnu eru“, tj. prije danske vladavine. To je vrijeme kada su nastale brojne priče koji Islanđani nazivaju sagama. One govore o vremenu oko 1000. godine i pripovijedaju razne priče o seljacima, obiteljima, ljubavnicima, borcima i kraljevima. Riječ je o izrazito značajnim djelima iz perspektive cjelokupne književnosti jer su se knjige u to vrijeme na europskom kontinentu pisale isključivo na latinskom jeziku. Islanđani znaju reći da njihova literatura predstavlja zapravo „njihove piramide“, tj. kulturno nasljeđe koje ostavljaju čovječanstvu. Upravo zbog te bogate literature nastale u to drevno vrijeme, kao i zbog izoliranosti Islanda od europskog kontinenta, u Islandu se očuvao izvorni jezik kojim su govorili norveški doseljenici sve do danas. S druge pak strane, skandinavski su se jezici zbog povezanosti s ostatkom Europe promijenili tijekom vremena. Stoga možemo reći da se danas jedino na Islandu govori drevni vikinški jezik i da bi današnje Islanđane vjerojatno razumio Hogar Strašni J.

Osim očuvanja jezika, izravna je posljedica brojnih saga na izvornom jeziku nastalih u ta davna vremena i činjenica da je pismenost na Islandu uvijek bila visoka – jedna od najviših u Europi.

Zanimljivo je da na Islandu ima preko 160 bazena, što ukazuje na činjenicu da su Islanđani veliki ljubitelji sporta koji predstavlja još jedan od načina da se prebrode duge i mračne zime. Dvojica su Islanđana bila pobjednici svjetskog tzv. „strong man“ natjecanja. To su natjecanja u kojima se dižu i vuku izuzetno teški tereti. Najtrofejniji sport u Islandu svakako je rukomet u kojem Island ima svjetski respektabilnu reprezentaciju. U Pekingu su čak osvojili i srebrnu medalju i time postali zemlja s daleko najmanjom populacijom koja je ikada osvojila olimpijsku medalju u timskim sportovima. U nogometu su također solidni s obzirom na to da je Island primjerice oko 13 puta manji od Hrvatske po broju stanovnika, a zbog njih gotovo nismo otišli na svjetsko nogometno prvenstvo ove godine (ipak smo pobijedili u dodatnim kvalifikacijama).

Osim čitanja i sporta, Islanđani vrlo često sudjeluju u radu lokalnih zborova. Primjerice, turistički nam je vodič rekao da živi u maloj prigradskoj zajednici koja broji oko 9000 ljudi i u kojoj djeluje čak 15 raznih zborova. Zborovi Islanđanima omogućuju kontakte s ljudima i lakše izdržavanje dugih zima kad praktički nema svjetla gotovo cijeli dan.

Island ima i najveću stopu nataliteta u Europi, ali ujedno i najveću stopu razvoda u Europi. Islanđani tako imaju u prosjeku skoro troje djece po obitelji. Jedan od razloga za to bi možda je činjenica da je obrazovanje besplatne pa je to lakše priuštiti. Interesantno je, ali iI razumljivo, da se rađanje djece događa u velikoj mjeri tijekom ljeta, tj. poslije duge mračne zime. To ukazuje na još jedan od načina na koji Islanđani prekraćuju vrijeme tijekom zime J.

Ljudi i društvo

Islanđani su inače među najdugovječnijim ljudima na svijetu – očekivano je trajanje života čak 83 godine u prosjeku. Na Islandu je preko 30 % populacije fakultetski obrazovano (gotovo 3 puta više od Hrvatske) te u njemu djeluje čak 5 sveučilišta – što je zaista dosta za tako malu zemlju. Skoro svi govore engleski jezik (uče od malena), a često znaju i više jezika – s obzirom na to da je u pitanju mala i turistički orijentirana zemlja. Kuriozitet je procjena da i čak pola nacije vjeruje u vile i vilenjake (elfs).

Također je zanimljivo da zemlja koju su utemeljili Vikinzi nema ni vojsku niti mornaricu. Koliko je zemlja pacificirana, najbolje govori činjenica da vatreno oružje (osim pušaka za lov) na Islandu nije dopušteno, pa tako oružje ne nose ni tamošnji pripadnici policije (osim malobrojnih elitnih postrojbi). Stopa kriminala zanemariva je ili gotovo nepostojeća, stoga ne čudi što roditelji znaju ostaviti djecu na ulici bez pratnje, vozači automobila često znaju pitati strance trebaju li prijevoz, a šetnja po ulicama u bilo koje doba i na bilo kojem mjestu potpuno je sigurna.

Kad sam navečer izašao u bar s živom glazbom, ugodno sam se iznenadio jer je kvaliteta izvođača koji je pjevao poznate svjetske hitove uz pratnju gitare (bez struje) bila zaista izuzetna. Naknadno sam saznao interesantan podatak da svake godine 10 rock-bendova pokuša ostvariti globalnu karijeru, a primjer nekoga tko je u tome uspio jest svjetski čuvena islandska pjevačica Björk. Također sam pri izlascima primijetio da Islanđanke posjeduju neku posebnu vrstu ljepote, upravo zbog određene egzotike i različitosti koju nose u sebi, a koja odražava i cijelu ovu zemlju. Naknadno sam saznao da ova malobrojna zemlja ima čak 3 pobjednice natjecanja Miss World.

Islanđani su prilično neformalni pa se tako svi oslovljavaju osobnim imenima – čak su tako navedeni i u telefonskim imenicima. Unutrašnjost zemlje javno je vlasništvo te pripada svim stanovnicima Islanda i generacijama koje slijede. Kao što sam već spomenuo, žene u Islandu već odavno imaju dobar i ravnopravan status (još iz vremena formiranja parlamenta iz 9. stoljeća). Primjerice, žene ne uzimaju muževo prezime niti su to ikad činile. Uzevši u obzir sve to, ne čudi što Svjetski ekonomski forum stavlja Island na prvo mjesto u svijetu po ravnopravnosti spolova.

Neformalnost i liberalnost Islanđana ide i iznad toga. Island ima prvog javno deklariranog gay-premijera u povijesti čovječanstva – Johanna Sigurdardottir prva je premijerka lezbijka, koja se otvoreno tako izjašnjava. Isto tako, islandski je parlament 2010. jednoglasno odobrio istospolne brakove. Možda je upravo zbog liberalnosti i suosjećanja s manjim nacijama Island bio prva zemlja koja je priznala Hrvatsku 19. prosinca 1991. godine.

Čudesna i neukrotiva priroda

Sve u svemu, Island je izuzetno zanimljiva i neobična zemlja, ali je na koncu poznat i privlači ljude da ga posjete (kao u mene uostalom) uglavnom svojom prekrasnom prirodom. To je jedino mjesto na svijetu gdje se na kopnu mogu vidjeti dvije tektonske ploče zemaljske kugle – euroazijska i sjevernoamerička. Udaljenost među njima je nekih 3,5 milje ili skoro 7 km te se razdvajaju brzinom od 1 cm/godinu. To se može vidjeti u nacionalnom parku Pinvelliru, sastavnom dijelu ture po imenu „Zlatni krug“, koja je ujedno i najinteresantnija i najpopularnija turistička tura na Islandu. Obuhvaća geotermalna polja kod Haukadalura s gejzirima, slap Gulfoss te na koncu kupanje u toplom potoku oko kojega je napravljeno kupalište s prirodnim saunama na bazi geotermalnih izvora. U nacionalnom parku Pingvelliru, kod sjevernoameričke kontinentalne ploče, popularno je i ronjenje koje je jedinstveno na svoj način. Temperatura vode je cijelu godinu 0 – 4 C°, a pri ronjenju se mogu vidjeti jako duboke i zanimljive špilje.

Što se turista na Islandu tiče, najbrojniji su Amerikanci, ali i mnogi iz sjeverne Europe dolaze radi čudesne prirode (Skandinavci, Nijemci, Finci). Interesantno je da zimi dolaze pretežno Azijci koji dolaze vidjeti „sjeverna svjetla“ jer vjeruju da će im donijeti sreću. Sjeverno svjetlo (aurora borealis) jedna je od najvećih atrakcija Islanda, ali je nepredvidiva jer se ne zna kada će se ona pojaviti. Polarna svjetlost događa se zbog aktivnosti Sunca u vrijeme polarne noći, kada je hladno, što dovodi do pojave svjetlosti na nebu. Pojava je toliko rijetka i čudesna da joj neki pripisuju i nadnaravna svojstva, kao i pozitivan utjecaj na one koji je imaju prilike vidjeti.

Najveći i ujedno najpoznatiji vulkan na Islandu zove se Hakla. Zadnja njegova erupcija zbila se 2000. godine, ali nije imala ogromne katastrofalne efekte kao primjerice ona prije više od 200 godina. Erupcija vulkana Laki na Islandu 1783. godine vjerojatno je najveća zabilježena erupcija vulkana u povijesti čovječanstva. Zbog nje je poginulo 25 % populacije Islanda; procjenjuje se da je od njezinih posljedica život izgubilo čak 6 milijuna ljudi diljem svijeta. Izravna je posljedica erupcije globalno zahlađenje i nekoliko godina ekstremnog vremena u Europi – pogotovo u njezinu sjeverozapadnom dijelu. U Francuskoj su primjerice loši vremenski uvjeti u razdoblju 1783. – 1788. te glad i nezadovoljstvo ljudi kao njihova posljedica, prema mnogim povjesničarima bili jedan od važnih uzroka koji su doveli do Francuske revolucije 1789. godine. Takvi nas događaji podsjećaju da je priroda, bez obzira na to koliko bila čudesna i lijepa, ipak neukrotiva. A Island je primjer ekstremne i neobične ljepote prirode s jedne strane te s druge strane ekstremnih i devastirajućih posljedica koje ta priroda može ostaviti iza sebe u trenutcima kada se „naljuti” i pokaže svoju punu razornu snagu.

Interesantno je da se različitost Islanda i snažna povezanost s čudesnom prirodom može vidjeti i osjetiti i u avionima njihove zrakoplovne kompanije. Pa tako čak i avioni imaju imena i „neku priču“ iza sebe. Pri povratku i ulasku u zrakoplov, vidio sam natpis koji je naznačio da se avion u koji ulazimo zove „Eldeborg“ prema istoimenom vulkanu koji je lijepo i geometrijski oblikovan – baš kao taj avion. Sigurnosne upute (safety instructions) u avionu kreativno su osmišljene: dvoje se aktera nalazi u prirodi i isprobava pojas za spašavanje, potom skaču niz slap kao da skaču niz tobogan iz zrakoplova pri evakuaciji i općenito se integriraju islandske prirodne ljepote u tu, čovjek bi rekao strogo funkcionalnu, demonstraciju sigurnosnih uputa u slučaju opasnosti.

Island je u svakom slučaju neobična i interesantna zemlja koju je svakako vrijedno posjetiti. Čuveni roman Put u središte Zemlje inspiriran je upravo Islandom te njegovim prirodnim ljepotama i neobičnostima. Za vrijeme svih izleta koje sam imao prilike iskusiti, vodiči su stalno pričali priče povezane sa svakom lokacijom. Tako skoro svaka prirodna ljepota ima priču o svom nastanku na temelju neke drevne bajkovite priče. Sam neobični krajolik Islanda potiče i nadahnjuje na priče i kreativnost te nije čudo što je to „zemlja priča“ od kojih su neke, ukorijenjene u islandskoj literarnoj baštini, stare više od tisuću godina.

Island je tako inspirirao i mene da svoje dojmove o posjetu koji sam upriličio u lipnju ove godine, uz sve ono što sam pri tome i naknadno saznao o njemu, pretočim u ovaj tekst – svoju priču o Islandu. Hoće li inspirirati i vas da se zaputite u ovu neobičnu zemlju ledenjaka, vulkana i gejzira, usred Atlantskog oceana, to sami procijenite.

Josip Muller

13. kolovoza 2014.